Zijah Sokolović: Predstave se ne smiju stvarati zbog prodaje!

Glumac, pisac i režiser Zijah A. Sokolović dolazi u Split s predstavom “Glumac… je glumac…je glumac”.

Premijerno izvedena monodrama 1977. godine u Kamernom teatru
55 u Sarajevu aktualna je desetljećima nakon. Tekst je preveden na
njemački, engleski, francuski i poljski jezik, a odigrana je u 20
zemalja diljem svijeta.

Osim večeras u Domu HV u Lori, zbog iznimnog interesa,
veliki glumac odigrat će je i sutra, u srijedu, na istom mjestu također s
početkom u 20 sati.

U jedinstvenoj predstavi, u dvoboju šale i ozbiljnosti u
vezi s tipičnim situacijama ljudskoga, izloženog apsurdima,  glumac
poziva na odgovornost.

On istražuje kazalište i društvo, njihov odnos i budućnost.  Uoči prve predstave i dolaska u Split, popričali smo sa Zijahom Sokolovićem.

Razgovor je počeo duhovito primjedbom da svako vrijeme nosi svoju prolaznost.

On eto već 36 godina ponavlja predstavu tražeći odgovore, a
nikad u ovim godinama nije izveo ”Glumac je…glumac…je glumac” u
Splitu, pa eto dobar agument. 

Gdje je glumac danas zapravo? Koja je njegova uloga?


– Glumac je sama duhovnost već po svom zanimanju i kao takav ispred civilizacije. Međutim, glumac je izgubio svoju bitku i gleda danas civilizaciji u leđa. U svijetu medija i globalizacije, živ čovjek je gurnut u stranu, mijenjaju se uloge, a glumac ne prati promjene. Brine se o sebi  na način da se prepustio kapitalizmu, što je zadnji nivo prodaje, da ne upotrijebim težu riječ.

Je li ta bitka unaprijed bila izgubljena u svijetu u kojem vladaju sasvim druge (ne)vrijednosti?


– Ne, naprotiv. Čovjek je biće mogućnosti i uvijek se može drukčije odnositi prema glumi i teatru. Ne smiju se stvarati predstave da bi se prodavale, taj nivo da se prodaje nije put!

Teatar služi da se prošire obzori, ličnosti, a ako
gledatelji koji smatraju da žive u kapitalizmu, a zapravo žive u
robovlasništvu, misle da za ono što plate trebaju dobiti zabavu, u
zabludi su.I ne shvaća se to pojednostavljenje, ”zatupljenje” banalnošću.

Dakle, odgovornost je uzajamna. Kazalište daje što publika traži?


– Nipošto, kao što se ne radi ni o tome da se traži krivac!
Jednostavno, glumci su ti koji trebaju pokrenuti promjene i preuzeti
odgovornost.

Stalno slušamo floskule kako se ljudi žale da im je život tragedija, posao, ljubav…, pa barem da se u kazalištu nasmiju.
Ma, ako je tako, hajdemo staviti točku na ovu civilizaciju. Kako ono pjesma kaže, ”zaustavite Zemlju, silazim..”

Kako onda promijeniti stvari? Da osvijestimo prolaznost?


– Smatram da glumci “slobodnjaci” trebaju kvantitativno raditi. Stvarati što više predstava i izraziti i lični i glumački svijet. Tako
zajedno udruženi da stanu na put umjetnosti, ali sve pod uvjetom da ne
razmišljaju može li se predstava prodati.
Glumac ne smije čekati da društvo otvara opcije.

POSLJEDNJE DODANO: