Prevoditelji u KBC Split? Ni čut’, likari se moraju sami snalaziti s Poljacima, Česima,…

Nije medicinarima lako. Napose što kao profesija nose stigmu
“mita i korupcije”, kojoj u velikoj mjeri pridonose i građani voljni
nositi pršute, alkohol, kuverte,…, pored dežurstava i manjka ljudstva,
posljednjih godina sve je očitija “potreba” znanja barem
desetak-dvadeset svjetskih jezika.

– Nekad se sporazumijevamo “na mote”, djelujemo
sami sebi smiješni, ali nema druge. – kazuje nam jedna od nekolicine
sugovornika iz splitskog KBC-a.

O čemu je zapravo riječ? Paaa, stvar je zapravo prilično
jednostavna, moglo bi se reći i logična te nadasve očekivana. Postali smo
turistički “centar svita”, imamo sve bolju gastronomsku ponudu, more,
sunce i povijest smo naslijedili, smještaj je sve kvalitetniji te ga ima više
(rast je tih kapaciteta daleko još od dostizanja potražnje), milijunta noćenja
i putnici na aerodromu sve su ranije.

Istovremeno međutim u KBC-u Split sve, ali baš sve slučajeve
liječničkih intervencija, od onih na Hitnom kirurškom prijemu (da ne kažemo
trijaže) pa preko Jedinice intenzivne skrbi do samih Odjela “prevode”
medicinske sestre i sami liječnici…

A ozbiljan je to posao, koji za sada ide kao i onaj
poslovični vrč u prvom dijelu narodne mudrosti. Jer pitanje je trenutka,
odnosno dana i sezone kada će zbog nesporazuma i nerazumijevanja između
pacijenata i medicinara doći do neke teške pogreške, potencijalno s fatalnim
posljedicama, a sigurno s milijunskim tužbama.

I ove godine susretali su se s tim problemom liječnici i
medicinske sestre u splitskoj bolnici, svi redom s kojima smo razgovarali.
Nemali broj Čeha, Poljaka, Nijemaca pa čak i pokoji Japanac ili Korejac, da ne
nabrajamo sve nacionalnosti, završili su u splitskoj bolnici tijekom proteklih
nekoliko mjeseci. Od banalnih prijeloma do ozbiljnih tretmana kroničnih
bolesti. Dok su neki od njih znali engleski jezik, kojeg gotovo svi u splitskoj
bolnici govore ili barem razumiju, prilično stranaca nije znalo ni
“beknuti” ništa drugo osim svog materinjeg jezika.

– Jedan nam je Čeh došao zbog lošeg općeg zdravstvenog
stanja, u pratnji supruge koja također ne govori strane jezike, a mi nismo
znali češki. Trebalo je neko vrijeme dok nismo otkrili da je u pitanju pacijent
koji je nedavno u domovini operirao karcinom te je na terapiji… Nisu donijeli
sa sobom nikakve nalaze, anamnezu je bilo nemoguće prikupiti i ajde ga ti sad
liječi. A problemi mogu ispasti i oko puno bezazlenijih stvari, ako su
alergični na neke lijekove, ako primaju terapiju za neku kroničnu bolest do
koje niti ne dođemo u tom pokušaju kontakta… – samo su neki od primjera iz
bolnice.

Pa smo odlučili malo se raspitati postoji li nekakvi
protokol u KBC-u Split (prije samo koji mjesec proglašena je za najbolju
bolnicu prve kategorije u Hrvatskoj za 2014. godinu) kojim se regulira ovo
stanje. Dakle, postoji li formalni kanal kojim se pozivaju službeni
prevoditelji u bolnicu, a plaćaju u konačnici (ako se tako procijeni) strani
pacijenti zbog kojih su morali biti angažirani.

I zatim šok i nevjerica! Unatoč službenom upitu i potvrdi
primitka maila, iz splitske bolnice nam niti nakon mjesec dana nisu
odgovorili… U redu, valjda je sanacijski upravitelj dr. Kolja Poljak imao
protekla četiri tjedna previše posla – malo je gorjelo (na Odjelu
neurokirurgije zbog loših elektroinstalacija) pa su onda bile i donacije
(digitalni dermatoskop za rano otkrivanje melanoma te autoreftraktokeratometar za
dječju oftalmologiju) – pa se nije stigao “ošervati” na naše pitanje.

Zato drugi jesu. Recimo Alijana Vukšić, direktorica splitske
Turističke zajednice.

– Nije bilo službenih dogovora oko te teme s upravom
bolnice. Sastanke održavamo, pogotovo recimo vezano za Ultra festival, ali
pomoć oko angažiranja prevoditelja preko TZ-a zbog potreba komunikacije s
pacijentima nije zatražena. Iz članarina TZ-a se sufinancira prva pomoć i hitne
intervencije, pogotovo na otocima, no nemamo sredstava za takve dodatne poslove,
možda bi to trebali dogovoriti s gradom… – kazala nam je uvijek susretljiva
prva dama splitskog turizma, priupitavši je oko ove situacije koja je mahom
“naslonjena” na povećan broj turista pa tako i onih u bolnicama.

Kontaktirali smo službene prevoditelje, u ime splitske
udruge STiP (Sudskih tumača i prevoditelja), svoje iskustvo prenijela nam je
Tatjana Radmilo, stalna sudska tumačica i prevoditeljica za ruski i engleski
jezik.

– Iz splitske bolnice nisam imala službene pozive, jednom su
me pozvali iz MUP-a, odnosno policije, jer se dogodila prometna nesreća u kojoj
je teško nastradala ruska državljanka. Ozljeda je bila takva da je zahtijevala
složeniji zahvat te ugradnju metala, u pitanju je bio prijelom bedrene kosti,
femura. Zbog toga je trebala njena suglasnost, no tada me angažirala i koji
mjesec kasnije platila, policija. Po mom iskustvu te mojih kolegica i kolega,
javni bilježnici i sudovi ne rade ništa bez sudskih tumača i prevoditelja, dok
je u bolnicama situacija drugačija – angažiraju nas sami klijenti koji obično
unaprijed znaju da odlaze na neku pretragu ili intervenciju. – kazala nam je
Radmilo.