Duje Coce prvi se popeo na vrh brda i zapjevao “Devet slova jedne riči”!

Tri raskošna glasa iz svega grla zapjevala
su: “I livo i desno stina bile boje, u sredini svitli sveto moje more…”, a
iza moćne pjevačke trojke, Alena Nižetića, Marka Škugora i Duje Coce (brata
pokojnog Vinka), zasvijetlila je upravo ta bijela stijena o kojoj pjevaju,
stijena Maslenice. Prekrasna “Vrata Dalmacije”, masleničke stijene koje s desne
strane zabljesnu vozače nedugo nakon izlaska iz Sv. Roka, sjale su na
lipanjskom suncu, nesvjesne da su upravo opjevane, i da će ih putnici
namjernici odsad gledati drugim očima.

Najočekivanija pjesma ovogodišnjeg
Splitskog festivala, “Devet slova jedne riči”, za nekoliko će dana premijerno
zagrmjeti s radijskih postaja. U isto vrijeme, sredinom idućeg tjedna, pojavit
će se i spot za pjesmu u režiji šibenskog meštra Željka Petreša, sniman na čak
šest lokacija: na Maslenici, u Zadru, Šibeniku, Ninu, Trogiru i Splitu.

Prvi portal na kojem ćete moći vidjeti spot
za ovaj dragulj od pjesme bit će upravo Dalmacija News!

Da bi snimio spot na što atraktivnijoj
poziciji, te da bi se lijepo vidio cijeli Maslenički zaljev, režiser Željko
Petreš tjednima je obilazio lokacije iznad i ispod autoputa, te naposljetku
našao pravo mjesto.

Pjevačima je objasnio: — Čujte, morat ćete
se malo penjati, ali na autoputu ne možemo snimati, pa nemamo drugog izbora!

Na snimanju su bili nazočni i autori
pjesme, kompozitor Pero Kozomara i tekstopisac Robert Pauletić, koji uglas
tvrde kako je najveće iznenađenje bila izvanredna tjelesna sprema Duje Coce,
koji se poput divokoze penjao po strmom brdu Stupici nedaleko od autoputa.

— Coce je, iako uvjerljivo
najkorpulentniji, po teškom zvizdanu prvi od svih stigao na vrh brda gdje je
Petreš odabrao lokaciju za snimanje — otkriva nam Kozomara:

— Dok su se Alen i
Marko žalili na vrućinu i težak uspon, Duje je samo skinuo košulju i gol do
pasa s lakoćom odjurio do vrha!

Pjesmu “Devet slova jedne riči” Robert
Pauletić napisao je na licu mjesta, baš na autoputu, dok mu je pogled pucao na
Maslenicu.

— Ovo ovde misto za mene je simbol
Dalmacije — kaže Pauletić. — Svaki put kad tu prolazin, uživan u odbljesku
sunca na moru između stina, i srce mi naraste od lipote. Kad san prolazija
prošle godine, odlučija san: napisat ću pismu o Maslenici! Sta san auton sa
strane, i napisa je, evo baš ovde na autoputu. Devet slova jedne riči, to je
naša vječna Dalmacija!

Devet slova ima Dalmacija, ali i Vinko
Coce. Kad su, naime, autori razmišljali kome dati pjesmu, uglas su reagirali:
“Ovo bi sigurno najbolje otpiva pokojni Vinko”, pa su došli na ideju da pjesmu
posvete upravo njemu, simbolu Dalmacije, a da svoju dionicu otpjeva i Duje,
Vinkov brat.

Sudeći prema prvim reakcijama onih koji su
čuli pjesmu, riječ je o pravom remek-djelu, dostojnom pokojnog “Kralja svih tenora”.
Posebno su, kažu, dojmljivi Pauletićevi stihovi o Coci koje pri kraju pjesme
nadahnuto recitira glumac Robert Kurbaša.

— Nitko ne može čuti te riječi, a da se ne
naježi! — tvrdi kompozitor Kozomara, koji smatra da bi ova pjesma mogla postati
novom neslužbenom dalmatinskom himnon.

“Tu znan svaki kamen, tu san se rodija, tu
je srca plamen, to je Dalmacija…”, orit će se ovoga ljeta s festivalske
pozornice Prokurativa, i ući u srca svih onih koji vole Dalmaciju, lipu pismu i
našega neprežaljenog Vinka Cocu.