Bila je to ljubav na prvi pogled. Ljubav na autobusnom kolodvoru. Ljubav koju ne treba previše objašnjavati jer kad su za oltarom rekli ‘i u dobru i u zlu’, to su zaista i mislili. Iako Mate slovi kao glava kuće, Ruža je ipak preuzela ulogu glasnogovornika u razgovoru koji je pravo osvježenje. Puni znanja i životnih savjeta, ona sa 80, a on sa svojih 84, najbolji su primjer uspjeha u zajedništvu.
– Bilo je padova, ali se sve može izdržati uz vjeru u Boga. I on je trpio za nas – probija led Ruža opisujući svoje teško djetinjstvo i odrastanje uz majku i sestru. Još kao djevojčica odlazila je na rad u Slavoniju jer sjever Hrvatske bio je ‘slamka spasa’ preživljavanja. Teško se radilo za nešto kukuruza, za prehraniti se i nahraniti životinje. I tako pune četiri godine.
– Nisam više mogla u jednom trenu, i onda sam došla u Matinu kuću. Deseta, bila san i metla i lopata jer san bila najmlađa – priča Ruža u jednom dahu.
Ponovno se onda vraćamo na ključan trenutak – susret na splitskom kolodvoru. Ona išla kući s rada na državnom dobru u Slavoniji, a on vojnik. Ljubavne iskre, kaže Mate, jače su bile s Ružine strane.
– Ona se zaljubila u mene. Nije imala boljeg – smije se.
– Ja sam utekla za nj – potvrđuje Ruža i nastavlja kako su skoro sve pokvarili susjedi koji su ih vidjeli zajedno te večeri.
– Odma su kucali materi na prozor i rekli da sam utekla. Mater je govorila da mi je rano, da mi je tek 20 godina i da nisam još ništa proživila. Nisam je baš slušala – priznaje sugovornica dok novinarsku ekipu ‘ne želi ostavit gladnu’. Pršut i sir bili su tek početak ove domaće rapsodije, ali i crno vino u boci Coca Cole koja je prevarila Matu pa nas je gotovo deset minuta uvjeravao da ‘ne smimo pit jer vozimo’.
Nije sve u kafiću i gradu
O razvodu nikad nisu razmišljali, vele, a mladi u ovom modernom svijetu to čine iz dosade ili potpuno nebitnog razloga jer ‘mala stvar postane brzo vulkan’. Iako je ovo jedna obična priča o običnim ljudima iz Hršćevana, malenog naselja u Podbablju, priznat ćete, danas je ovo vijest.
60 godina kasnije, kao i prije šest desetljeća, sa sviračima, šampanjcem, tortom i užom obitelji, ali bez velikog slavlja u ovim teškim vremenima. Bit će prilike za masovniju proslavu, pričaju nam ovi vremešni mladenci dok odlazimo uz zanimljiv poziv. Ni manje ni više nego na stotu godišnjicu braka.