Vukovarci odaju počast žrtvama u Veleprometu

U spomen na te žrtve, vijenac su podno spomen
ploče u ime Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora
(HDLSKL) položili bivši zatočenici Veleprometa, supružnici Kata i Mato
Gombović, čiji je tada 21-godišnji sin Mirko odveden iz Veleprometa i
još uvijek ne znaju za njegovu sudbinu.

“Pokazivao sam svima, i novinarima i policiji i istražiteljima
gdje su nas zatočili, odakle smo krenuli i gdje smo završili, ali nitko
ništa nije poduzeo da bi se krivci kaznili. Svi sve samo zapišu, a nitko
ništa ne poduzima. Samo me dovedu do stanja uzrujanosti”, kazao je Mato
Gombović u razgovoru s novinarima.

U prigodnom obraćanju tijekom komemorativnog skupa, predsjednik
vukovarskog HDLSKL-a Zdravko Komšić zatražio je od hrvatskih pravosudnih
tijela da i u odsutnosti počinitelja počnu suditi za ratne zločine u
Vukovaru 1991. Tako će se, poručio je, spriječiti da u Vukovar i
Hrvatsku dođe Vojislav Šešelj i slični ratni zločinci, za što, istaknuo
je, postoji mogućnost s obzirom da je taj četnički vojvoda na slobodi.

“Također, zahtijevamo od Vlade i Hrvatskog sabora da ne dozvoli
otvaranje pristupnih pregovora oko ulaska Srbije u EU bez pronalaska
posmrtnih ostataka nestalih osoba, procesuiranja ratnih zločina u
Vukovaru i obeštećenja svih stradalnika i logoraša kroz ratnu štetu”,
poručio je Komšić.

Predsjednik HDLSKL-a Danijel Rehak napomenuo je kako je kroz
Velepromet, kojega je srpski agresor u logor pretvorio u rujnu 1991. i
zatvorio u ožujku 1992. godine, prošlo oko 10.000 zarobljenih
vukovarskih branitelja i civila, od kojih je oko 700 ubijeno, a mnogi se
još vode kao nestali. Upozorio je da zločinci iz Veleprometa još nisu
odgovarali iako je HDLSKL zbog zločina nad zatočenim braniteljima i
civilima dosad podnio devet kaznenih prijava u kojima su imena oko
tisuću izravnih i neizravnih krivaca za stradanja Hrvata i ostalih
nesrba u logorima.

Vjekoslav Knežević u Velepromet je doveden iz vukovarske bolnice
u kojoj je nakon sloma obrane Vukovara 18. studenoga 1991. potražio
zaštitu. Bio je, navodi, uguran u hangar broj četiri, a u hangare je
ulazio tko je htio te tukao i maltretirao zatočenike. “Tukli su nas bez
veze i bez ikakvog povoda, da bi nas nakon provedenog jednog dana
potrpali u autobuse i odvezli u Sremsku Mitrovicu gdje su nas isto
tukli, a onda su nas odveli za Stajićevo i tamo je bilo živo zlo. Tukli
su nas čime su god stigli. Ja samo ostao bez svih zubiju, a kada sam
izašao iz logora imao sam 43 kile”, posvjedočio Knežević novinarima.

Misu zadušnicu za žrtve srpskih koncentracijskih logora u
dvorištu Veleprometa služio je župnik vukovarske Župe Kraljice mučenika,
velečasni Mato Martinković.