Što znači ‘cesta s nula zvjezdica za sigurnost
po EuroRAP-u’, europskom programu za procjenu sigurnosnih značajki
cesta? Za školsko objašnjenje zainteresirane bi trebalo odvesti na
državnu cestu DC-22 između Orehovca i Guščerovca, poprište stravične
nesreće u kojoj je su sinoć oko 22:15 poginula tri mladića (22, 26, 29)
te kazati: “To je to!”
Nesreća se desila na opasnom zavoju, u kojem je brzina zbog oštećenog
kolnika ograničena na 40 km/h, a na dolaznoj putanji cesta je ravna i s
blagim padom, pa omogućava razvijanje velikih brzina. Problem je i što
je u konkretnom zavoju, na kritičnom mjestu, kolnik poprečno nagnut pogrešno, prema vanjskom dijelu.
Krajnje neodgovorni vozač vozio je Audi A3
prevelikom brzinom, teško kršeći članak 54. Zakona o sigurnosti prometa
na cestama, usto brzinu nije prilagodio uvjetima na cesti (članak 51.
st. 1) te je vozilom izletio s ceste. No sve to nije trebalo rezultirati
trostrukom tragedijom.
Dodatni su problemi bili što najmanje dvije osobe u automobilu nisu bile vezane sigurnosnim pojasom
(članak 163. st. 1) i što se nakon izlijetanja vozilo zabilo u gornji
dio mosta i ogradu preko uzdužnog kanala uz cestu, izazvavši teška
oštećenja i velike inercijske sile, uslijed kojih su nevezane osobe u
automobilu izletjele iz karoserije, a sve su zadobile smrtonosne
ozljede.
Cesta treba “opraštati pogreške”, a ne masakrirati osobe u vozilima,
kao u konkretnom slučaju. Navedenu se prometnicu može nazvati Cestom
koja zove smrt, na kojoj se već dogodio niz teških i tragičnih nesreća.
U Hrvatskoj je stotine kilometara cesta s ovakvim pogibeljnim zonama
izlijetanja, na kojima godišnje gubimo desetke života. Stoga bi na
prometnicama gdje postoje takvi pogibeljni kruti objekti u zonama
izlijetanja trebalo postaviti zaštitnu ogradu, pred zavoje dodatnu
signalizaciju i vibracijske trake. Na kraju ravne i spuštajuće (!)
dionice korisna bi bila radarska kamera (ovo je školski primjer lokacije
na kojoj je treba postaviti). Da smo sve to napravili, ne bismo
izgubili tri mlada života.
Sve to nimalo ne amnestira krajnje neodgovornog vozača, koji je
brutalno kršio prometne propise. Istraga će pokazati i je li, zbog
velikog prekoračenja brzine, bila riječ i o kaznenom djelu Obijesne
vožnje, K.Z. Članak 226.), te je li bilo dodatnih negativnih utjecaja na
sigurnost vožnje – alkohol, nedozvoljene supstance…
No u svakom je slučaju vozač bezobzirno i brutalno kršio prometne
propise, znajući da nema praktički nikakvog rizika da bi bio uhvaćen u
prometnim prekršajima i kažnjen.
U konkretnom je slučaju, dakle, zatajila pasivna sigurnost (kad se
nesreća desi da posljedice budu čim manje) – nevezivanje sigurnosnim
pojasom i loše zaštitne značajke ceste. No, nesreću je izazvala
kompromitacija aktivne sigurnosti: višestruko kršenje prometnih propisa,
prvenstveno veliko prekoračenje dopuštene i prilagođene brzine, jer je
vozač, na lokalnoj dionici, dobro znao da je izvjesnost kažnjavanja za
prometne prekršaje – nula!
Ova užasna tragična nesreća ukazuje na nužnost sljedećih mjera:
1. Povećati izvjesnost kažnjavanja postavljanjem radarskih kamera na svim opasnim dionicama i u naseljima.
2. Kaznu za nevezivanje sigurnosnim pojasom (čl. 163. st. 8) povećati sa 130 na 260 eura.
3. Na dionice,
poput DC-22 između Orehovca i Guščerovca, treba postaviti uspornike
i/ili zaštitne ograde, a svako buduće postavljanje betonskog prilaza ili
armiranobetonskog mostića preko uzdužnih odvodnog kanala uz prometnice
treba biti moguće jedino nakon dozvole stručnih tijela.