Fast Forward: Izložba Igora Zdunića u Galeriji umjetnina

U utorak, 24. lipnja, u 20 sati u
Galeriji umjetnina u Splitu otvorenjem izložbe Igora Zdunića,  nastavlja se
ovogodišnji ciklus izložaba pod nazivom Utorkom
u Galeriji – Fast Forward. Evo
što je napisala autorica predgovora Vanda Franičević…

Slike Igora Zdunića tri su različite
impresije, fiksirana trenutka koje umjetnik kao da je uhvatio skrivajući se iza
objektiva kakvog slikarskog aparata. Dva rada izvedena su tehnikom miješanja
akrilnih boja s krušnim mrvicama, dok je treća slika rađena isključivo akrilom.
Kompozicija Bauštelci na marendi referira se na koncept Posljednje večere. U
prvom je planu po sredini slike prikazano trinaest radnika u otmjenoj
impostaciji za vrijeme blagovanja. Oko njih je, dodavanjem različitih objekata s
gradilišta, oblikovan efektan prizor nereda i kaosa u kojem ti ljudi rade.
Rastavljanjem čvrstih cjelina oblika u igri svjetla i odsjaja te razbijanjem
istih u treperave mrlje boja koje fiksira sitnim, dinamičnim namazima, umjetnik
postiže optičku različitost jednakih predmeta. Miješanjem akrila i krušnih
mrvica tekstura slike postaje hrapava, naborana, neravna, gotovo reljefna. Kao
rezultat, na pojedinim dijelovima prikaza uočavamo još veći nemir koji je
dodatno naglašen efektnim korištenjem dinamičnih bijelo-sivih poteza. Iako je
tema slike vezana uz poslijeratnu obnovu građevina s odlikama kontinentalne
arhitekture, posebno osmišljenim rasporedom likova umjetnik je postigao
neobičnu smirenost. Teško možemo odrediti tko od njih predstavlja Judu, a tko
Krista.

Druga horizontalno komponirana slika
prikazuje divlje odlagalište smeća i stilski se nadovezuje na prethodnu.
Kolorističke mrlje nastale bez miješanja, uz bijelu boju snijega, efektno
istaknute tehnikom s krušnim mrvicama, rezultiraju ludom
zbrkom koja je svojstvena prizoru smetlišta s posebnim akcentom na divljinu
odlagališta. Između porazbacanih, opet gotovo skrivenih detalja, koji prikazuju
različite objekte, uljeze u idiličnom pejzažu odbačene od strane nesavjesnih
stanovnika na periferiji grada, slikar postavlja dva čovjeka i dvije životinje.
Prisiljeni zbog vlastite egzistencije boraviti na takvom mjestu, unose morbidnu
mirnoću i staloženost, pomirenost sa vlastitom sudbinom. Kao vrlo važan detalj
pojavljuje se humorističan motiv – na glavi beskućnika s vrećom praznih boca
uočavamo kapu Djeda Mraza i tako izravno nailazimo na ideju čitavog prikaza –
kritiku suvremenog promiskuitetnog konzumerizma.

Posljednji
je prikaz stilski, tematski i izražajno potpuna suprotnost prethodnima.
Vertikalno postavljena slika predstavlja religijski obred vjenčanja u nekakvom
idiličnom rajskom vrtu. I tu uočavamo najčešće Zdunićeve motive – planine,
kontinentalnu arhitekturu, pojas neba, detalje koji su sada reducirani i
postavljeni na područje izduženog stola te u ovom slučaju obilnu vegetaciju
čiji kolorit dominira prikazom. Upravo tom vegetacijom, Prirodom, događaj
postaje uokviren tako da djeluje kao izdvojena impresija. Najizraženija odlika
slike Vjenčanje je harmonija koja je u potpunosti isključena kod ostalih
prikaza nabijenih neredom i zbrkom. Umjetnik nam na jednostavan način želi
poručiti kako je bitno živjeti u harmoniji s Prirodom, biti dio nje.