Sinjska rukometna bajka sa tužnim krajem: Trener Borozan podnio ostavku, iz nove Uprave poručuju “Potresa nema!”

Piše:

Ženski rukometni klub Sinj proteklih je dana došao na udarne
teme mnogih lokalnih medija, a sve to zbog, blago rečeno, kaotične situacije
koja je na vidjelo izašla prije nekoliko dana, a svoje začetke imala je još
puno, puno prije.

Naime, u sezoni koja je na najbolji mogući način završena na
čelnoj poziciji i ulaskom u najelitniji rukometni rang za žene u Hrvatskoj
mnogo je promjena napravljeno u sinjskim dvorima. I to bez mnogo obavijesti
inače jako radoznalom sinjskom puku, štoviše, nagađanja su se ispostavila
točna.

Sinjska je javnost ostala uskraćena za informaciju kako je
prije tri mjeseca klubom „zavladala“ nova uprava. Na čelu je i dalje ostao
predsjednik Branko Matić, a sve
ostalo upisalo je nova imena. Tako je na mjestu sportskog direktora Ljiljanu
Borozan zamijenila Marina Pavić, a
na mjesto tajnice došla je Vesna Boban.
Novi je sastav Uprave s novim imenima: Antom
Duvnjakom
kao dopredsjednikom kluba te članovima Lovrom Jadrijevićem, Nediljkom
Ercegom
i Ljiljanom Borozan.

Ruku na srce, još važnija je informacija prošla ispod
medijskih kuloara. Josipa Borozana na trenerskoj klupi zamijenio je dvojac Ana Križanac i Marija Hrgović-Tomić

Takva je situacija zbilja proglašena “začuđujućom”, a kako i ne bi bila kada je prividnu idilu, doslovce, zamijenilo “opsadno stanje”.

Nema potresa, imamo zajednički cilj – braniti ostanak u Prvoj ligi

Nakon nemilih događaja u klubu priopćenje za javnost poslala je Uprava. Kažu kako “potresa” nema:

Potaknuti novinskim naslovima o
„potresu“ u ŽRK Sinj, te nejasnim izjavama Josipa Borozana o okolnostima
davanja ostavke na mjesto trenera seniorske ekipe, davanja ostavke Ljiljane
Borozan na mjesto sportske direktorice, te povlačenja Zvonke Borozana iz
aktivnog sudjelovanja u radu Kluba, istine radi dužni smo razjasniti navedene
okolnosti.

Polovinom prošle sezone trener Borozan je bez znanja i odobrenja tadašnjeg
Upravnog odbora ŽRK Sinj, angažirao jednu  igračicu ŽRK Petason Vranjic.
Taj sporni angažman doveo je do razdora između igračica i trenera. Po završetku
sezone nezadovoljstvo igračica spornim angažmanom rezultira odustajanjem nekih
igračica od daljnjeg igranja rukometa, ili odlascima i najavama odlazaka u
druge klubove (najbolja igračica kluba, najbolja strijelkinja kluba i prva
vratarka kluba). To je Upravi bilo  apsolutno neprihvatljivo, te smo
raskinuli sporni igrački angažman koji je uzrokovao probleme u klubu, što je
rezultiralo ostavkom trenera Borozana.

Poštujemo rad svakog pojedinca i sve
pojedinačne zasluge, ali u radu ove Uprave interes kluba uvijek će biti ispred
osobnih interesa pojedinaca.

Razlozi odlaska trenera Borozana s
mjesta trenera seniorske momčadi, ostavke Ljiljane Borozan, te  povlačenja Zvonke Borozana iz aktivnog
sudjelovanja u radu Kluba su preosobni i ova Uprava ih neće komentirati, a
ciljevi koje je Upravni odbor postavio su od općeg i zajedničkog interesa za
Klub.

Tu prestaju sve spekulacije
o tko zna kakvim pozadinskim igrama, jer već sada možemo izvijestiti javnost da
je trenerskom dvojcu Križanac- Hrgović u cijelosti osiguran roster igračica za
natjecanje u 1. Hrvatskoj rukometnoj ligi za žene
– napisali su u priopćenju iz sinjskog kluba koje potpisuju sportska direktorica Pavić i tajnica Boban.

U nekoliko smo navrata pokušavali telefonski dobiti bivšeg trenera Borozana, pokušali javnosti prezentirati obje strane sinjske priče, ali nismo uspjeli.

Sve to u fantastičnoj godini sinjskog rukometa za žene…

Ipak, štošta je tu prešlo granicu profesionalnosti i
poslovnog odnosa. Glavni problem cijelog slučaja je bila, kako smo saznali,
djevojka dojučerašnjeg trenera koja je, već gore rečeno, zbilja bez znanja
Uprave stigla u sinjske dvore što se, zaista, ne može uzeti kao promišljen
potez trenera Borozana, iako je govora o njenom
angažmanu bilo na nekoliko treninga, u internim razgovorima i do ovog trenutka
taj potez, u većoj mjeri kao tek podrška u radu trenera, nije bio sporan.

Baš bi ovakva situacija u većini sličnih bila `poguranac´ u
korist bliske osobe, davanje bolje minutaže i pridavanja veće pozornosti, ali
ono što se sigurno može potvrditi jest kako to u sinjskoj priči slučaj nije
bio.

Što je bilo uzrok negodovanju s dolaskom nove Uprave, zbog čega se, kod već tolike želje za
transparentnošću i obavještavanju javnosti, nije dala vijest i o dolasku nove
Uprave kao i promjeni trenera, te je li se mogla sporna situacija riješiti na
puno bezbolniji i manje razvikan način pitanja su koja će, po svemu sudeći,
ostati ne odgovorena. Veliki upitnik ostaje i nad činjenicom kako se sve ovo
događa u godini kada sinjski ženski rukomet ispisuje zlatne stranice povijesti.
Zaista nepotrebno.