Priča o Nediljku Labroviću seže u Cetinski kraj, u rodne Glavice. Tamo je Nediljko, kao i svako muško dijete, sa svojim vršnjacima od prvih koraka trčao za stvari koji su drugi zvali loptom, a uz one školske obveze lopta je ubrzo postala i način života.
Glavice, kao i cijeli Cetinski kraj, uvijek su bili leglo uspješnih ljudi, posebice sportaša pa mladi i talentirani momak u ovom viteškom kraju, sve dok svoj talent nije radom počeo neprekidno i tolikom brzinom graditi, bio je tek jedan u moru mnogih.
I dok su iz Glavica svoje političke karijere kreirali Marko i Vladimir Veselica, svoje prve izborne planove tu zapisivao i Zoran Milanović, pod obručima svoje prve korake napravila i trojica braće Modrić upravo je i Labrović krenuo u klubu Glavice, onom nogometnom koji djeluje još od polovice prošlog stoljeća.
Uvijek kad prvi puta dođeš u novo okruženje je najteže krenuti, uvijek na vidjelo dođe dobro poznata priča kako su svi došli igrati, a netko mora i stati među vratnice. Ipak, kod Nediljka je priča bila u potpunosti drukčija – čim je došao u Glavice želja mu je bila stati među stative “koje život znače” pa je svoje prve korake napravio s rukavicama na rukama.
Sinjski mladi talent vrlo brzo je prepoznat i od kluba s Marjana pa je, doslovce, s tek 9 godina branio bile hajdučke boje. Odlične predstave i sjajan učinak ostavili su mladog dječaka Nediljka u splitskoj uzdanici velikih pet godina, kratko je bio u Adriatica, a onda je priča, koja se sada može nazvati i povijesnom, nastavila se u sinjskom stogodišnjaku, lideru trećeligaškog južnog natjecanja – Junaku.
Svoje najozbiljnije, odskočne korake, napravio je Nediljko pod vodstvom trenera Stipe Grčića koji je bio iznimno ponosan na uspjeh mladog Labrovića o čemu svjedoči i jedna slika iz arhiva dok je Nediljko branio mreže kadeta sinjskog stogodišnjaka:
“Imao sam sreću raditi s njim četiri godine. Riječ je o jako talentiranom momku koji je pokazao da se veliki trud i rad isplate. Ponosan sam na njegove nastupe u Šibeniku, a iako je protiv Hajduka privukao pažnju, jednako je on dobar i u prvenstvu. Želim mu svu sreću i nek tako nastavi i dalje, na ponos svih nas.”
Jedan koji je bio od glavnih ljudi koji su Labrovića učili “svom zanatu” bio je i Ivica Roguljić:
“Vrlo sam malo trenirao Nediljka, ali poznajem ga kao odličnog momka, poštena golmana i odlična radnika. Poznajem i cijelu njegovu obitelj i nemam ništa drugo osim puno riječi hvale za sve njih.
Put vratara nikako nije lagan i uvijek je najbolje da se “kale” u drugoligaškim momčadima, poput Šibenika. Ondje je dobio minutažu, a dobro se sjećamo da su po sličnim stazama išli i Lovre Kalinić, Vedran Runje i drugi. Puno sreće, na kraju, Labroviću u njegovom daljnjem radu.”
Došao je tiho i već je ušao u legendu…
Svega nekoliko sekundi dijelilo je Šibenik do povijesnog uspjeha nad Hajdukom u Hrvatskom kupu, svega jedan korak daleko je bio udaljen nastavak natjecanja za klub iz grada sv. Mihovila sve to zahvaljujući, blago rečeno, “hobotnici” na vratima Šibenčana. Priča dobro poznata svima, medije su preplavile reportaže o sinjskom čuvaru mreže, ali tu je bio tek početak sreće za Nediljka.
Na klub sa Šubićevca, nakon te predstave, stigla je vijest kakvu nitko nije mogao sanjati. Labrović je pozvan u mladu U-20 reprezentaciju za prijateljske oglede s Bjelorusijom za nekoliko dana. Oduševljenje tom odlukom nije krio niti direktor kluba, Ivan Bulat:
“Velika stvar za Šibenik i pozitivna, lijepa priča kojom je, ne samo opravdao svog trenera nego i izbornika koji ga je pozvao u reprezentaciju.
Nediljko je vrhunski profesionalac i odličan vratar koji ima perspektivu ispred sebe i to je definitivno pokazao u dosadašnjim predstavama na golu!”
Pomalo skromno Nediljko je rekao kako su, u njegovom uspjehu, glavni i suodgovorni njegovi suigrači:
“Drago mi je što se prate moj trud i zalaganje. Ali, moram naglasiti, ovo je zasluga i cijele moje momčadi, kad oni igraju odlično i meni je lakše, mogao sam mirno odrađivati svoj posao. Bit će ovo definitivno novo iskustvo za mene, sigurno velika stvar.”
Kako su se mnoge stvari posložile na mjesto u Šibeniku svjedoče i fantastični rezultati koji klub sa Šubićevca su stavili na diobu prvog mjesta drugoligaškog društva, ali s utakmicom manje protiv Dugopolja, u dalmatinskom derbiju. Onaj derbi, za jesenskog prvaka, igrat će se za svega nekoliko dana u metropoli Hrvatske protiv druge momčadi Dinama koja je, trenutno, s tek gol razlikom bolja od Šibenčana.
“Svi smo nabrijani, željno smo iščekivali utakmicu s Hajdukom, ali i iduće utakmice, a posebno derbi s Dinamom u Zagrebu. Optmizam je u Šibeniku na vrhuncu i na kraju, veliko hvala navijačima koji su me prepoznali i koji su iz utakmice u utakmicu definitivno naš dvanaesti igrač na tribinama!”, kazao je Nediljko Labrović.
Zanimljiva je upravo ta priča sa Šibenikom i povezanosti sa sinjskim naseljom Glavicama jer je, očito jedan dobar moto, u pravom trenutku izvući kao potez dolazak Labrovića. Pa je tako, i ne posve davno, na klupi Šibenika odličnu “eru” imao Mirko Labrović, a braniti svoje prezime nastavlja i Nediljko, koji je prije nekoliko dana tek navršio 19 godina.
Iako je mladog vratara pratilo dosta skepse, s obzirom na nikakvo iskustvo u drugoligaškom natjecanju, sve sumnje opovrgnuo je nastupima nakon što je na klupu ozljeda prikovala Lovru Rogića, a iako je Rogić svoju ozljedu zaliječio trener Perković sve svoje “adute u rukavu” i dalje je stavio u imenu Nediljka Labrovića.
Svi su apostrofirali taj uspjeh, 17 obrana “zaradio” je mladi vratar u nastupu s Hajdukom i tako svoju sliku doveo na naslovne stranice medija od Vukovara do Vlahina Dubrovnika. Nesumnjivo i zasluženo!
Nediljko nam je potvrdio, u telefonskom razgovoru, kako je u ovom trenutku u kampu reprezentacije gdje se sa suigračima priprema za obveze U-20 odabrane vrste.
Nediljku i njegovoj obitelji puno sreće i nogometnog uspjeha u životu, a njegovima Glavičanima mnogo minuta pred televizijskim ekranima gdje će svojim obranama na vratima oduševljavati sumještanin Nediljko Labrović.
