U Dubrovačko-neretvanskoj županiji zabilježeno je 25 novih slučajeva zaraze koronavirusom, od kojih je 20 utvrđeno brzim antigenskim testom, a oporavile su se 23 osobe, izvijestio je u subotu županijski stožer civilne zaštite.

Zaraženo je 15 osoba iz Dubrovnika, četiri iz Metkovića, tri iz Župe dubrovačke te po jedna iz Blata, Opuzena i Orebića. Ukupno je zaraženo 13 osoba muškog spola i 12 osoba ženskog spola, a za njih 13 je utvrđena epidemiološka veza.
Oporavile su se 23 osobe, od kojih deset iz Dubrovnika, četiri iz Župe dubrovačke, po tri iz Metkovića i Ploča, jedna iz Kule Norinske i dvije osobe koje nemaju prebivalište u županiji.

Od jučer obrađeno je 187 uzoraka, a od početka pandemije ukupno 37 196.

U dubrovačkoj bolnici od koronavirusa liječi se 19 osoba. Dva pacijenta zahtijevaju intenzivnu skrb i oba su na invazivnoj ventilaciji.

U samoizolaciji su 632 osobe, a u posljednja 24 sata zabilježeno je devet kršenja te mjere, svi na graničnim prijelazima, što je ukupno 234 od početka pandemije.

Županijski stožer civilne zaštite i dalje apelira na građane da se drže svih preporučenih protuepidemijskih mjera.

Nakon tužne vijesti da je u Slanome otrovan potražni pas koji je bio obučen za spašavanje ljudi iz ruševina, trogodišnja belgijska ovčarka Alis, novinari Dubrovačkog vjesnika kontaktirali su njezinog vlasnika Srđana Boticu. Cijela je obitelj uplakana i nitko ne može vjerovati da nema više njihove razigrane, plemenite i voljene ljubimice, koju je, kako kaže Srđan, voljelo cijelo Slano.

Upravo stoga želi vjerovati da se trovanje nije dogodilo namjerno. Ne može u nikoga uprijeti prstom. Išao je i u Općinu i u komunalni odjel pitati je li se postavljao kakav otrov, ali nije. Pretražio je cijeli teren oko kuće – posebno stoga što ima još tri psa – ali ništa nije pronašao.

- Ne sumnjam u nikoga jer je Alis bila miljenica cijelog mjesta. Ne znamo ni s čime je otrovana, osim da joj nije bilo spasa. Umrla mi je na rukama sinoć, krv na usta i nos i adio – bolno je i slušati Srđanovu priču.

- Ležala je sa sinom na kauču jer smo vidjeli da joj je nešto. Ostavio ju je samo na trenutak i kad se vratio, vidio je ispod kauča u krvi. Umrla mi u naručju – kaže Srđan, a svi oni koji imaju životinju, znaju kolika je bol kad je izgube.
- Što vam imam govorit', sve znate. Treba više stat' na kraj tome – kazuje, misleći na trovače. Na žalost, među nama žive i neljudi kojima smetaju nečiji ljubimci i ubijaju ih na najsvirepije načine. Ono što je još tragičnije u slučaju Alis jest da je ona bila licencirani potražni pas koji je mogao spasiti puno ljudi, a upravo netko od (ne)ljudi priuštio joj je mučnu smrt.

Inače, za ubojstvo životinje, bilo trovanjem, teškim zlostavljanjem ili drugim načinom, propisana je kazna za fizičke osobe od 10 do 15 tisuća kuna. Također, trovanje je kažnjivo i po Kaznenom zakonu, a predviđena je kazna zatvora do jedne godine.

- Imali smo treninge, tabore, simulacije, polaganja za licencu, ispite, sve je s najboljim ocjenama prolazila – prisjeća se Srđan, koji je s Alis pohitio u Petrinju prvog dana potresa. Njih dvoje bili su potražni tim. Već su navečer bili na licu mjesta i ostali 6 dana, spremni spašavati koga je trebalo.

- To je bio najluđi i najumiljatiji pas u povijesti pasa – dirljivo je opisuje Srđan, koji je po zanimanju vatrogasac i radi u Slanomu. Alis je uzeo k sebi kad je imala 7 mjeseci, prije toga je kod prijašnjeg 'gazde' bila zatvorena u boksu 4 mjeseca.

- Kad je došla u Slano, odveo sam je na more. Odmah je skočila s mula. Obožavala je more, djecu, svih... Nadam se da postoji raj i da ona sad radi nered gore – rekao je Srđan za Dubrovački vjesnik.