Na Lovrincu gasitelji muku mučili sa “suhim granjem”, što tinja u gomili?

Gdje ima dima, ima i vatre. Ako se vatra pak ne vidi, to
opet ne znači da nema – smrada. A onda postoji i određeni, maaaali problemčić
vezan uz potencijalnu opasnost da je taj dim, dakle, smrad, nastao tinjanjem ne
baš prirodnih materijala…

Upravo se tako nešto, čini se, događa na Lovrincu, a
posljedice u plinovitom stanju osjećaju najbliži stanovnici gradskih naselja
istočno od gradskog groblja. O čemu je riječ? O uobičajenom spaljivanju suhog
granja koje, kako smo doznali iz nekoliko izvora, skriva u sebi potencijalnu
kancerogenu opasnost jer osim prirodnih materijala gori i plastika, ako ne i
što drugo.

Zabrinuti građani dojavili su nam kako se na Lovrincu uzdiže
gusti crni dim, a nešto kasnije još zabirnutiji stanovnici okolnih kuća
potvrdili su nam da se spaljuje plastika (?!) te da su dežurne ekipe
postavljene oko “ložišta” imale grdnih problema s obuzdavanjem dima.
Prevelike vatre doista nije bilo, no naši sugovornici tvrde kako se dimi od
plastičnih okvira za vijence, i to ne jednog takvog, ali i nekih drugi
plastičnih predmeta koji se koriste za ukrašavanje posljednjih počivališta. I
koji su pronašli put do “spalionice”.

Provjerili smo što se događa na nekoliko adresa. Za početak,
svi meritorni su donekle pokušali ublažiti neobičnu pojavu na zemljištu sa
sjevernoistočne strane Lovrinca, tvrdeći kako građani koji stanuju “preko
puta” često pretjeruju. I ako su često takve tvrdnje na mjestu – jer teško
je očekivati da se zbog friško legaliziranih objekata izmjesti Lovrinac ili,
recimo, Karepovac – ipak bi bilo u redu da i ti ljudi znaju što se događa.

Gotovo rutinska operacija spaljivanja suhog granja i
cvijeća, uredno najavljena vatrogascima iz pogrebnog poduzeća, dobro je
krenula. No, kad je granje na vrhu gomile izgorjelo, dim nije prestao. Pa su
vatrogasci dobro natopili područje spaljivanja. Pa se stanje naizgled smirilo.
I onda su pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Grada Splita otišli jer je
njihov posao bio gotov. Ali avaj, uskoro je, iz gomile gdje se organski (po
svemu sudeći i neki drugi) otpad spaljuje već godinama, ponovno krenulo dimiti.

– Radili smo na osiguranju spaljivanja suhog granja, po
završetku natopili požarište i otišli. Doista, nedugo nakon toga su nas ponovno
pozvali te smo na lokaciju uputili jednu cisternu s vodom, cijelom količinom
vode smo ponovno natopili područje. No, dim iz dubine te naslage koja je već
odavno izgorjela nije prestajao, tako da nismo puno mogli pomoći u tom
trenutku. Moram pohvaliti i zaposlenike firme, oni su se aktivirali i doveli
buldožer kojim je sve zatrpavano sa zemljom, ali čini mi se da je u tom slučaju
potrebno još sličnih intervencija, odnosno da taj dio treba bolje sanirati. To
što gori, odnosno tinja u dubini, sigurno je spaljivano odavno, prije tko zna
koliko godina, jer se na toj lokaciji već dulje vrijeme obavljaju ovakve
periodične akcije spaljivanja suhog granja. U naslagama, sada zajedno sa
zemljom, je nastavilo dimiti i nakon našeg odlaska, no upoznati smo s tim
problemom i spremni za daljnje intervencije, ukoliko naša pomoć bude potrebna.
– doznali smo u JVP-u Grada Splita.

Direktor gradske tvrtke Lovrinac bio je više nego
susretljiv, no smatra da je stanje potpuno regularno i redovno.

–
Nikakvog govora o spaljivanju bilo kakve plastike nema. Sve što nije suho
granje, odnosno što se može zapaliti na otvorenom, prethodno selekcioniramo,
posebno odvojimo i to odvoze kamioni Čistoće. Pa gdje bi došli kada bi plastiku
spaljivali na otvorenom?! Ako je netko vidio da ima takvih predmeta, zašto nije
fotografirao. Svo spaljivanje je obavljeno uz nadzor i kontrolu gasitelja,
prethodno smo sve najavili, doista nema smisla da u današnje vrijeme netko, pa
tako ni mi, radi takve stvari nauštrb okoliša i zdravlja ljudi, to je
jednostavno nemoguće. – činio se iskreno zapanjenim pitanjem dali se na
zemljištu tvrtke spaljuje “sumnjiv” otpad Petar Bilobrk, šef
gradskog pogrebnog poduzeća. Što tinja u dubini, i nakon nabacivanja zemlje,
nije spominjao, a možda i nije znao