NA POČETKU DANA: Jesmo li svim izbjeglicama osigurali jednaki tretman?

Obilježavanje 20. lipnja – Svjetskog dana
izbjeglica, prilika je za razmišljanje koliko smo solidarni s djecom, majkama,
bakama, djedovima, očevima koji su prisiljeni napustili svoje domove u potrazi
za mirom i boljim uvjetima za život. 

Promatrajući što smo sve osigurali
izbjeglicama iz Ukrajine u vrlo kratkom vremenu, a prisjećajući se žičanih
ograda, suzavca i pendreka u “push back” postupcima na granicima, ali i slikama
beživotnih tijela djece na turskim i grčkim plažama ili na željezničkim
tračnicama na hrvatsko-srpskoj granici, pitam se jesmo li se od ekstremne
politike Nećemo pustiti nikoga unutra,
došli do Pustit ćemo sve-politike?

Tijekom sukoba devedesetih godina,
Hrvatska je registrirala više od 400.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
Prema podacima UNHCR-a, procjenjuje se da je 120.000 izbjeglica hrvatskog
porijekla iz BiH dobilo hrvatsko državljanstvo. Od 2015. godine kroz RH
prolaze, dok manji broj njih i ostane, osobe sa Bliskog istoka i Afrike… a od
početka rata u Ukrajini primili smo nekoliko tisuća raseljenih osoba iz te
zemlje.

Naime, 2022. godine Europska unija je po
prvi put u svojoj povijesti aktivirala mehanizam privremene zaštite – mehanizam
na temelju kojeg je Hrvatska – u samo jednom danu – pružila zaštitu i utočište
tisućama ljudi koji su morali napustiti Ukrajinu zbog nesigurnih uvjeta života
uzrokovanih oružanim sukobom. Aktivacija privremene zaštite u EU je dugo
iščekivani presedan, kojim su izbjeglice iz Ukrajine dobile su pravo na
slobodan ulaz u zemlje EU kao i na slobodu kretanja unutar zemalja članica EU,
a zemlje članice krenule popravljati poteškoće u integraciji.

“Izbjeglica je izbjeglica, bila ona
europska, afrička ili azijska”, kaže Mohammad Okba sirijski novinar
koji živi u Španjolskoj, no jesmo li osigurali jednaki tretman?

Zemlje koje su
bile stvarno negativne po pitanju izbjeglica i koje su Europskoj uniji znatno
otežale razvoj koherentne politike prema izbjeglicama tijekom posljednjeg
desetljeća, sada prema izbjeglicama iz Ukrajine iznenada imaju drugačiji stav. ”Ovo
nije izbjeglički val na koji smo navikli, ljudi za koje nismo bili sigurni u
njihov identitet, ljudi nejasne prošlosti, koji su mogli biti čak i teroristi…”
izjave političara koje u najmanju ruku šokiraju dokazuju da se patnja ljudi
koristi u političke svrhe i da se u politikama prema izbjeglicama vidi
diskriminacija. Istovremeno Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice i dalje
upozorava na nasilje i kršenja ljudskih prava na granicama EU.

Milijuni ljudi diljem svijeta još uvijek
nemaju riješeno državljanstvo. Bez državljanstva  nemaju pristup temeljnim pravima, uključujući
pravo na obrazovanje, pravo na rad, zdravstvenu skrb, brak ili upis djeteta u
matične knjige. Time su stavljeni u političko i ekonomsko marginalizirani položaj
te su izloženi diskriminaciji, izrabljivanju i zlostavljanju. Također im je
otežan pristup testiranju na COVID-19, liječenje ili cijepljenje, kao i pristup
podršci ili zaštiti pri suočavanju s klimatskim rizicima. Tijekom proteklih
sedam godina, 29 država pristupilo je konvencijama o bezdržavljanstvu, čime su
pokazale snažnu političku volju za okončavanjem bezdržavljanstva. Vlade trebaju
ispraviti pravne propuste i propuste u politikama zbog kojih milijuni ljudi
ostaju bez državljanstva, a djeca se rađaju u uvjetima bez državljanstva.

Postoji cijeli niz inicijativa,
organizacija civilnog društva, stručnjaka raznih područja javnog sektora dugi
niz godina intenzivno rade na politikama i pravilnicima, smjernicama i
direktnim projektima kako bi osobama koje su odlučile ostati u RH omogućili što
lakšu prilagodbu u tržište rada, obrazovni sustav, pristup zdravstvu i
socijalnim uslugama… Aktualna zbivanja u 2022. godini važni su za oblikovanje
integracijske politike Hrvatske koja bi trebala promijeniti smjer prema pravoj
svakodnevnoj primjeni u svim razinama društva.

Gostoprimstvo prema ukrajinskim
izbjeglicama, pokazalo je golemi nerazmjer u postupanju prema migrantima i
izbjeglicama iz drugih država, poput Sirijaca, Afganistanaca… Izgleda kako je
lakše poistovjetiti se s patnjom i strahom kojeg proživljavaju oni nama slični,
bliži po kulturi, vjeri nego s nekim do sada nepoznatim religijama, kulturama,
bojom kože…

Postupak EU i RH dokaz su da imamo
kapaciteta i znanja za prihvat izbjeglica u vrlo kratkom vremenu ako za to
postoji i volja. No, zašto ona ne vrijedi za sve osobe u potrebi za utočištem
neovisno o njihovom podrijetlu, boji kože ili dokumentu kojeg su uspjeli
ponijeti. Zar činjenica da spašavaju vlastiti život i život svoje djece nije
dovoljno dobar razlog? Propitujemo li nevolju i potrebu jedne u odnosu na drugu
osobu – izbjeglicu? Zar sustavi ne bi trebali biti izvorno osmišljeni kako bi
ljudima koji su zbog bilo kojeg razloga potražili sigurnost, pružili podršku u
što lakšoj i bržoj integraciji u novu domovinu?

Tjedni IZBJEGLICAma!
posvećeni su upoznavanju izbjeglica, ali i drugih stanovnika Hrvatske s
programima u kojima mogu sudjelovati, ali i izazovima s kojim se svakodnevno
susreću izbjeglice. Završit ću ovotjedno razmišljanje riječima ukrajinske
izbjeglice koja kaže:

Važno je stvoriti programe koji odgovaraju na stvarne
i konkretne potrebe, u koje se mogu uključiti svi kojima je podrška potrebna i
oni koji je žele pružati.