S Rakelom po svitu – Neugodna situacija, oprema puna šahovnica, splitske tablice i srpsko krštenje djeteta

Nalaze se u gradu Tupelo u državi Tennesseey, 41. dan je putovanja i ujutro kreću prema 1.100 kilometara udaljenom gradu Orlando na Floridi. Tamo bi se Željan morao naći s gospodinom Igorom, a njegov kontakt je dobio preko jednog hrvatskog foruma od gospodina Nikole kojega također ne poznaje, znači spoj na slijepo.
Put od 1.100 kilometara je bio iscrpljujuć, prvo im se pokvarila navigacija, a zatim je padala velika kiša. Vozili su punih 12 sati bez pauze, osim na benzinskoj stanici kad su lijevali gorivo, žurili su zbog domaćina koji ih očekuje i nije pristojno doći kasno. 

Predvečer su ušli u Orlando i kontaktirao je domaćina Igora, nažalost Igor je bio spriječen ih primiti kod sebe pa im je poslao kontakt njegovog brata Micka, koji ih je čekao u nekom restoranu, a Željan je pomislio “Napokon spiza, jedva čekam vruću juhu da me zagrije pa ćemo dalje lako”.

– Dolazim na veliki parking ispred restorana iz kojega trešti prepoznatljiva glazba, puno ljudi pripitih u odijelima, prepoznatljivog izgleda, vidim radi se o našim ljudima. Ja i Ivana sjedamo za stol, ali nitko nam od gostiju ne prilazi, još nas i mrko gledaju. Ne znam u čemu je problem, kaciga s Hrvatskim kockicama, motor u Hrvatskim kockicama, ST tablice, a ovi polupijani mrko gledaju. Prilazi konobarica, Ivana i ja naručujemo goveđu juhu i punjene paprike, htio sam pečenu prasetinu jer vidim kako je svi slatko čupaju uz rakiju, ali konobarica kaže da je to samo za njih, pa nama preostaju paprike. Napokon prilazi i gazda restorana Micko, koji je inače rodom iz Rijeke i tu živi već 20 godina. Upitao sam Micka za smještaj, nažalost ne možemo kod njega jer ima neke goste, u to dolazi konobarica i naplaćuje nam jelo 30 dolara. Očekivao sam kako će nas domaćin počastiti barem večerom u svom restoranu ali nažalost ništa od toga. Odjednom čujem kako se čaše razbijaju o pod uz vesele taktove i pitam Micka što se slavi, a kaže Micko “Ma bosanski Srbi slave krštenje deteta” i tek mi je tada sinulo o čemu se radi, alkohol, pijane glave, a ja sa šahovnicama uletio na srpsko krštenje, pomislit će ljudi još da ih i provociram – priča nam Željan zgodu i smije se.

Majka ubila vlastitu kćer

Kako je račun već bio plaćen, a Ivana i Željan mrtvi umorni, nije bilo razloga za daljnjim zadržavanjem, pozdravio se s Mickom i brže bolje krenuli u potragu za prenoćištem. Stali su u prvi motel na koji su naišli, na reklami su gorjela samo slova “OTEL”, ali ipak su na Floridi i ne može biti loše. Ušao je Željan u malu kućicu na kojoj je pisalo recepcija, a u njoj recepcioner u šorcu i majci na špaline, debeo, mastan, znojan s velikim naočalama i igra play-station. Malo je morao pričekati dok je stigao na sljedeći level. Cijena sobe samo 50 dolara, a vidi kako piše da ima i bazen, pa ga je upitao može li dobiti sobu do bazena, tako da mogu Ivana i on malo preplivati prije spavanja, kako bi opustili mišiće od cjelodnevne vožnje. Odgovori simpatičan recepcioner “Ma može gdje hoćete ionako ste večeras vi jedini gosti”, dao je ključ Željanu i nastavio igrati play-station.

– Kad sam se približavao sobi u koju se ulazi izvana, prvo što sam primijetio je jako kreketanje žaba, a soba je bila prava rustikalna, plavi tapet cijeli izgoren od cigareta, na sredini lavandin, a ispod njega u malom ormariću pretinac koji je pun korištenih prezervativa. Kupatilo ima tople vode ali i tragova hrđe, posteljina je čista, ali isto tako izgorena na rupice od cigara. Nakon tuširanja sam uz pomoć ručne svjetiljke pronašao bazen, koji je u stvari bara puna žaba, pomislio sam ovo moram ujutro posnimiti ili slikati, ne mogu vjerovati da ima ovakvog smještaja na jednoj Floridi. Uvukli smo se u naše čiste vreće za spavanje i brzo zaspali, da ne razmišljam o malim kućnim miševima koji šuškanju u drvenim zidovima našeg smještaja – smije se Željan.

Ujutro su se brzo spakirali i napustili horor od smještaja, naravno bez doručka jer ga ne služe. Napokon, stižu u Miami, točnije Miami Sout Beach i uzimaju smještaj u hotelu Howard Jonshon, iza hotela se nalazi ogroman bazen, a iza njega kilometarska pješčana plaža, napokon zasluženi odmor, cijena je 100 dolara. 

Za Miami kažu da je najnaseljeniji grad u SAD-u, ima dva milijuna ljudi, a godišnje ga posjeti 9 milijuna turista i to sve na 92 kilometara kvadratnih. Osim toga, kažu i da je jedan od najopasnijih gradova Amerike. 

– Taj dan smo odmarali u hotelu i tijekom odmaranja sam gledao njihove vijesti koje traju 24 sata na dan i ove sam vijesti vidio: 1. Tinejdžer od 17. godina je napravio tulum u svojoj kući dok su mu na katu bili ubijeni roditelji, koje je prije tuluma ubio čekićem. 2. Djevojka od 25 godina se vraćala iz trgovine i ubijena je iz jurećeg automobila. 3. Nakon subotnjeg partija u kafiću pored plaže je nestala djevojka i policija intenzivno pretražuje kontejnere i obalu. 4. Slučaj jedne majke ubojice svoje bebe je trenutno najveći hit. Baš onu večer kad smo mi bili u Orlandu puštena je iz zatvora, vidjeli smo mnogo policije na konjima, u automobilima, helikoptere i nismo znali o čemu se radi do danas.

Ona je ubila svoju kćer od 2 godine i to tako da ju  je držala 31 dan u gepeku od svog automobila i tek nakon 31 dan njena majka je prijavila nestanak svoje unuke ne sluteći da je unuka mrtva u gepeku od automobila svoje kćeri. Vjerojatno radi nedostataka dokaza ta majka ubojica je puštena sinoć na slobodu  i sad policija od straha odmazde naroda pruža joj zaštitu. A najluđe od svega, danas joj je jedna Američka televizijska kuća ponudila 1.000.000 dolara za intervju. Takve vijesti se stalno ponavljaju 24 sata dnevno i sada se više i ne čudim informaciji da ima puno Amerikanaca koji nikada nisu izašli dalje od svog kvarta gdje žive, razlog je upravo ovo medijsko pumpanje mozga kako je sve opasno, ubojstva, silovanja, otmice, uragani, teroristi, jadni Amerikanci žive u velikom strahu, a pritom su skoro svi naoružani – šokirano će Željan.

 Miami je precijenjen

Za dan odmora Željan je iskoristio i za organiziranje cargo povratka za motor i dobio je razočaravajuće iznenađenje od tvrtke Jeams Cargo iz Londona koji su mu poslali ponudu za povratak motora iz New Yorka za London. Cijena je bila duplo veća nego što je platio za dolazak u NY, umjesto 1800 dolara, tražili su ga 2800 dolara iako su obećali da će biti ista cijena kao i prvi put. 

Pravdali su se tako da su mislili da će mu motor vratiti brodom što je mnogo jeftinije, ali uzima mnogo vremena. Ova kombinacija je Željana posjetila kada je putovao u Tunis. Kada idete u Afriku jedna cijena, a kad se vraćate duplo skuplja, jer idu logikom moraš se vratiti.

– Zato budite oprezni kad dogovarate cijene i odmah pitajte da vam daju i povratnu kartu s mogućnosti izmjene datuma da ne bi bilo neugodnih iznenađenja. Za sada nemam kompaniju s kojim ću to napraviti, ali o tome ću razmišljati kad dođem u NY. U Miamiju smo ostali 3 dana, uživali smo u hotelskom bazenu i super hrani u restoranu unutar hotela. Restoran je poseban jer su stolovi ustvari ispilana stara američka kabrio vozila i unutar njih su napravljeni stolovi i sjedišta, te se doslovno u vozilima servira hrana. Kupanje u moru i nije bilo za neku pohvalu, pješčana je plaža ali ogromni valovi i ne može se plivati, stojiš na nogama u moru, a oko nogu ti prolaze stotine ribica u jatu, pored tebe ogromni pelikani se svako malo obruše u punom letu u more i tako love ribu, tako da smo se više držali bazena, negoli prazne plaže. Interesantno je što skoro svaki dan u skoro isto vrijeme počne grmljavina i veliki tropski pljusak te nakon 2 sata vrijeme se smiri i opet sunce izađe kao da ništa nije ni bilo. Također sam primijetio da 80 posto ljudi priča španjolski jezik – govori Željan.

Nakon tri dana Miami beacha kreću prema Key Westu, spakirali su sve stvari, robu su oprali u automatskim perilicama u hotelu za 5 dolara i napokon krenuli. Rezervoar je bio pun benzina 35 litara, temperatura zraka 43 stupnjeva, jako je vruće, ali dok je vozio motor osjetio je kako smrdi benzin. Pomislio je da je to zato što je prepunio rezervoar. 

Prošlo je 10 minuta ali benzin sve jače smrdi, sva sreća da je s rukom pipnuo mjesto gdje se nalazi pumpa benzina i osjetio kako je sve mokro odnosno puno benzina. Odmah je ugasio motor i odgurao ga sa strane. Primijetio je kako mu iz pumpe od benzina curi gorivo i kaplje točno po vrućem auspuhu. Odmah je uzeo Ivaninu bocu vode i prolio po mjestu gdje se nakupio benzin. 

 Odustajanje od Key Westa

– Nasuprot nas su se nalazile spasilačke drvne kućice u kojima spasioci nagledaju plivače na plaži kao u poznatoj seriji s Pamelom Anderson “Baywatch”. Otišao sam do njih, rekao im moj problem i oni su pozvali šlep službu. Dok smo Ivana i ja čekali šlep službu pomisli sam koliko smo imali sreće, da se motor i mi nismo zapalili, mogli smo eksplodirati i ludi Amerikanci bi nas prozvali teroristima, samoubojicama, Hrvati samoubojice se raznijeli u centu Miamia, a mi ni krivi ni dužni.  Nakon 30 minuta je stigla šlep služba i odvela nas u najbliži 30 kilometara udaljeni BMW servis. Šlep službu sam platio 130 dolara za 30 kilometara i 30 minuta vožnje, dijagnosticirali su kvar i promijenili mi pumpu benzina i njenu elektroniku, cijena 767 dolara. Stara pumpa je dosta napumpala u ovih 210.000 kilometara, a GS je zaslužio da mu kupim novo srce i to Miamijsko srce – smije se Željan.

Nakon tri sata kvar je otklonjen, serviseri su bili oduševljeni i u čudu s motorom koji je star 5 god, a već ima preko 200.000 kilometara, slikali su kilometar sat i šef servisa je odlučio prijaviti Željanovu kilometražu BMW MC USA, koji će mu poslati plaketu za pređenih više od 100.000 milja.

Zbog iznenadnih troškova i izgubljenih 5 sati, odlučili su odustati od Key Westa i voze prema New Yorku. Prošli su samo 400 kilometara i odlučili su posjetiti mjesto koje svaki motorist u SAD- u treba posjetiti. Otišli su u Daytona Beach. Posjetili su najveći dućan Harley Davidsona na svijetu koji je jedan od 6 velikih dućana najvećeg svjetskog dilera Bruce Rossmayera. Bruce je preminuo prije dvije godine i sada njegova kćerka vodi posao. 

– U razgledavanju dućana smo bili 3 sata, ima preko 300 motora, a na vrhu zgrade je veliki servis sa staklenim zidovima, tako da možete gledati dok vam rade motor. Među motorima su bili Hoss Boss od 606 ks i Daytona Boss s motorom od helikoptera koji radi na kerozin, a nije poznato koliko ima konja. U sklopu velikog dućana i servisa se nalazi i hotel gdje smo prespavali, večerali smo svinjska pečena rebarca ili popularni BBQ sa slatkim umakom – zaključuje Željan.

Sutradan su krenuli za Washington i nastavili prema krajnjoj točki tj. New Yorku. Kako im je bilo na putu prema New Yorku i kako će organizirati transport za povratak u staru Europu čitajte u sljedeći ponedjeljak.