U Slatinama, malom mjestu na sjeveroistočnoj strani Čiova, predizborni folklor otvorio je SDP-ov gradonačelnički kandidat Davor Matijević koji je tamo boravio prošli tjedan. Tko će biti sljedeći ne zna se, ali se zna da je Slatinjanima puna kapa političara, njihovog razmetanja velikim riječima i praznim obećanjima kojih su se naslušali proteklih godina, pa istu predstavu očekuju i ove. Tako je bilo prije svakih izbora, a tako će, kažu, biti i sada.
  

Političari ih pohode od prigode do prigode, ostanu sat vremena, popiju kavu i ispale toliko obećanja da se mještanima zavrti u glavi od silnih projekata, a onda odu moleći Boga da su bili uvjerljivi ili bar uvjerljiviji od svojih protukandidata.

Slatine administrativno pripadaju Splitu, imaju oko 950 stanovnika ili tristotinjak manje nego prošlo desetljeće, te su uz Sitno Gornje i Donje najmanji mjesni odbori u sastavu gradske uprave. Od Trogira su udaljeni osam kilometara, a od Splita dvije milje koje mogu prevaliti samo u ljetnim mjesecima jer je cjelogodišnja brodska linija ukinuta prije nekoliko godina. Da bi došli do Splita moraju proći kroz tri grada i promijeniti dvije autobusne linije tako da su još i sretni ako taj tridesetak kilometara dug put potraje manje od dva sata.
 

Da stvar bude i gora, nemaju ni mjesnu vlast koja je odstupila prije godinu i pol u znak prosvjeda "protiv maćehinskog odnosa" gradske administracije kojoj je na čelu bio tadašnji HDZ-ov gradonačelnik Andro Krstulović Opara. Raspadu je, doduše, prethodio raskol unutar mjesnog odbora kao i neslaganje vijećnika oko ključnih pitanja pa je cijela priča završila kao i ona splitska. Nastupilo je bezvlašće, što je samo pola zla u odnosu na financijsku potporu koju ne dobivaju već dvije godine.

- Slatine imaju iste probleme kao i drugi mjesni odbori, poput Žrnovnice, Sitnog Gornjeg i Donjeg, a najveći je nedostatna i nefunkcionlna infrastuktura koja ne može pokriti ni potrebe lokalnog stanovništva, a kamoli turista čiji se broj u sezoni upeterostruči. Tada nastaje pravi kaos, koji se iz Splita očito ne vidi - rekao nam je bivši predsjednik mjesnog odbora Tomislav Andrijević koji je na tu dužnost izabran u dva mandata dok su gradonačelnici bili Željko Kerum i Ivo Baldasar.



I dok prvoga hvali zbog senzibiliteta prema njihovim problemima, navodeći i da je za svog mandata ustrojio operativni tim koji je surađivao s mjesnim odborima, Baldasarovu eru označava kao početak maćehinskog odnosa prema Slatinama koji traje do danas. 

Nedostatak parkirališta u mjestu u kojem za ljetnih mjeseci boravi i do 200.000 turista gorući je problem koji je godinama na čekanju, a politički se aktualizira ususret svakim izborima. Tako je i sada. 

- Nije nam jasno kako netko može olako sipati obećanja bez izlaska na teren i obilaska potencijalnih lokacija koja bi se mogla prenamijeniti u parkirališta. Pa nije to tema za polusatni razgovor uz kavu, nego veliki problem čije rješavanje pretpostavlja sustavni pristup. Lako je obećati da će se nešto učiniti, no puno je teže objasniti na koji će se način obećano provesti. Još je gore kad najave nešto što je već realizirano - ističe Andrijević, aludirajući na SDP-ova gradonačelničkog kandidata koji je govorio o problemu vezanom za otpad, a koji je davno riješen.


 

Naslušali su se Slatinjani svega i svačega, čak i više od onoga što njihove uši mogu podnijeti. A nisu se pomakli s mjesta. Ne traže puno, samo nekoliko manjih infrastrukturnih zahvata koji bi ih riješili višegodišnje muke i nevolja, poput već spomenutog parkirališta o kojem svi govore, a nitko ništa ne poduzima. To ne bi bilo veliko opterećenje za gradski proračun, ali bi zato bio vjetar u leđa razvoju mjesta koje se nastoji promovirati kao vrhunska turistička destinacija.
   

- Ne trebaju oni nama tepati da smo najsjajniji biser Splita, to i sami znamo. Trebamo njihovu pomoć da se pomaknemo s mjesta, da i mi osjetimo da živimo u trećem desetljeću trećeg tisućljeća, a ne na rubu civilizacije. Možda im glasovi Slatinjana nisu bitni jer smo samo mali dio biračkog tijela, ali i taj mali dio ponekad može presuditi -  ljuti se Andrijević i navodi da su Slatine, uz Varoš, najstarije splitsko naselje u kojem je administrativni život bio organiziran dok su, kako kaže, na Mertojaku još pasle ovce.
 

Osim parkirališta i drugih komunalnih problema, Slatinjane muči i prostorno-planska dokumentacija odnosno zelene površine od kojih bi se jedan dio mogao prenamijeniti u građevno zemljište što bi bio zalog ostanku mladih obitelji na otoku. Ovako, iako zemljom bogati, ostaju siromasi koji se iseljavaju u susjedne gradove u kojima će moći riješiti stambeno pitanje, a time i egzistenciju. Znaju Slatinjani da se čitavo mjesto ne može pretvoriti u građevnu zonu, ali dio sigurno može, pa ako već može, "daj, pomozite nam bar u tome, nemojte nas pretvarati u domorodce, a selo u splitski rezervat". 

Kažu i da su u deset godina izgubili tristo stanovnika te da taj trend nije posljedica stope smrtnosti, nego trenda iseljavanja koji će nastaviti dok mjesto ne izumre i postane tek uspomena na staroj turističkoj razglednici. Od nove gradske vlasti očekuju da privede kraju izmjene i dopune prostorno-planske dokumentacije, te da ih političari prestanu tretirati kao rubno područje i prolaznu izbornu stanicu na putu do Banovine. 

- Više od sto Slatinjana predalo je zahtjev za proširenje građevne zone i možemo se samo nadati da će se netko u budućoj gradskoj upravi uhvatiti tog posla i pomoći nam da aktiviramo potencijale mjesta koje ne zaslužuje takav maćehinski tretman. Zato nas i ljuti kad kandidati, neovisno o boji stranačkog dresa, dolaze u Slatine od izbora do izbora, uz to još i nepripremljeni i neupućeni u ono što govore. Bacaju floskule, uopćavaju probleme i nude rješenja, a da ne raspolažu osnovnim informacijama na temelju kojih bi se moglo promišljati o nekom projektu i njegovoj provedbi. Toga nam je stvarno dosta - poručuje Andrijević. 

Ako ne ništa, neka bar dođu u Slatine uz prethodnu najavu, mještani će im organizirati javnu tribinu na kojoj će izložiti probleme, a oni njima predstaviti svoje programe i ponuditi rješenja za njihovo uklanjanje.  Zasad je došao samo Matijević, vjerojatno u dobroj volji i s poštenom namjerom, no u njegove riječi malotko je povjerovao. Nisu povjerovali ni njegovi  stranački kolege, a kamoli mještani koji su se proteklih godina naslušali bajkovitih priča i parola, koje vrijede uvijek i svugdje, ali se samo ponekad i ponegdje ostvaruju. 

 

 

  

Prijavljenih šteta, provjerili smo, nema.

Večeras se priopćenjem javio i GNK Dinamo, želeći "objasniti zašto navijači HNK Hajduk nisu htjeli ući na derbi utakmicu Dinamo - Hajduk". Prenosimo ga u cijelosti:

- Nakon što cijeli dan svjedočimo relativiziranju nasilja koje se dogodilo tijekom jučerašnje večeri na autocesti A1, a koje navijači Hajduka opravdavaju navodnim nerazumnim odlukama Dinama, želimo objasniti zašto navijači HNK Hajduk nisu htjeli ući na derbi utakmicu Dinamo - Hajduk odigranu 21. svibnja 2022. na stadionu Maksimir.

Mi smo s HNK Hajduk potpisali ugovor o prodaji ulaznica za našu utakmicu, prema kojem je Hajduk preuzeo obvezu distribucije 2 000 ulaznica za tribinu jug maksimirskog stadiona. Prema tom ugovoru, Hajduk je 24 sata prije početka utakmice trebao dostaviti popis navijača kojima su prodali ulaznice. Oni su taj popis dostavili na dan utakmice - u subotu prijepodne. Na popisu je bilo 1397 osoba kojima su prodane ulaznice.

Nadalje, poučeni iskorištavanjem našeg gostoprimstva u prosincu 2021. godine kada je bila najavljena koreografija jednog izgleda, a zatim je nakon ulaska na tribinu napravljena druga koreografija koja potencira mržnju prema našem klubu, mi smo napravili upute za gostujuće navijače u kojima im je objašnjeno sve – od općih informacija o vremenu otvaranja stadiona do onih konkretnih koji se tiču pregleda i unosa transparenata na tribinu. Naglašavamo da je potpuna laž to da je zabranjen unos transparenata, samo su određena pravila prema kojima transparenti mogu biti uneseni na stadion. Istina je da je momcima rečeno kada trebaju doći na ulaz, na koji način trebaju najaviti transparente, u kojem roku, na koju službenu e-mailu adresu se trebaju javiti i slično. S obzirom na to da je ispod nivoa službene komunikacije Dinama komunicirati s navijačkom grupom Hajduka, mi smo sve upute e-mailom od 18.05.2022. godine dostavili našim kolegama u HNK Hajduk. Budući da do petka 20.05.2022. godine na e-mail nije dostavljeno ništa, ponovno smo pismeno pozvali kolege iz Hajduka da pomognu utjecati na svoje navijače kako bi nam dostavili sve što smo tražili. Opet se nije dogodilo ništa niti su nas kontaktirali. Sat i pol prije početka utakmice iz HNK Hajduk upućen je poziv prema povjereniku za sigurnost GNK Dinamo tijekom kojeg mu je prenesena informacija da Torcida ništa od transparenata nije prijavila te da sa sobom donose veće transparente, bubnjeve i druge navijačke rekvizite. Već u tom trenutku s naše strane dobili su odgovor da im neće biti dopušten unos navijačkih rekvizita jer ih nisu prijavili prema uputama. Predstavnik Dinama je na ulazu u tribinu jug razgovarao s odvjetnikom Torcide koji se nije osobno predstavio i koji mu je usmeno rekao da je Dinamo apsolutno u pravu kod ove odluke. Dolaskom na ulaz u tribinu jug sve već navedeno je ponovljeno, navijači koji imaju ulaznice pozvani su da uđu na stadion bez neprijavljenih transparenata, međutim oni su to odbili. Nakon nekog vremena mirno su napustili zonu ispred stadiona Maksimir.

Podsjećamo javnost na to da je ista ovakva predstava izvedena 2014. godine kada su igrači Hajduka odbili igrati utakmicu s Dinamom jer nismo htjeli prodati ulaznice najrizičnijim navijačima Hajduka, prema kriteriju uspostavljenom od strane policije, u skladu sa Zakonom o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima. Niti šest mjeseci kasnije Hajduk je upravo prema tim kriterijima, zbog kojih nisu igrali utakmicu na Maksimiru, tada prodavao karte svojim navijačima, a što čini i danas.

Nakon što su u prosincu 2021. iskoristili našu korektnost, u ožujku 2022. napali autobus s našim igračima i konvoj s našim navijačima, došlo je vrijeme reći DOSTA – dosta nasilju koje provodi Torcida u svojem djelovanju. Ako to radite po cijeloj Hrvatskoj, to je stvar Koprivnice, Osijeka, Rijeke ili Šibenika, ali u Zagrebu i na stadionu Maksimir nećete. Ponašajte se prema pravilima ili utakmicu gledajte s Borongaja. Nama je svejedno - završava priopćenje potpisano s GNK Dinamo.