Vršnjačko nasilje: Problemu treba pristupiti multidisciplinarno i djelovati preventivno u što ranijoj dobi

U današnje vrijeme nasilje je postalo učestala pojava, posebice među mladima i djecom. U osnovnim i srednjim školama nasilje je uobičajeno, a sve ovisi o kojoj se vrsti nasilja radi. Vrste nasilnog ponašanja mogu biti različite, od fizičkog, verbalnog, elektroničkog pa sve do vršnjačkog nasilja. Jedna od najraširenijih vrsta nasilja je vršnjačko nasilje koje uključuje niz različitih oblika nasilnog ponašanja jednog ili više učenika prema pojedincu ili više njih. 

Vršnjačko nasilje može biti tjelesno ili verbalno. Tjelesno podrazumijeva udarce dok verbalno podrazumijeva vrijeđanje, omalovažavanje ili ogovaranje. Također, vršnjačko nasilje može se podijeliti na: manje ozbiljno, umjereno ozbiljno i teško vršnjačko nasilje.  Obračun i fizički kontakt spadaju pod teško vršnjačko nasilje, upravo ono što se dogodilo u Splitu. 

Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba 2003. godine pokazalo je da se 16 posto djece gotovo svaki dan nasilno ponaša prema drugoj djeci, a njih 8 posto istovremeno čini i doživljava nasilje. Istraživanjem je utvrđeno da 27 posto djece svakodnevno doživi neki oblik nasilja (tjelesno ili verbalno), a dječaci se više ponašaju nasilno, ali i više doživljavaju nasilje.

Dječaci u većem omjeru oni koji su uključeni u vršnjačko nasilje bez obzira o kojoj se vrsti nasilja radi. Dječaci su češći počinitelji direktnog oblika nasilja dok djevojčice češće koriste relacijsku agresiju i indirektno zlostavljanje. Ali očito da nas djevojke ponekad znaju “ugodno iznenaditi” pa se i one posluže šakama. 

POČINITELJI, ŽRTVE, PROMATRAČI

Djeca koja su počinitelji nasilja imaju karakterističan profil i obilježja. Takva djeca najčešće imaju problema u prilagodbi na školu, imaju problem u uspostavljanju odnosa, emocionalno su nezrelija te su nedosljedna. Imaju česte promijene raspoloženja, impulzivna su i nemaju osjećaj grižnje savjesti. Djeca koja su žrtve nasilja imaju problema u prilagodbi na društvo i okolinu. Karakterizira ih depresivnost, anksioznost, nesigurnost, nisko samopouzdanje i sklonost samoubojstvu. 

Djeca koja su promatrači nasilja predstavljaju poseban problem u priči o vršnjačkom nasilju. Promatrači nisu svjesni da na takav način podržavaju počinitelje nasilja i spadaju u najveću skupinu djece koja ne zauzimaju nikakvo stajalište prema nasilju. Na takav način služe kao publika počiniteljima kojima to daje još veći imperativ i želju za dokazivanje dominantnosti. Oni su neutralni gledatelji koji nastupaju s pozicije ˝što se to mene tiče˝, a zapravo su jednako upleteni u problem kao i oni koji čine nasilje. Jedan dio promatrača ne želi se uključiti u pomoć žrtvama jer se boje kako će i oni postati mete nasilnika, a drugi misle da je to posao nastavnika. U prosjeku 53, 9 posto djece promatraju i pasivno podržavaju vršnjačko nasilje.

PROBLEMU TREBA PRISTUPITI MULTIDISCIPLINARNO

Sigurno je većini dobro poznat slučaj Luke Ritza, 18-godišnjeg mladića kojeg su njegovi vršnjaci brutalno pretukli na zagrebačkom Mostu slobode 2008. godine. Cijela Hrvatska se podigla na noge, a njegovi roditelji osnovali su Centar Luka Ritz, koji pomaže mladima s rizičnim ponašanjem i problemima u ponašanju.

Ravnateljica Ivana Jolić, kaže da je tučnjava koja se dogodila u Splitu najočitiji primjer te svakodnevne pojave koja zadnjih godina poprima neke nove obrasce. U cilju osvješćivanja javnosti o problemu vršnjačkog nasilja važno je dvostruko djelovati: na djecu i na roditelje.

– Djeca su uvelike odraz društva i okolnosti u kojima živimo. Veliki problem koji zamjećujemo danas je nesnalaženje roditelja u roditeljskim ulogama, u uspostavi primjerenog odnosa roditelj-dijete. Raniji autoritarni odgoj “ja kažem ti slušaš” zamijenio je često permisivan odgoj u kojem je djeci dana velika sloboda. 

Problemu vršnjačkog nasilja treba pristupiti multidisciplinarno, sustavno i stručno, a djeci je potrebno u što ranijim godinama ugraditi svijest o štetnosti takvog ponašanja.

– Potrebno je djeci i mladima pomoći da razviju ključne vještine socijalno emocionalne kompetencije kao što su: prepoznavanje i iskazivanje vlastitih i tuđih osjećaja, sposobnost kontrole osjećaja, preuzimanja odgovornosti…

Svjesni smo kako će se “balon interesa” za vršnjačko nasilje kroz nekoliko tjedana ispuhati, ali cijelo društvo trebalo bi uvidjeti kako se radi o vrlo malignoj pojavi koja čini velike probleme djeci, roditeljima i društvu. Iz centra Luka Ritz zaključuju da je potrebno provoditi sustavne kampanje,a žrtvama pružiti što učinkovitiju pomoć. 

Možemo se nadati da će i sama djeca zaključiti da ono što se dogodilo u Splitu nije nikakv primjer i način rješavanja problema. Posebno to trebaju shvatiti oni koji problem snimaju i postavljaju na društvene mreže, a ne žele pokušati pomoći i zaustaviti nasilje. Dok im to ne dođe do glave, problem će se i dalje nastaviti, bez obzira što znaju da svi pričaju o njemu..