Obilježena 96. obljetnica potonuća broda Viribus Unitis

Stota obljetnica Prvog
svjetskog rata, viteštva hrvatskih mornara i 96. obljetnica potonuća
bojnog broda Viribus Unitis, obilježeno je danas u Puli okruglim stolom
na kojemu su raspravljalo o ulozi i značaju Hrvata u Austro-Ugarskoj
mornarici, te je istaknuto da je Jadransko more, zbog važnog
geopolitičkog položaja, uvijek bio prostor borbe za nadmoć i meta
brojnih osvajača.

Izaslanik predsjednika Republike i vrhovnog
zapovjednika Oružanih snaga, Ive Josipovića, načelnik Glavnog stožera
Oružanih snaga SRH general zbora Drago Lovrić kazao je kako je upravo
potapanje broda “Viribus Unitis” u pulskoj luci, u noći s 31. listopada
na 1. studenoga 1918. godine, jedan od tragičnih događaja koji je
obilježio kraj Prvog svjetskog rata.

“Postupak zapovjednika broda Janka Vukovića Podkapelskog u
tragediji čin je viteštva koji je krasio hrvatskog vojnika kroz dugu
povijest, sve do junaštva iskazanog u Domovinskom ratu”, rekao je
general zbora Lovrić.

Naglasio je da je Jadransko more, zbog važnog geopolitičkog
položaja, uvijek bio “prostor borbe za nadmoć zainteresiranih sila kao i
meta brojnih osvajača”. Usprkos svemu Hrvati su uspjeli opstati na
Jadranu i sačuvati dugu tradiciju pomorstva, dodao je.

Hrvati su obilježili Austro-Ugarsku mornaricu, rekao je član glavnog stožera OS RH admiral Ante Urlić.

Istaknuo je kako je Hrvatska ratna mornarica (HRM) stvorena na
temeljima bogate hrvatske pomorske tradicije koja izvršava ustavnu
zadaću i koja je zaštitila hrvatske teritorijalne vode te je u
Domovinskom ratu pružila značajnu potporu hrvatskim kopnenim snagama u
konačnom oslobađanju okupiranih južnih područja Republike Hrvatske.

U sklopu obilježavanja 100. obljetnice Prvog svjetskog rata i
viteštva hrvatskih mornara danas je u crkvi Gospe od mora služena Sveta
misa, položeni su vijenci na Mornaričkom groblju u Puli dok je bacanjem
vijenaca u more u u pulskoj luci, na mjesto potonuća broda Viribus
Unitis, odana počast poginulim mornarima i kapetanu broda Janku Vukoviću
Podkapelskom.

Admiralski brod Viribus Unitis, bio je pod hrvatskom zastavom,
nakon što se u jesen 1918. Austro-Ugarska nezaustavljivo raspadala, a
kralj Karlo I. predao dekretom cijelu ratnu i trgovačku flotu sa svim
lukama, arsenalima i obalnim utvrđenjima, Narodnom vijeću SHS-a.

Dok su Hrvati pjevali i slavili, Mađari, Austrijanci, Slovenci i
pripadnici drugih naroda koji su služili na brodovima ratne mornarice
Austro-Ugarske pohrlili su kućama, jer su držali da je rat završio. Dok
se pjevala hrvatska himna, hrvatska zastava vijorila na jarbolu, 31.
listopada u 17 sati zapovijedanjem brodom Viribus Unitis preuzeo je
kapetan Janko Vuković pl. Podkapelski, podrijetlom iz Jezerana u Lici.

Kasnije te noći dok su posade slavile na osvijetljenim
brodovima (pošto je oglašen prekid vatre) oko 22 sata talijanski
torpedni čamac MAS 95, udaljen nekoliko milja od luke Pula (južno od
otočja Brijuni) poslao je dvojicu podvodnih diverzanata na ‘jahaćem’
torpedu u luku. Na torpedu su prevožene dvije diverzantske
mine-priljepke Mignatta od po 200 kg eksploziva svaka, za postavljanje
na podvodnom dijelu broda.

Uz pomoć talijanskih agenata iz Pule, posade su prošle na
torpedu kroz sve položene mreže, baraže i druge zapreke postavljene na
ulazu u luku. Talijanski diverzanti su se probili do sidrišta i prije
svitanja između mnogih brodskih svjetala odabrali su najveći od
usidrenih brodova za koji su se odlučili da im bude cilj.

Oko 5 sati 1. studenoga, tek što je svanulo, diverzanti su bili
uočeni s broda i ukrcani u brodski čamac. Prije toga su uspjeli
postaviti jednu minu na podvodni dio admiralskog broda Viribus Unitis i
napustiti svoje torpedo. Na brodu su brodskim časnicima i admiralu
ispričali sve. Rekli su da je mina tempirana na eksploziju koja bi
trebala biti u 6,30 sati.

Admiral Vuković je naredio posadi da napusti brod. Iako se
posada htjela obračunati s diverzantima, admiral to nije dopustio već je
naredio da se diverzanti prebace na sestrinski brod Tegetoff koji je
bio usidren u neposrednoj blizini. Kako eksplozije nije bilo u naređeno
vrijeme, posada se počela vraćati na brod misleći da je uređaj na mini
zakazao. Na brodu su nastavljene užurbane pripreme kako bi se brod
zaštitio od moguće podvodne eksplozije.

U 6, 44 sati strahovita eksplozija je uslijedila ispod Viribusa
Unitisa, te je voda počela brzo plaviti brodsku strojarnicu i
kotlovnicu, a brod je počeo brzo tonuti naginjući se na desni bok.

U 7,10 sati 1. studenoga 1918. admiralski bojni brod od 21.000
tona Viribus Unitis s hrvatskom zastavom na jarbolu se prevrnuo i
potonuo. Na njemu je ostalo oko 300 članova posade zajedno s admiralom
Vukovićem koji su otišli zajedno s brodom na očigled zaprepaštenih
stanovnika Pule.

Sam Janko Vuković Podkapelski, koji je bio zapovjednik Hrvatske
ratne mornarice nepunih 12 sati, zadnji put je viđen kako u trenutku
svog broda mirno i dostojanstveno stoji na brodskoj krmi.