U cijeloj Dalmaciji samo u Kninu postoji centar za palijativnu skrb: “U Splitu se može pokrenuti za 3 milijuna kuna”

Županija Splitsko-dalmatinska još uvijek nema centar za palijativnu skrb, a vjerojatno ga neće ni imati u skoroj budućnosti, ukoliko sami građani ne preuzmu stvar u svoje ruke. Najbliži hospicij nalazi se u Kninu, ima 36 kreveta, a “dijele” ga čak tri županije- Splitsko-dalmatinska, Šibensko- kninska i Zadarska. Naravno da to nije ni približno dovoljnoj brojci, a Splitu ipak predaleko.  

Za one koji ne znaju što znači palijativna skrb, pojasnit ćemo o čemu se radi. Palijativna skrb je sveobuhvatna (zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna) skrb s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću koja značajno skraćuje životni vijek. Nastoji se ublažiti bol i podići kvaliteta života bolesnika neizlječivih ili složenih bolesti. Cilj je palijativne skrbi smanjiti bol i neugodne simptome bolesti kako bi bolesnik koji je u posljednjim stadijima neizlječivih bolesti ili ima kroničnu tešku bolest, što kvalitetnije živio. Zajedno surađuju liječnici, farmaceuti, socijalni radnici, medicinske setre i volonteri u suradnji s obiteljima pacijenata. 

Popričali smo na tu temu sa splitskim gradskim vijećnikom Antom Zoričićem. Evo koga on drži odgovornim za nepostojanje takvog centra. 

– Odgovorna je prije svega Županija splitsko-dalmatinska koja bi po zakonu trebala biti osnivač centra. Zatim je odgovoran Grad Split koji nema pravo čekati županiju da se pokrene, već po uzoru na druge gradove treba biti inicijator i pokretač ove akcije. Odgovorna je i splitska bolnica koja ima snagu i autoritet aktualizirati ovo pitanje, a to ne čini. Novi ravnatelj bolnice dr. Jurić pokazuje senzibilitet za ovaj problem, ali je pitanje ima li dovoljno autoriteta da ovu temu nametne vodstvu trome županije. I u konačnici, odgovoran je i HZZO koji bi trebao i sam biti inicijator ove akcije, a ne da očekuje da ih se poziva i moli da se priključe – kazao nam je Zoričić.   

“Saniraju se propali klubovi…”

Ante Zoričić također smatra da je mnogo novca otišlo u vjetar, dok se za vrijedne projekte poput ovoga, kako to obično biva, novca nema. 

– Građani su već dali svoje novce za ovaj projekt, jer su proračunski novci naši novci. To je druga stvar što se sa tim novcima izgrađuju Arene, saniraju propali klubovi itd. Međutim, siguran sam da bi građani dali svoju donaciju za ovaj projekt, ali tome treba prethoditi priznanje odgovornih. Oni moraju jasno kazati da nisu sposobni i da im je prioritet finaciranje propalih projekata i nabujale administracije.. Ovisnik može računati na pomoć tek kada prizna svoju ovisnost, tako će i građani podržati ovaj projekt tek kada odgovorni priznaju da nisu dorasli obnašati svoje dužnosti. Kako drugačije objasniti da su gotovo svi gradovi riješili ovaj problem, a samo Split nije. Mi uvijek imamo neke izgovore, a istina je samo da je gotovo nemoguće ljude koji odlučuju, a različitih su političkih opcija, sjesti za isti stol. Nakon svih razgovora koje sam vodio i pokušaja koje sam imao uvjeren sam da je to jedini problem – pojašnjava nam Zoričić.

Da se želi, novac bi se mogao naći… Na ovaj način pomoglo bi se, ne samo teško oboljelim osobama, već i njihovim obiteljima, a također bi se otvorila i neka nova radna mjesta. 

Nadogradnja postojećeg centra Matošić

– Ako bi se nadogradio već postojeći centar Matošić za što postoji volja katoličke udruge Lovret da donacijom prepusti gradu to pravo, potrebna su samo 3 milijuna kuna. Nevjerojatno je da županija, grad, bolnica i HZZO nisu u stanju pronaći 3 milijuna kuna i riješiti ovako veliki problem. Samo za ilustraciju, u protekle četiri godine za sanaciju KK Splita je utrošeno 36 milijuna kuna…Nemam ništa protiv sanacije slavnoga kluba, ali to mi je pokazatelj da novci nisu problem. Godišnji troškovi funkcioniranja centra su maksimalno 3 milijuna kuna, zapošljavao bi 17 osoba (liječnici, medicinske sestre i pomoćno osoblje) – kazuje nam ovaj nezavisni gradski vijećnik.

Upitali smo ga i kolike su zapravo potrebe Županije splitsko- dalmatinske, odnosno koliko bi kreveta bilo dovoljno. Uzmite u obzir još jednom da je 36 soba u Kninu namijenjeno za tri županije.

– Zamislite koliko je bešćutno umiruću osobu voditi iz svoga grada da umre u Kninu. Zamislite kako je članovima obitelji u tim trenucima svakodnevno putovati u Knin. Ljudi koji se razumiju u ovu problematiku kažu da je za grad Split dovoljan stacionar od 14 soba (krevet za bolesnika i člana obitelji) + mobilni timovi . Nemam podatke za druge gradove i općine, to bi trebali pitati odjel za zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije – kazao nam je Zoričić.