Svetkovina Krista Kralja

Ako čak i površno
zavirimo u evanđelja vidjet ćemo kako je navještaj kraljevstva
Božjega središnja Isusova poruka. Tu poruku nije baš lako ni
razumjeti, tim više što Isus svoju poruku priopćava uglavnom u
prispodobama, tj. nikada ne kaže nekakvu definiciju kraljevstva koje
navješćuje, nego se služi poredbama kako bi ukazao na kvalitetu
tog kraljevstva, na njegov dolazak, širenje, dinamiku rasta, uvjete
ulaska u to kraljevstvo itd. Iz obilja onoga što je Isus rekao o
svome, tj. Božjem kraljevstvo možemo sažeti nekoliko važnih
poruka. Ponajprije kraljevstvo Božje nije plod i ne može biti plod
ljudskih inicijativa, ljudskih moralnih ili asketskih napora; ono je
isključivo plod Božje milosrdne inicijative po kojoj je odlučio
svoje kraljevstvo darovati ljudima, tj. pozvati sve ljude da uđu u
njega. Druga značajka tog kraljevstva je da su u njega svi pozvani,
a osobit je poziv upućen malenima u ondašnjem, a i današnjem
društvu, dakle siromasima, obespravljenima, marginaliziranima,
posljednjima, onima koji nemaju i ne mogu do pravde na ljudskim
sudovima i ročištima. Ti posljednji osobit su objekt milosrdne
Božje ljubavi.

Treće i najvažnije,
dolazak kraljevstva povezan je s osobom Isusa Krista. On propovijeda
Evanđelje, a to znači upravo Radosnu vijest o dolasku Božjeg
kraljevstva, kojega svojim javnim djelovanjem, osobito čudesima u
korist najmanjih, istodobno i inaugurira. U biti sâm je Isus
uosobljeno kraljevstvo Božje, tj. Božja milosrdna ljubav koja se
nudi ljudima te ih poziva da stupe u zajedništvo života sa samim
Bogom. Prihvatiti ponuđeno kraljevstvo Božje znači dopustiti Bogu
da izvrši spasenje svoga naroda, tj. sviju, jer su svi pozvani
stupiti u Kraljevstvo. Spasenje koje Bog nudi nije drugo doli Božja
ljubav koja počinje vladati među ljudima.

U snazi ljubavi koja ih
dotiče ljudi počinju mijenjati vlastite živote, tj. i u njihovu
življenju krepost ljubavi počinje biti najvažnija pokretačka
snaga. Vrijeme kraljevstva Božjega koje se približava i nudi
ljudima tako postaje vrijeme ljubavi, ali ne ljubavi kao apstraktne
kategorije, nego ljubavi koja je okrenuta činjenu dobra drugome. Baš
poput onog milosrdnog Samaritanca koji je iskazao milosrđe čovjeku
koji je upao među razbojnike, prema ga nije poznavao. Taj milosrdni
Samaritanac ustvari je sam Isus koji se prigiba nad čitavim
čovječanstvom kako bi mu rane iscijelio, kako bi ga ozdravio,
otkupio te u Očevo kraljevstvo priveo.