PITAMO VAS Godišnji odmori i opuštena radna atmosfera “kontra” malih plaća i educiranja mladih

Štrajk prosvjetara (preciznije, u petak su četiri sindikata
obrazovanja i znanosti inicirali štrajk tražeći veće plaće, dakle
“zahvaćene” su osnovne i srednje škole, ali i fakulteti te znanstvene
institucije…) ušao je u drugi tjedan. Barem tehnički, iako su u pitanju tek
dva, odnosno tri dana tijekom kojih dio zaposlenih štrajka – brojke o
“izlaznosti” se razlikuju ovisno o izvoru. Što je i normalno.

No, za potrebe ovog anketnog pitanja apstrahirat ćemo neke
okolnosti konkretnog, najnovijeg bunta djelatnika u prosvjeti, i postaviti
problem malo šire. Tako da pokušamo izložiti ključne argumente pristalica
štrajka te njihovih “simpatizera”, ali i onih kojima se ovakav potez
sindikata čini pretjeranim. I jednih i drugih ima među nastavnicima, kao i među
“neutralnim” građanima RH, zaposlenih (ili ne) u drugim branšama.

Učitelji i nastavnici prvenstveno, a potom i ostali pod
kapom nadležnog ministarstva, “debelo” su potplaćeni su odnosu na
druga zanimanja. Kako će država napredovati ako nam djecu uče i odgajaju
siromašni i nezadovoljni zaposlenici? Povećanje plaća odrazilo bi se pozitivno
i na kategoriju osobne potrošnje te bi se tako dobar dio novca (utrošenog u
osobne dohotke nastavnika) “zavrtio” stimulirajući gospodarstvo.
Štrajk i eventualno posljedično povećanje plaća u biti je legitimno pravo
radnika u svim branšama, a povećanje primanja dijelu stanovništva u konačnici
podiže prosječnu plaću u RH, stvarajući tako određeni “pritisak” i na
druge poslodavce u istom smjeru…

Drugi dio poznate latinske “Pro et contra” također
ima validnih opservacija.

Stanje u državi u pogledu plaća je takvo da deseci tisuća
visokoobrazovanih, s dugogodišnjim radnim iskustvom, također nemaju puno veće
(čak i manje) plaće od prosvjetara. Radno vrijeme u privatnim firmama ili nekim
državnim je puno dulje od nominalnih osam sati dnevno, dok je u prosvjeti ta
brojka oko pet sati, ako pojedinac ima ispunjenu satnicu svojim predmetom.
Godišnji odmori zaposlenih u obrazovanju “prate” godišnja doba i
blagdane – veliki ljetni raspust, zimski praznici oko Božića i Nove godine,
proljetni praznici, nema radnih subota. Materija koja se obrađuje uglavnom je
ista iz godine u godinu.

Ukratko, imaju li pravo prosvjetari što su se odlučili na
štrajk radi malih plaća ili ne?