Sinjanima oduzeta radost i sreća: Alkar greškom sudaca bez pobjede protiv Vukova?

Sinjska košarkaška subotnja večer i dalje puni redove i redove članaka i priča, a glavna je tema i na svakom koraku malog alkarskoga grada.  Mnogi se ne mogu oteti dojmu kako tako mali, a dobrano sastavom „skrpani“ klub Alkar je gotovo uzeo bodove Ciboni na domaćem terenu koja je tek uz silan „vjetar u leđa“ sudačke trojke stigla do pobjede.

 Spletom okolnosti Sinjani su gurnuti u još neizvjesnosti što se opstanka tiče, a Vukovima je priskrbiljen barem ublažen žal loše predstave u dvorani u Sinju.

Samo tri sekunde prije kraja sa strane loptu izvodi Graf za Bootha koji mu vraća loptu, radi blok oko kojeg Graf prolazi, diže se s trice i zabija sa zvukom sirene. Domagoj Marunica, sudac koji je najbolje mogao vidjeti je li crta ostala zgažena ili ne, diže tri prsta, ali dok lopta putuje prema košu mijenja odluku na mišljenje Franka Garcina koji je u startu, namjerno ili ne, pokazao kako Grafov poen za tri ipak vrijedi dva. 

Mnogobrojni gledatelji i navijači su delirij s tribina, u kojoj je njihova momčad čak dostigla minus od 10 koševa u tri minute, preselili na teren, a osjećaj radosti i sreće vrtoglavo se preokrenuo jer nitko nije vjerovao kako očigledna trica može biti dva poena vrijedna nastavka u produžetcima.

„Mi smo Sinjani, Alkar je naš“ odjekivalo je Sinjskom sportskom dvoranom, ali klupa Alkara u produžetku koja je uz petoricu na terenu bila s tek tri juniora nije mogla izdržati pod naletima Cibone.

I prije te posljednje pogreške mogli su Sinjani biti u plusu jer je samo tri minute prije kraja Graf imao tri slobodna bacanja nakon prekršaja. Alkarev razigravač pogađa prva dva, a treće nakon odbijanja hvata Booth na kojemu prekršaj radi Žorić, ali po odluci sudaca ipak je umjesto da zabije u svoj koš Booth napravio pogrešku u napadu što je ponovno nakon pregleda snimke potvrdilo kako je još jedan „minus“  sudačkog trojca.

Nije se moglo proći preko sinjske Pijace da ne upitamo sugrađane komentar na Alkarev subotnji poraz:  „Košarkaški savez je pod upravom pojedinih klubova. Ne dozvoljava im neko dostojanstvo da izgube od “malog” Alkara, ali njega svaku utakmicu prati preko 1000 ljudi, njih jedva 20.“

Kratak je bio još jedan naš sugovornik: „Alkar su jednostavno osjećaji, tradicija, pokret, dio kulture. Jadno je kad se ona lavina emocija pokvari tom greškom sudaca.“

Na pitanje neki su samo odmahnuli rukom tek kazavši kako to nije čudna pojava, kako je to tek svakodnevnica ne samo stanja u košarci nego u cijelom sportu.

Na kraju ovog poraza s gorkim okus ostaje samo pitanje: Može li samo nekoliko osoba ubiti toliku ljubav ljudi kojima je osmijeh oduzet sa zvukom sirene? 

Ne preostaje ništa drugo nego zapitati se: Tko je zaslužan za grubo udaljavanje Alkara od opstanka i guranje prema rangu niže te tko će nadoknaditi štetu kakva se dogodila u grotlu dvorane u kojoj nije važno ono materijalno i bogatstvo velikih nego tek mali uspjeh kluba koji se voli, kluba koji se jednostavno živi.