‘Domovi zdravlja se trebaju osnažiti i biti temelj zdravstvenog sustava’

Piše:

Povodom najave reforme zdravstva, oglasili su iz Hrvatske udruge za medicinsko pravo, donosimo priopćenje koje potpisuje, njihov predsjednik Miran Cvitković:
Hrvatska udruga za medicinsko pravo pozdravlja inicijativu ministra Vilija Beroša za sistemskom reformom zdravstva. Reforma je nužna i prijeko potrebna, a model u kojem se jača primarna zdravstvena zaštita, osnaživanjem uloge domova zdravlja (koju su isti u međuvremenu izgubili, a pri čemu se istovremeno očekivalo ili predmnijevalo da je i dalje nose!) više je nego poželjan iskorak u ovoj trenutnoj situaciji krhke (ne)stabilnosti zdravstvenog sustava i zdravstvenog stanja našeg društva, opterećenog pandemijom COVID-19 i svim ostalim višeslojnim negativnim posljedicama proteklih vremena.

Čvršćim pozicioniranjem domova zdravlja kao mjesta u sustavu gdje pojedinac može obaviti i temeljne specijalističke preglede i dijagnostičko-terapijske postupke, očekuje se i osigurava postizanje brze i učinkovite zdravstvene zaštite svakom pojedincu na jednom mjestu i omogućuje rasterećenje bolnica, a što nepogovorno predstavlja nužan korak u reformi zdravstvenog sustava.


Obzirom da javnost još nije upoznata s cjelovitim planom reforme, pitanje načina i redefinicije načina plaćanja usluga te kontrole upravljanja i financijske konsolidacije svih ustanova u sustavu zdravstva i dalje ostaje otvoreno te ga smatramo prioritetnim u rješavanju. Primjerice, ne smijemo imati situaciju da pojedini dijelovi sustava ili djelatnosti, odnosno liječnici i drugi zdravstveni radnici, imaju potpuno različite pozicije u sustavu i drugačija materijalna prava i status samo ovisno o ustanovi u kojoj rade, privatnoj ili javnoj, već se mjesto u sustavu, status i materijalna prava pojedinaca moraju temeljiti i na učinkovitosti rada svakog pojedinca, a menadžment zdravstvenih ustanova treba biti odgovoran za unaprjeđenje i nadzor učinkovitosti timova i zdravstvenih radnika.

Time će se otkloniti nabujali jaz imeđu privatnog i javnog, a ujedno poticati svakog pojedinca da
iskazuje i daje svoj profesionalni i stručni maksimum. Jednako tako, pitanje ugovora s državnim
osigurateljem i podjela novaca iz riznice HZZO-a ustanovama ne može biti zasnovana samo na
principu izravnih plaćanja DTP postupaka, a bez sagledavanja aspekta učinkovitosti. Stoga se
nadamo da će ova reforma ići upravo u tom smjeru, dakle većeg uvida i nadzora učinkovitosti rada i pružanja zdravstvenih usluga, te redefiniranja načina plaćanja usluga od strane državnog osiguratelja prema zdravstvenih ustanovama, odnosno privatnim zdravstvenim radnicima. Sav taj paket mjera obligatno podrazumijeva i veću ulogu i odgovornost zdravstvenog menadžmenta kako usmjeravati i trošiti novac za zdravstvene procese u svojim ustanovama kao i za plaćanje učinkovitosti rada zdravstvenih radnika.

Naše društvo novca u zdravstvu i za zdravstvo ima upravo onoliko koliko ima, stoga ga treba
dobro i pametno usmjeriti pa i koraci za poboljšanje sustava planiranja i opremanja zdravstvenih
ustanova vjerujemo idu u istom smjeru i ka istom cilju.

Sagledavajući sve navedeno smatramo da su spomenuti koraci u reformi zdravstva dobri, poglavito ako se zaista fokusira na ova dva bitna segmenta – adekvatno plaćanje usluga i rada uključujući i plaćanje po učinkovitosti, te jačanje primarne zdravstvene zaštite kroz osnaženu ulogu domova zdravlja.”