Mačkare u Imotskom imaju dugu tradiciju, organiziranje pokladnih povorki traje više od 150 godina

Imotski je također jedno od takvih mjesta koje gaji dugu i
opsežnu tradiciju pokladnog naslijeđa. Prema autentičnim povijesnim
dokumentima, tradicija organiziranih pokladnih povorki u Imotskom duža je od
150 godina, što predstavlja značajnu kulturnu i povijesnu baštinu, iako su
određeni poznavatelji lokalne povijesti uvjereni kako ta tradicija seže i nešto
duže u prošlost.

Običaji pokladnog vremena, zasigurno su u
Imotski došli s potomcima nekadašnjih Mlečana, dok su oni, u značajnom broju,
još boravili u ovim krajevima. Nakon početne imitacije takvih pokladnih
običaja, maškare ili kako se u Imotskom jednostavno zovu “mačkare”,
ubrzo su usvojili i prihvatili i neka autentična obilježja. Inače, u
uvriježenom shvaćanju termina pokladnog vremena, njime se označava razdoblje
iza blagdana Sveta tri kralja (6. siječanj) i traje sve do početka Korizme.
Dovoljno je to vremena za sve maske, lica i naličja ove stare tradicije, iako
je to razdoblje primarno fokusirano u veljaču.

 Zanimljivo je, kroz povijest, pratiti neka
od obilježja, koja su karakterizirala poklade u svom vremenu postojanja. Još
dok je postojala vidljiva kategorizacija stanovništva po slojevima, poklade su
slavili svi, svatko prema svojim mogućnostima. Cilj svih poklada bio je
napraviti dobro veselje i dobru zabavu, stoga je to bilo i vrijeme kada su sve
vidljive granice među stanovništvom jednostavno nestajale. Barem za to vrijeme
poklada. No ipak, imućnije obitelji postarale bi se i za bogatije i raskošnije
kostime, koje su u ono vrijeme nabavljali diljem Europe. Ostali su se snalazili
kako su znali i mogli. Jednostavno, bila je stvar prestiža nabaviti što
reprezentativniji kostim, koji bi na najbolji mogući način slao željenu poruku.

Bako – obilježje imotskih mačkara

Jedno od posebnih obilježja imotskih
mačkara upravo je Bako. Bako je
nastao na modelu starog rimskog boga Bakusa, koji se vezao uz vino, plodnost,
uživanje i različitu sladostrast. On je neizostavan dio svakog pokladnog
razdoblja u Imotskom. Baka manifestira, odnosno utjelovljuje osoba koja je to
zaslužila svojim osobinama. Drugim riječima, Bako mora biti svima poznat,
ugledan i društven čovjek, sklon šali, zabavi i veselju. Mora biti dokazani
obožavatelj vina i jela, što je u duhu štovanja stare rimske tradicije ovog
božanstva. Obučen je u dugu bijelu togu, na račun koje je, u mnoštvu, posebno
prepoznatljiv. 

Lice mu mora biti rumeno, kako bi se
vidjelo da vina ne manjka, a na glavi nosi krunu načinjenu od vinove loze. Bako
također mora biti i dobar pjevač, kako bi se njegova pjesma mogla dobro čuti.
Obično sjedi na staroj drvenoj bačvi, svojevrsnom tronu, koja se nalazi na
trošnim kolima, a koja su prigodno ukrašena ostacima pršuta ili kakvim drugim
prepoznatljivim rekvizitom koji se nalazi u starim konobama. Iz ruku ne ispušta
lonac ili “bukaru”, neprestano nazdravlja okupljenom mnoštvu, sipa
šale i pošalice, sve dok ne zapjeva. U tom trenutku ustaje s bačve i svečanim
glasom se obraća puku: (Evo dođe Bako k vami, da ne biste bili sami; Ja učini
duga puta od krajeva Kalikuta.)

“Dobro doša stari Bako”

Potom mačkare i ostali puk složno
odgovaraju: ( Dobro doša’ stari Bako, iće, piće, za te svako; obilno je
pripravljeno, i pečeno i vareno, evo tuka i gusaka, evo s maslon ušćipaka, evo
s meson paveruna, evo s maslon makaruna, evo srne razvarene, siron, maslon
začinjene; i debeli kapunova, i lovine, još zecova, i pršuta i salama, nek’ se
puni tvoja jama!) Potom Bako opet nastavlja: ( Ja sam Bako onaj stari, koga
štuju svi vinari; I štova’ će sve bez mita, dokle bude ovog svita.) Mačkare i
puk uzvraćaju: ( Zato smo te pozdravili i na bačvu postavili; jer tvoj obraz
dobro kaže, da t’ od vina ništa draže; Evo bačve vina cila, da moš’ piti
izobilja; a kad bude izručena, druga ti je priključena.) Bako: ( Za vinom mi
srce vene, upitajte moje žene!) Potom se javlja Bakova žena, koja iza kola, s
vlastitom djecom, prati Baka: ( Prokleta ti bila svaka kap vinušćine koju si
ulio u se! Svu si moju dotu poždera i poloka s imotskin lizipjatinan i
ispičuturan! S kurvetinan si lumpova, muladi napravio, mene i pustu drčajinu u
crno zavio! Neka te đava pakleni nosi, skupa s onon koji te na me namiri!)
Bako: ( Ja sam Bako onaj isti, koji vaše džepe čisti!) I naposljetku mačkare i
puk složno: ( Da te u Milan (Milano op.a.) vrag odnese, jer ti prazniš naše
kese!)

Tradicionalna Bakova pjesma “Dobro
doša stari Bako” izvodi se više puta, ovisno o broju zaustavljanja Baka i
njegove pratnje, na putu do odredišta. Kroz cijelo to vrijeme Bakova pratnja,
takozvani “Bakići” neumorno skupljaju vino i druge darove koje donose
na kola. Vino se ulijeva u bačvu na kojoj Bako sjedi. Atmosfera je vesela i
ugodna. Kroz čitavo vrijeme manifestacije, jela i pića za Baka, njegovu pratnju
i ostale mačkare ne manjka,  zbog obilatih količina kojima su neprestano
okruženi. Baš kako i priliči starom rimskom božanstvu Bakusu. Čitav program
završava spaljivanjem “Krnjevala” ( ili”Krnje”,
“Karnevala”, ovisno o podneblju), koji je kriv za sve negativno u
protekloj godini. U posljednje vrijeme, u naličju Krnjevala, često su spaljivane
makete različitih političara, koji su bili označeni kao glavni krivci za sve
negativno doživljeno u protekloj godini. Ostaje tek za vidjeti hoće li se taj
trend nastaviti i ove godine. Imotske mačkare i Bakova povorka zasigurno hoće.
Mačkare su dio tradicije koja ne uzmiče pred suvremenim društvenim trendovima
uzmicanja pred svim i svakolikim obilježjima prošlosti.