Možemo li Splićaninu Borisu pomoći u pronalasku posla?

– Od sredine siječnja prošle, 2014. godine i članka na Vašem portalu pokušavam naći posao. Zvao sam
jedan trgovački centar, poslao im životopis, a nakon desetak dana su mi
odgovorili kako mi posao ne mogu pronaći, ali da od mene nisu digli ruke
i da će nastojati pomoći. Do dan danas mi nisu pomogli. Onda sam u
drugom mjesecu velikoj hrvatskoj firmi poslao životopis, spojili su me s
direktorom za Dalmaciju s kojim sam se nakon par dana našao na doslovno
tri minute. Rekao mi je kako će se potruditi naći nešto, da zaradim
koju kunu za sebe, te da se opet čujemo za 15-ak dana. Od drugog mjeseca
prošle godine do dan danas ga nazivam otprilike dva puta mjesečno, ali
ništa. Odgovori su da ga nazovem sljedeći tjedan jer da je na terenu ili
da još malo sačekam da bi ubrzo trebao biti otvoren hotel pa da bi onda
nešto mogli učiniti, ali ništa! Onda mi je pred Uskrs rekao da čeka
neke partnere s kojima surađuje da mi omogući da radim kao maser, ali
naravno nije se javio. Najviše me razočarala činjenica kako je bilo puno
obećanog, malo izvršenog, kao i kada mi netko kaže da će se javiti, a
nakon toga više nemamo kontakta. Najpošteniji su oni koji se jave bilo s
pozitivnim ili negativnim konkretnim odgovorom da nema ništa ili da
može učiniti za mene to i to  – priča nam najnovije dogodovštine ovaj
33-godišnji Splićanin koji je lani pola godine ipak imao financijsku
potporu vlasnika jednog splitskog kafića kojem je pomagao za vrijeme
turističke sezone kojem je neizmjerno zahvalan, kao što je zahvalan još
nekolicini ugostitelja koji su mu pomogli u skladu sa svojim
mogućnostima jer u vremenima kada preko 320 tisuća ljudi živi pod
ovrhama, još više od toga ih je nezaposleno, a oko 60 tisuća ljudi radi
bez plaće, nije lako pomoći nikome. 

Boris Bjedov nam, jednako kao i prije godinu dana, ističe neizmjernu zahvalnost poduzetniku i bivšem splitskom gradonačelniku Željku Kerumu koji mu je omogućio da tri i pol godine radi kao maser u njegovom fitness centru, te i dalje ima besplatno korištenje teretane.

Sugovornik nam se pak ne može oteti dojmu kako ga neki ljudi namjerno žele povrijediti.

– Najviše me pogodila situacija s kraja rujna kada me u šetnji gradom zaustavila žena. “Bok, ja sam Ljiljana,
viši sam fizioterapeut, znamo se s Bača jer sam tamo godinama radila
ljeti kao maser, kada si išao u more sam ti pomagala da uđeš i izađeš.
Jesi li pronašao kakav posao?”. Kažem da nisam, da se borim, a ona mi na
to odgovori da joj dam broj mobitela i kako će se javit kroz najviše
tri dana. Rekla mi je da se par dana ranije zaposlila u jednoj firmi
koja traži još radnika, a riječ je o unosu podataka u računalo. Čini mi
se kako je spomenula da se radi o firmi koja je stacionirana u Solinu.
Naravno, nakon tog susreta, više me nikada nije kontaktirala što je jako
bezobrazno. Inače se služim računalom u kojeg je ugrađen govorni čitač
ekrana, kojeg imam i u mobitelu, tako da bi to mogao bez problema raditi
– dodaje Splićanin koji unatoč brojnim propalim pokušajima vjeru u
pronalazak posla ne gubi.

– U prosincu sam kraj Galerije Meštrović sreo Nikšu Tomića iz
firme “Informativni-kamen” koja ima namjeru na kulturne znamenitosti
postavljati kamene ploče napisane Brailleovim pismom. Oni su jedina
firma na svijetu koja se time bavi i imaju namjeru izvoziti u
inozemstvo. Gospodin Tomić mi je rekao da će me rado zaposliti ako
dobiju novac od europskih fondova, no da mi ne može ništa obećati jer je
to spor proces. Zabrinut sam za svoju egzistenciju i budućnost, svaka
mi je pomoć dobrodošla, a ja i dalje zovem potencijalne poslodavce jer
sam svjestan ako ih ne zovem da oni neće mene zvati i da neću dobiti ni
posao niti financijsku pomoć. Nadam se – poručio je za kraj Boris
Bjedov.

Mi, nažalost, Splićaninu Borisu ne možemo
ponuditi posao, no možemo apelirati na čitatelje/potencijalne poslodavce
ukoliko imaju mogućnost zaposliti ili pomoći  Borisu, da ga kontaktiraju na broj 091 510 8498. Samo mu nemojte obećati „brda i doline“, pa se
potom više nikada ne javiti…