Problemi u raju: Dio kućica na Rivi i Voćnom trgu nelegalan; poteškoće u održavanju pokvarenih “vješala”

Baš je lipo vidit gradski dnevni boravak i biti na Rivi ovih adventskih dana. Na popularnim kućicama okuplja se i staro i mlado, ujutro na kavi, uvečer na kuhanom vinu (može i obrnuto, svakom po guštu), kobasicama, fritulama, a čini se da neloše pazare i kućice s domaćim proizvodima, mesnim ili drugim, svejedno. I cijelo uže središte grada je, najvećim dijelom zahvaljujući toj manifestaciji, “oživio”: dovoljno je sjetiti se tek koje godine ranije, dok ovakav način proslave Božićnih i Novogodišnjih blagdana (inače uobičajen na kontinentu) nije zaživio u gradu pod Marjanom. Užas i pustoš po centru, gotovo sve zatvoreno, pokloni se kupovali u trgovačkim centrima,… Naravno, uvijek ima nezadovoljnika, od vlasnika lokala van same gradske jezgre pa i do nekih na elitnoj gradskoj lokaciji.

Nisu međutim sva nezadovoljstva vezana uz kućice. “Kuha” se na Rivi, osim vina, već neko vrijeme, i to kod onih kojima bi naizgled trebalo biti – najbolje. Barem financijski. Jer ne vole baš ljudi iz “realnog sektora”, kako se to voli kazati, kad ih unatoč pozamašnom doprinosu u proračun iz kojeg se potom dijele plaće “ovih drugih”, prilično ignoriraju iz gradske vlasti.

Razgovarali smo se nekoliko vlasnika ili voditelja lokala na Rivi koji su nam izložili cijelu seriju problema s kojima se suočavaju. Iako se sada čini teško izmamiti suze zbog raznih zapreka ili ekstra troškova “stalnih” ugostitelja na Rivi, ipak se neke stvari ne čine pravednim ni poštenim, ma koliko novaca zarađivali. Priznaju nam da nije problem u ukupnom profitu, kad se zbroji cijela godina naravno da su u plusu, no za to se (ipak) trebaju naraditi, dok s druge strane nemaju gotovo nikakvu zaštitu najmodavaca. Dakle Grada Splita, koji ubire novac od njih, a ništa ne pruža zauzvrat pa čak ni ono najnužnije. Uspoređuju dio svojih nevolja s najmom stana – kažu, osjećaju se kao da moraju plaćati razne popravke i održavanje stana umjesto vlasnika, kojem uredno moraju davati rentu.

Problem prvi nije od jučer no svakim danom je sve izraženiji. Naravno, u pitanju su tende na “vješalima”, odnosno cjelokupna “instalacija”. Gotovo svi vlasnici “štekata” na Rivi upali su u beskrajnu petlju po tom pitanju – iz Grada nemaju namjeru održavati “vješala” već su sve prepustili stihiji, odnosno ugostiteljima, kojima pak prijete komunalci u slučaju da izignoriraju “službenu” zaštitu od sunca i kiše.

– Pojavila se prije nekih godinu dana tvrtka koja je nudila nove tende i garantirala je vodonepropusnost. Nisu niti saslušani od strane gradskih vlasti i trenutno je stanje da se svatko od nas snalazi kako zna. A to zapravo znači da sami plaćamo sve što se pokvari na “vješalima”. Još je gore to što teško uopće dolazimo do “meštara”, servisera koji će doći i riješiti probleme jer svi vole više raditi s – Gradom. Iz Banovine su oprali ruke od svega i sad mi plaćamo kada se pokvari hidraulika, elektronika,…, na samoj konstrukciji ili kad recimo pukne tkanina. Cijena jedne te tkanine je tri tisuće kuna, drugi su morali mijenjati motore pa bi ih ispalo i po desetak tisuća kuna… Cijelo to vrijeme iz Grada nas ignoriraju po tom pitanju, kao da smo mi htjeli da “vješala” budu tu. Možda će uskoro prestat čistit i po Rivi, zašto bi oni plaćali komunalce kad bi i to mogli mi umisto njih?! Možemo naravno pokušati sa suncobranima isključivo u bijeloj boji, ali s druge strane ni suncobrani nisu rješenje za nekakvu kišu. – kazuje nam jedan od voditelja lokala a Rivi, koji kao uostalom i kolege želi ostati anoniman za širu javnost.

Preciznije, anonimnost im je važna upravo prema Banovini jer, tvrde nam uglas, tko izađe u javnost “imenom i prezimenom”, slijede mu sankcije u vidu komunalnih redara. “Kada se Kaćunić pobunio, odmah sutradan su mu došli iz komunale i počeli premjeravati štekat, gledati zadovoljava li uvjete…” – naveli su primjer osvetoljubivosti gradskih otaca.

Što se tiče “vješala”, pretpostavljaju u čemu je “trik” gradske uprave: zanemarivanjem održavanja dovest će sve u stanje potpune nepopravljivosti, a onda slijedi dodijela posla “pravim” osobama jer se u postavljanju novih tendi i ostalih sustava na štekatima ukupno 11 vlasnika na Rivi, plus kasnije održavanje, kriju veliki novci i to u poslu s Gradom.

Pored takve nebrige boli ih i često prozivanje za “skupu kavu” na Rivi, iako im upravo isti ti političari podižu cijenu najma.

– Istina je, možda je kava između osam i deset kuna skupa za naš svit, ali ovo je ipak najelitnija lokacija u gradu, nitko se ne buni kad ode u neki velegrad ili strano turističko odredište i kave plaća i preko pet eura… A šta mi kao ugostitelji dobijemo za to? Cijelu godinu moram isplaćivati ljude, moram podmiriti sva davanja, još dolaze pusti drugi inspektori, poreznici,… Evo, početkom ove godine sam imao nekoliko dana zaredom nula kuna prometa. Šta ćeš, bila je kiša, došli konobari i ja ih nakon par sati pustio doma i zaključao “butigu”. Ali to nije zadovoljilo poreznu, ne. Čude se oni kako nije bilo ništa prometa, sumnjiv sam, i nudim im da o mom trošku stoje jedan takav dan u mom kafiću, ja ću im plaćati piće iz svog džepa i počastit ih obrokom pa neka vide koliko će doći gostiju.

– A sve njih skupa boli briga za druge probleme. Recimo, čistoća. U redu, odvoze smeće, ali ja plaćam “na crno” ljudima da bi barem jednom misečno došli i počistili između štekata, nakon što maknem sve stolove i stolice, jer se tu nakupilo šporkice… – u dahu govori drugi vlasnik lokala.

“Užgao” se temom razgovora, makar sumnjamo da postoji realna bojazan kako će u konačnici svi ti neplanirani troškovi “pasti” na pleća radnika, bilo smanjenim plaćama bilo smanjenjem broja uposlenih.

Ali nije to sve. Kad su već otvorili dušu, komentirali su naši sugovornici i kućice. Nisu im zapravo konkurencija, i oni smatraju da je to dobar posao za Split u cjelini, neki od njih su čak i konkurirali ali bez posebnog entuzijazma. Brzo se međutim pronio glas kroz odabranu zajednicu ugostitelja u središtu grada kako oko tog posla nije sve bilo u duhu fair-playa.

Tvrde nam kako su najmanje dvije kućice, odnosno njihovi vlasnici, dobili prostor čineći kazneno djelo ili kršeći propozicije natječaja. – Dvije firme koje su dobile kućice su u blokadi, a jedan od uvjeta natječaja je bilo da firma dostavi bjanko zadužnicu. E sad, ili su iz tih tvrtki nekako došli do bjanko zadužnice unatoč blokadi računa, što je kazneno djelo, ili su im dali kućice unatoč tome što nisu priložili bjanko zadužnicu, što znači da se nisu provjeravali papiri za natječaj – kaže naš treći sugovornik. Tvrdi i da su dvije kućice od dvije firme koja ima istog vlasnika, odnosno direktora, kao i da za kućice na Voćnom trgu uopće nije bilo natječaja. Konačno, da i neki od onih koji su ušli među 38 “elitnih”, naknadno bi odustali jer su njihove kućice “gurnuli” van središta (predviđenog) događanja kako bi netko drugi po “nepoznatim” kriterijima, dobio tu bolju lokaciju, više rezigniran govori nam voditelj lokala s pristojnim štekatom na Rivi, svjestan valjda i sam da će ponovno doći to – ljeto.

Naravno, zatražili smo u Banovini komentar (ako već nemaju neke konkretne odgovore) svih ovih navoda, no niti nakon petnaest dana nismo dobili povratnu informaciju. Navodno je ispao problem jer je Špiro Cokarić “zatrpan” upitima novinara po raznim osnovama, a nije koji dan ni bio u gradu pa eto… Čekajući odgovor na naše pitanje za službeni akt kojim se zakonski reguliralo to ostavljanje “zubu vremena” na milost gradske imovine, a kojeg nota bene nikad nisu dobili naši sugovornici kao korisnici gradske površine pod tim tendama, sjetili smo se sjednice Gradskog vijeća u lipnju ove godine. U kasnim satima su tada vijećnici zaključili kako se neće poduzimati ništa za izmjenu nosača tendi jer “nije najsretnije vrijeme”, zbog buže u vrećici s novcem, jelte… Mora se dodati i da je gradonačelnik Ivo Baldasar tada (pro)rekao upravo kako će sve zbog neodržavanja ubrzo propasti te “da je htio čuti mišljenje vijećnika o tom pitanju”. Vlasnike lokala, ponavljamo, o tome nisu službeno obavijestili.

Što se tiče kućica, također muk iz Banovine makar bi i za to trebali znati odgovor (jer su ipak dali na privremeno korištenje javne gradske površine na Rivi i Voćnom trgu Turističkoj zajednici grada Splita te trgovačkom društvu Spalatum D.M.C.) pa smo već pomalo očajni priupitali u Turističkoj zajednici. Upravo su oni proveli javni natječaj. Iako je u početku bilo malo problema s djelatnicama, te ne znamo sad napamet, te pošaljite nam mail, ipak je barem neki odgovor dala direktorica TZ grada Splita Alijana Vukšić. Onako ad hoc jer smo je zatekli između dva sastanka, u priličnoj žurbi.

– Nismo provjeravali sami sadržaj natječajne dokumentacije jer je to trebala obaviti pravna služba grada. Što se tiče natječaja za Trg braće Radić, dakle četiri kućice na Voćnom trgu, nije se provodio poseban natječaj već su ta mjesta dobile tvrtke i poduzetnici koji su bili slijedeći na popisu, oni koji nisu stali u 38 na Rivi, dakle od 39. do 42. mjesta. – prilično je jasna i susretljiva bila direktorica Vukšić, kao i uvijek uostalom. Nismo htjeli biti baš zlobni i prekidati je u čestitkama za blagdane potpitanjem: zašto onda nisu na web stranicama TZ-a, kad su već objavili onih 38 “dobitnika” natječaja na Rivi, nisu uključili i ova četiri dodatna?