Proslavili su 60 godina braka, a imaju i poruku za mlade koji se sve kasnije žene: ‘Lipše je danas imat pasa, nego dite!’

Bila je to ljubav na prvi pogled. Ljubav na autobusnom kolodvoru. Ljubav koju ne treba previše objašnjavati jer kad su za oltarom rekli ‘i u dobru i u zlu’, to su zaista i mislili. Iako Mate slovi kao glava kuće, Ruža je ipak preuzela ulogu glasnogovornika u razgovoru koji je pravo osvježenje. Puni znanja i životnih savjeta, ona sa 80, a on sa svojih 84, najbolji su primjer uspjeha u zajedništvu.

– Bilo je padova, ali se sve može izdržati uz vjeru u Boga. I on je trpio za nas – probija led Ruža opisujući svoje teško djetinjstvo i odrastanje uz majku i sestru. Još kao djevojčica odlazila je na rad u Slavoniju jer sjever Hrvatske bio je ‘slamka spasa’ preživljavanja. Teško se radilo za nešto kukuruza, za prehraniti se i nahraniti životinje. I tako pune četiri godine.

– Nisam više mogla u jednom trenu, i onda sam došla u Matinu kuću. Deseta, bila san i metla i lopata jer san bila najmlađa – priča Ruža u jednom dahu.

Ponovno se onda vraćamo na ključan trenutak – susret na splitskom kolodvoru. Ona išla kući s rada na državnom dobru u Slavoniji, a on vojnik. Ljubavne iskre, kaže Mate, jače su bile s Ružine strane.

– Ona se zaljubila u mene. Nije imala boljeg – smije se.

– Ja sam utekla za nj – potvrđuje Ruža i nastavlja kako su skoro sve pokvarili susjedi koji su ih vidjeli zajedno te večeri.

– Odma su kucali materi na prozor i rekli da sam utekla. Mater je govorila da mi je rano, da mi je tek 20 godina i da nisam još ništa proživila. Nisam je baš slušala – priznaje sugovornica dok novinarsku ekipu ‘ne želi ostavit gladnu’. Pršut i sir bili su tek početak ove domaće rapsodije, ali i crno vino u boci Coca Cole koja je prevarila Matu pa nas je gotovo deset minuta uvjeravao da ‘ne smimo pit jer vozimo’. 

Nije sve u kafiću i gradu

O razvodu nikad nisu razmišljali, vele, a mladi u ovom modernom svijetu to čine iz dosade ili potpuno nebitnog razloga jer ‘mala stvar postane brzo vulkan’. Iako je ovo jedna obična priča o običnim ljudima iz Hršćevana, malenog naselja u Podbablju, priznat ćete, danas je ovo vijest.

– Nije sve u kafiću i gradu. Triba se i radit – jasno kaže Ruža uz ponovni spomenar na početke ove inspirativne priče.

60 godina kasnije, kao i prije šest desetljeća, sa sviračima, šampanjcem, tortom i užom obitelji, ali bez velikog slavlja u ovim teškim vremenima. Bit će prilike za masovniju proslavu, pričaju nam ovi vremešni mladenci dok odlazimo uz zanimljiv poziv. Ni manje ni više nego na stotu godišnjicu braka.