11. obljetnica smrti Andrije Bartulića

Trinaestog listopada navršava se jedanaest godina od tragične smrti Andrije Bartulića – Tonija.

Pokojni Andrija je u svojstvu predsjednika splitske Hvidre preminuo u listopadu 2004. godine od posljedica ranjavanja, kao žrtva nasilničkog ponašanja vlastitih suboraca.

U spomen na njega i njegovu žrtvu danas će se ispred garaže u ulici Ruđera Boškovića u 16 sati položiti cvijeće i upaliti svijeće. Misa zadušnica bit  će služena u 17 sati u crkvi sv. Josipa na Mertojaku.

Težak ratni put

Andrija Bartulić u obranu Hrvatske uključio se kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH u Splitu. Nakon toga pridružio se 4. gardijskoj brigadi Zbora narodne garde. U borbama za obranu Zadra u listopada 1991. ranjen je kod Dračevca. Prostrijeljen mu je prsni koš, no čim se osjetio bolje, vratio se u postrojbu.

O tome je događaju,  iz kojeg se vidi kakav je Andrija Bartulić bio ratnik, prije dvije godine za Zadarski list, govorio zapovjednik 1. bojne 4. gardijske brigade ZNG, brigadir u mirovini Milan Perković. Naime,1. bojna 4. gardijske brigade branila je područje od Jadranske magistrale kod Bibinja do izlaska iz Zadra prema Bokanjcu.

U jednom trenutku Srbi su probili crtu tenkovima T-55. Nešto dalje izbili su i sa tri tenka M-84 koji su već tukli po gradu. Skupina neprijateljskih specijalaca se probila do repetitora na Dračevcu.

– Od 25, 26 ljudi iz moje bojne, organizirao sam grupu za protunapad. Jedna grupa u kojoj su bili Željko Vujić i Jozo Šerić pogodila je jedan tenk i onesposobila drugi. Nažalost, zbog naše neorganiziranosti taj su tenk Srbi sutradan izvukli. No, posade oba tenka su pobjegle. To je bila prva točka obrane.

Druga točka bila je kod repetitora, kad je zapovjednik voda Andrija Bartulić, koji je tad bio teško ranjen, sa skupinom vojnika potukao njihove pješake. Tada smo na neprijateljskim radiofrekvencijama čuli kako je kod njih zavladala panika. Prvo su im počeli bježati ročni vojnici i to odmah kad smo pogodili tenkove. Javljali su tada generalu Vukoviću da se moraju povući jer tisuće ustaša nadiru od grada i Bibinja. To nije imalo veze sa zdravom pameću jer je ukupno na crti bilo 225 hrvatskih vojnika – ispričao je Perković.

No, iako tada teško ranjen, Andrija Bartulić je nastavio svoj ratni put, te se dokazao i na drugim bojištima. Sa 4. gardijskom brigadom HV-a bio je po svim ratištima. Došao je do položaja zapovjednika 3. bojne. Sudjelovao je u svim velikim operacijama HV-a u kojiima je bila Četvrta: Maslenica, Zima 94, Ljeto 95, Skok 1, Skok 2, Oluja, Maestral i Južni potez. Za hrabrost i požrtvovnost koju je pokazao u Domovinskom ratu dobio je niz pohvala, medalja i odlikovanja, te pištolj PHP.

Poslije rata bio je predsjednik splitske Hvidre. Bio je 80-postotni hrvatski ratni vojni invalid.

Cijeli Domovinski rat je prošao, prolazeći kroz krvave bitke, i sam teško ranjen. No, preminuo je u miru, kao predsjednik splitske Hvidre. Preminuo je prije jedanaest godina od prostrijelne rane vrata i prsnog koša s oštećenjem rebara, prsne kralježnice i leđne moždine. Na njega je pucano ispred Hvidrine garaže u Splitu, kada je došao smiriti razbuktale strasti među suborcima. Poživio je još nekoliko dana nakon oružanog napada, nakon čega je umro u splitskoj bolnici 13. listopada 2004. godine.

Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Kongori kod Tomislavgrada.