Article

//www.dalmacijanews.hr/files/5fecf3806f52df378a8b458e/80

Retrovizor godine na izmaku: Katastrofa i zajedništvo, koronavirus i prirodne nepogode

Sve što smo voljeli, živjeli i radili u godini na izmaku imalo je posebne okvire. Godina vratolomije, katastrofe i zajedništva, godina s epitetom povijesne, godina u kojoj trebamo nazdraviti sami sebi.
Korona, lockdown, popuštanje, pooštravanje, propusnice, popuštanje, meki lockdown, propusnice, cjepivo. Sve to u svega desetak mjeseci. I sve to usprkos tomu što smo jednom koronu i pobijedili, a korona je i dalje vrištala sa svih strana.

Grozan teret medija, još groznija stožeraška politika. Odluke koje su, u najmanju ruku, diskutabilne. Made in Croatia. Izvorno hrvatsko bilo je i izražavanje sreće i zadovoljstva nakon što je stigao taj 'eliksir 2020. godine'. Capak je više popularizirao cjepivo nego itko u cijelom svijetu pa kao posljedicu dobio podjelu javnosti koja sada broji tko se ne želi cijepiti.

Pjevalo se na ulicama, pljeskalo s balkona, naredna dva tjedna bila su ključna, zazivale su se smjene, svi živi su plesali, jedino što se dijelilo bili su otkazi. 

I dok se virus lagano probijao do jedne ustanove u Vukovarskoj ulici, don Josip Delaš svoje ideje pretvarao je u stvarnost. Poprilično pompozno, uz ogromnu podršku župljana. 

Poskupljenje cigareta i alkohola valjda nije bio uzrok povijesnog golog trka gotovo cijelim Splitom. Bez odjeće se trčalo i rivom u Trogiru. Tek gore od 'festivala golotinje' bila je otmica djevojke koju je organizirala njena baka. Ni manje ni više nego da bi joj edukativno životno poručila da mora biti bolja. Toliko edukativno nije bilo ni spaljivanje 'gay para s djetetom' u Imotskom zbog kojeg se uznemirio čak i Arsen Bauk.


Tresao se Zagreb, tresla se Petrinja, Sisak, Glina i cijela Hrvatska. Porušene zgrade, ljudi na ulicama, dramatični prizori. U nekoliko sekundi u prašinu se pretvorio dugogodišnji trud i rad. Napaćena mjesta koje povijest nije štedjela, ispisala su još jednu povijesnu stranicu, nikad težu.  

Kolone dobrih ljudi stizale su u pomoć, paketi nesebične pomoći tek pokazali koliko je veliko ono malo hrvatsko srce uvijek spremno za akciju kada je najteže. Bol je neizmjerna, ali ljudski život je nešto najvrjednije. Grad više nije bio isti, živio je tek u srcima ljudi koji su ga, uz svu nesreću, jauke i nelagodu, i dalje čuvali. Potres je sve ukrao, sve osim duše bećarske.

U svemu tome ponovno se otvori još veća rupa nad Hrvatskom koja dobru strategiju nije vidjela od Domovinskog rata. Stihijska reakcija, informacije koje su se bezglavo širile i jedan potres koji nije bio pouka. Zgrade koje se raspadaju godinama, zdravstveni sustav koji puca desetljećima, ali i dalje je za sve loše kriv potres ili koronavirusa.


Razoran potres tri dana prije kraja ove čudne 2020. godine bio je nalik na strašno podrhtavanje na političkoj sceni. Josipa Rimac zaplela se o vjetrenjače, Anita Nosić mjesecima je objašnjavala desetke kvadrata stana, nikad posjećeniji postao je i Klub iz Slovenske 9.

Da među Splićanima ima onih kod kojih ne manjka mržnje, primitivizma i epiteta necivilizirane rulje jasno je bilo odmah nakon što je okončan teniski turnir u Zadru. Teniski turnir u kojem je 'as' postigao Plenković i ostao bez samoizolacije nakon dodira. Grafiti na zidovima sa sadržajem kojeg nisu dostojni redovi koje čitate.


Bila je ovo i godina velikih sportskih uspjeha, godina u kojoj se zbog izbora čak moglo hodati i u samoizolaciji, godina u kojoj su psi bili važniji od građana. Teror i smrad na Parku mladeži nakon pseće revije bio je u rangu fantastičnih sjednica splitskog parlamenta koje su, barem neke, išle i online. 
Na istom tom Vijeću verbalno su se vadili i pištolji, koristile su se i riječi ispod pojasa, vagalo se i promišljalo. Bilo je tu dobrih odluka, isto toliko i loših. Rasprave su trajale do dugo u noć, oporba je tek nerijetko mogla dospjeti do volje vladajućih. Uobičajeno.


I smijali smo se i plakali u godini koja je doživjela i medicinsko čudo. Malena Nora Rogošić dobila je svoju spinrazu, lijek protiv spiralne mišićne atrofije. Još jedan dokaz kako nema promjena dok se svi ne uključe u akciju za promjene.


Hrvatska se ove godine i oprostila s nekima od najboljih. Zatvorena je kultna splitska brijačnica iz 'Velog mista'. Duje i Strikan otišli su kod Meštra, Očalinke i Netjaka. Glazbene daske ostale su bez Rajka Dujmića i Zdenke Vučković, svijet sporta oplakivao je Diega Maradonu i Kobea Bryanta. Posljednja ovozemna životna slova napisao je i Branko Cikatić.


Priroda je svoju razornu moć pokazala i u vrgoračkom kraju. Nekoliko desetaka ljudi s vodom je ostalo bez ičega. Mukom stečeno bogatstvo s kišom je postalo tek nakupina vlage i neupotrebljivi namještaj i zidovi. Životi su ondje zauvijek promijenjeni, veća količina padalina znak za uzbunu, svako obećanje ludom radovanje. Nisu se stanovnici Kokorića i drugih okolnih mjesta ranije nauživali pozornosti odgovornih.

I Split je bio pod vodom, Vranjic je nanovo proživljavao ekološku katastrofu u nekoliko navrata, more se čak i pjenilo. 

Torcida je na naslovne stranice stigla kao korona zona, tlo pod nogama Hajduka i dalje se trese, na kormilo je sjeo Lukša Jakobušić

Nagli seizmološki zapisi zabilježeni su među Puljkovima i onima drugima, loši temelji nisu ostali čitavi ni kod drugih političkih aktera. Sve se pokušavalo skriti od javnosti, ali većinom bezuspješno. 


Puno zdravlja, sreće i blagostanja trebat će nam u 2021. godini za koju najava slijedi u nešto svjetlijim bojama. U godini u kojoj se broje posljednje minute Goran Ivanišević postao je i prvi Hrvat u teniskoj Kući slavnih, zdravstveni djelatnici obukli su odijela superheroja cijele Lijepe naše, rukometašice su svima začepile usta medaljom. 

U teškim trenutcima dok brojne obitelji nemaju krov nad glavom poruka je jasna - Bože, čuvaj Hrvatsku! Ne ponovilo se! Neka nam je svima ljepša 2021.!
hr Wed Dec 30 2020 22:39:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/6004ac4e6f52dfaca68b4569/80

Četiri mjeseca bez plaće, na rubu siromaštva: Radnici 'Brodotrogira' postali su žrtve privatiziranog sustava od kojeg sad svi 'peru ruke'

I dok god sustav u ovim ljudima, koji se snalaze za osnovne životne potrebe, ne prepozna ljude kojima mora pomoći, ni oni, a niti mi, nećemo odustati. Borba za dostojanstvo ovdje tek kreće.

Zid nerazumijevanja i splet lažnih nadanja gurnuo ih je među građane zadnjeg reda i postavio za tek brojke u statistici. Sustav ih je ostavio na ulici, na rubu siromaštva jer za svoje pošteno odrađene sate u posljednja četiri mjeseca nisu dobili ni jedan list hrasta lužnjaka koji stoji na naličju kovanice od 5 lipa. 

'Brodotrogir' kakav su poznavale starije generacije otišao je u ropotarnicu povijesti jer fasada cijele priče je ovdje odavno otpala, mir koji se odašiljao iza škverskih navoza postao je agonija, postao je rupa koja se stalno širi. 

Ni suze više ne mogu skriti jer boli ih svaki novi povratak u groznu svakodnevicu. Industrija koja je prehranjivala na stotine obitelji, a Trogir stavljala među svjetske velesile, dotaknula je dno. Crna slova na bijelom papiru ovjerena pečatom i ostala su samo crna slova jer umjesto restrukturiranja stigao je strah i neizvjesnost, pravna i financijska prenošenja, kašnjenje i smanjenje plaća, otkazi i uzbuna.

- Nemamo nikakvih prava. Mi tražimo svoj kruh, ali ne želimo ga tražiti vani jer smo se borili za ovu državu. Puno ih je otišlo samo da prehrane svoje obitelji. Zamislite do koje mjere onda dolazi cijela priča kada djetetu moraš reći da ti otac nema sutra za kruh ili marendu u školi - priča Damir Palada, jedan od radnika koji strepi od svakog novog jutra koje trogirskim kaletama unosi nelagodu.


Predugo čekaju, predugo im se obećava

- Stoljećima se ulagalo u brodogradnju i turizam, godinama je brodogradnja bila jedna od temeljnih grana u cijeloj Dalmaciji, a gdje smo sad došli - pita se Palada dok govori tužnu sudbinu koju dijeli još na desetke kolega. Bez 3.200 kuna plaće ostali su još u svibnju, tri mjeseca je uskočila država, a od tada se nije dogodilo porinuće brodova nego tek porinuća ljudskih života koja su ostala bez svake slamke spasa. 

Milijardu kuna državne potpore i stvarni ciljevi i namjere Danka Končara, koji je došao u trogirski škver, i dan danas se bez kakvog potvrđenog zaključka prekopavaju.

Predugo čekaju. Predugo im se obećava. Život prolazi, a oni se osjećaju kao da stoje u mjestu.

- Zamislite kakav je bio naš Božić - dodaje Damir koji tvrdi da bi i prešli preko svega da su barem za Božić dobili jednu plaću i bakalar. Samo to. Toliko malo, a njima sve.


'Mojih 20 godina otišlo je u vitar!'

Da sirotinje ima, nije tajna. Da se zbog toga da ne postanu sirotinja na desetke njih odlučilo otići, poznata je stvar. 

- Stali smo ovde po 8 sati, plaćali gorivo da bi došli i onda nemaš plaće. Godinama tu stoji jedan tanker, valjda kako bi se zamazale oči da se nešto radi - govori nam Petar Rožić s puna dva desetljeća radnog staža. Mirovinu mu je u 'Brodotrogiru' dočekao otac.

- Ja očito neću - jada nam se Rožić koji se u zenitu svoga poslovnog života treba snalaziti za egzistenciju. Uz troje malodobne djece i nezaposlenu suprugu dobio je otkaz 18. prosinca u minuloj godini. 

- Ajme, što reć. Niko te ništa ne pita, ko će ti pomoć. Snađi se sam - priča nam i objašnjava svu surovost s kojom se susreo. Naime, na godišnji odmor je s kolegama poslan od 1. studenog do 1. prosinca. Prvog dana posljednjeg mjeseca su se vratili na posao i radili punih 18 dana. Nakon svega šok, saznanje koje ga je dotuklo. Saznao je kako mu je u studenom prekinut ugovor pa će umjesto naknade za 20 godina rada dobiti potporu za razdoblje od tek 18 dana.

- Mojih 20 godina rada otišlo je u vitar - jedva suspreže emocije naš sugovornik.


Cijeli problem stane u jednu rečenicu: Trogirska brodograđevna tvrtka doživjela je početak kraja jer državni se aparat posve jednostavno mimoilazio i mimoilazi, a gimnastika u povezanim sestrinskim tvrtkama i prebacivanje radnika kako koja tvrtka doživi stečaj vrhunac je kraha.


'Ucjenjivali su me!'

- Nas tridesetak je tužilo Končara. Ni dan danas se ništa nije pomaklo. Da je nas trideset nešto postiglo na Sudu onda se on ne bi ovako bahatio - kaže Dušan Palada, čovjek koji je u škveru nastradao u svibnju 2009. godine. Kao odgovor na grešku iznutra i tridesetpostotni invaliditet dobio je uvjet - uzmi ili ostavi.

- Prominili su mi ugovor. Bio sam ga prisiljen potpisati ili bi bio na ulici. Ucjenjivali su me. Ima sam rok od 8 dana. U tom trenutku sam ima troje maloljetne dice koja su morala živit - opisuje 57-godišnji dragovoljac Domovinskog rata. 

Smanjen mu je platni koeficijent, oduzete i beneficije, ukinuli su mu pravo i na godišnji odmor. Dobio je tek dio odštete, a prije dva je mjeseca umjesto ostatka dobio otkaz. I to su mu ga uručili na kućnu adresu jer ga on nije htio potpisati.

Podršku škveranima dao je i Ivo Pantelić koji je, nakon što je uvidio katastrofalnu budućnost, odlučio otići nakon 18 godina rada na škverskim navozima. 

- Bili smo po terenu pa nas je to spasilo. Otišli smo na vrime iz firme. Srićom. Dobili smo nekakvu otpremninu dok su ljudi još radili. Kad smo prestali dobivati plaće reka sam direktoru da je gotovo - veli nam.



Trogirski gradonačelnik je uz radnike

Među prozvanima za stravu u škveru našao se i Ante Bilić, gradonačelnik Trogira iz redova SDP-a. I on je svojevremeno sjedio u Nadzornom odboru 'Brodotrogira'. I on je 2018. godine, u travnju, na tematskoj sjednici Gradskog vijeća o stanju u nekada ponosu hrvatske brodogradnje, nastavak proizvodnje u trogirskom divu okarakterizirao kao pitanje od iznimne važnosti.

- Skoro trećina proračuna grada Trogira puni se iz Brodotrogira pa nam je cilj da se nastavi proizvodnja u gradu kako ne bi došlo do socijalnih problema u gradu - tada je govorio Bilić. 

- Situacija nije onakva kakvu smo priželjkivali. U više smo navrata stali iz radnika i Brodotrogira i sada očekujemo da se ispoštuju sva radnička prava zajamčena Zakonom i kolektivnim ugovorom. Ono što kao grad možemo napraviti je čvrsto kazati kako se Prostorni plan neće mijenjati i kako područje škvera neće dobiti nikakvu drugu namjenu. Mi nemamo puno izbora i ne možemo intenzivnije pomoći, ali svakako očekujemo uključivanje države - gotovo tri godine poslije u razgovoru nam je rekao trogirski gradonačelnik.

- Kada je stigao Danko Končar u Trogir bilo je puno ambicija i planova, što je krenulo po zlu - pitamo SDP-ovca.

- Teško mi je detaljno nešto kazati, ali točno je da sve nije išlo u očekivanom smjeru kada je škver privatiziran. Gdje je pošlo po zlu s ove mi je pozicije teško reći. Sigurno da ima više razloga. Uprava i vlasnik će to znati.

- Ima li Danko Končar podršku s vaše strane - prekinuli smo čelnika Trogira protupitanjem.

- Imena nisu bitna. Mi stoji uz 'Brodotrogir' kao tvrtku. Mi želimo da se brodogradnja održi. Danko Končar nije postao vlasnik mojom voljom - odgovorio nam je Bilić ističući kako je on uz radnike te kako inzistira na poštivanje zajamčenih radničkih prava

Vratimo li se na početak priče s Končarom sasvim je jasno napisano kako će baš ovaj, često puta nazivani 'svjetski kralj kroma', od 2013. do kraja 2016. godine u trogirski škver uložiti nešto više od milijarde kuna, a dodatnim iznosom zbrinuti radnike. Čini se kako je tekst ugovora daleko od stvarnosti.

- Umjesto u brodogradnju Končar je trošio u hotelsko-apartmansko naselje 'Medena'. Obnavljali su ga čak i radnici iz 'Brodotrogira'. Ovo je još jedna potvrda ortačkog kapitalizma iz Slovenske 9 te pokazatelj kako država troši novac za kampanje HDZ-u i SDP-u! - oštro se usprotivio jednoumlju Sinjanin Miro Bulj koji je stao uz radnike, kao i više puta dosad u slučajevima posrnulih lokalnih pogona.

I dok god sustav u ovim ljudima, koji se snalaze za osnovne životne potrebe, ne prepozna ljude kojima mora pomoći, ni oni, a niti mi, nećemo odustati. Borba za dostojanstvo ovdje tek kreće.


Pokušali smo nešto više doznati i od članova dinastije Končar. Neki nam na pozive nisu odgovarali, drugi su nam ih pak bezobzirno završavali spuštanjem slušalice.

hr Sun Jan 17 2021 22:29:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/5e82cce529111cc7b88b4571/80
Foto: Twitter Vlade RH

Markotić: Nema podataka o novom soju, ali ne možemo isključiti da je tu

Klinička slika oboljelih je, kaže, blaža zadnjih 10-14 dana.
Epidemiološka slika sve je bolja pa su sve češća i pitanja o mogućem popuštanju mjera. U Hrvatskoj se do sada cijepilo oko 46 000 građana. Prof. dr. sc. Alemka Markotić za popuštanje mjera kaže da je potreban oprez, jer se širi novi soj i ne može se isključiti da već nije tu. Za sada, kaže nema podataka o širenju, ali opasnost uvijek postoji. 

- Do vikenda je bilo oko 80 nuspojava, uglavnom su bile blaže, jedna je bila teža, riječ je o alergijskoj reakciji, ali smo bili spremni i sve smo riješili kako treba, rekla je u Dnevniku HTV-a prof. dr. sc. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević"

- Nakon 2. doze očekivane su neke nuspojave poput temperature i bolne ruke, ali nisu zabilježene opasne nuspojave, niti tijekom kliničke studije, niti u zemljama koje su počele cijepiti ranije od nas ili su cijepile više ljudi, rekla je Markotić.

Očekuje se, dodaje Markotić, da će krajem mjeseca biti odobreno cjepivo AstraZenece. Hrvatska je naručila velike količine, a ohrabruje i najava za Johnsonovo cjepivo koje će izgleda puno brže moći predati dokumentaciju, pa ćemo uskoro imati četiri proizvođača cjepiva.

- Pfizer gradi novu tvornicu u Njemačkoj, povećat će se kapaciteti, očekujemo da će biti mogućnosti za sve većom količinom cjepiva. Ova teška situacija u većini europskih zemalja očito je ljude ponukala da na COVID-19 gledaju puno drugačije.

Klinička slika oboljelih je, kaže, blaža zadnjih 10-14 dana.

- Apeli da se ljudi jave na vrijeme izgleda da su urodili plodom. Manje ljudi završava na respiratorima. To je rezultat toga što su manji brojevi, pa je manja mogućnost da netko završi s težom kliničkom slikom.

Za eventualno popuštanje mjera, Markotić ističe da moramo biti vrlo oprezni, jer kako kaže, zemlje u okruženju imaju velike brojeve, ali zabrinjava širenje novog mutiranog virusa.

- Ne možemo isključiti da već nije tu, nasreću to brojke ne pokazuju, za sada nema podataka o širenju. Opasnost uvijek postoji. Europa se priprema za analizu velikog broja uzoraka, sekvencirat će 10% pozitivnih kako bismo mogli pratiti situaciju i poduzeti aktivnosti ako vidimo brzo širenje zaraze, rekla je Markotić u Dnevniku HTV-a.
hr Sun Jan 17 2021 21:26:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/5d5b9a3329111cf8528b45ae/80
Foto: Pixabay

Fuchs: Nadam se da će se učenici za dva tjedna vratiti u škole

Odgovorio je i na pitanje razmišlja li se o pomicanju državne mature

Gost RTL-a Danas bio je ministar obrazovanja Radovan Fuchs. 

Na početku je odgovorio koja će biti dinamika povratka učenika u škole, onih koji će sutra krenuti online. 

"Od početka govorimo da sve ovisi o epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj i nadam se da ako ona ostane ovako dobra i stabilno, odnosno još bolja, da će se učenici vratiti za dva tjedna natrag. Ukoliko ne, onda ćemo ponovno razmisliti o eventualnim daljnjim produžecima, ali nadam se da neće biti potrebe", kazao je ministar. 

Zašto već sada svi učenici ne idu u škole?

Epidemiološka situacija prije praznika bila je puno gora nego sada, a tada je za većinu nastava bila u školi. 

"Tadašnja situacija je bila lošija nego sada, a konačno, bilo bi jako loše da je ona ista onda i sada. Škole su zadnje koje se zatvaraju i prve koje se otvaraju nakon popuštanja mjera. U onom trenutku kada je primijenjeno strože i šire mjere, tada smo i mi uvažili potrebu da se smanji opterećenje u transportu i zbog toga je donesena onakva odluka, a na ruku nam je išlo i polugodište", rekao je.

"Sada se situacija poboljšala, svi skupa smo postali odgovorniji, mjere isto daju rezultate i zbog toga smo uvažili ideju da se mjere ne ublažavaju čim se pojavio jedan blagi pad, nego onog trenutka kada se pokaže da je to stabilni trend - tada će Stožer razmatrati ostale mjere. A škole su uvijek one koje se prve relaksiraju u toj strogoći lockdowna", kazao je. 

Nastava online, ispiti u školi?

Na pitanje da neki ravnatelji već sada predlažu da se ispiti održavaju u školama, iako je nastava online, ministar je odgovorio da misli da je to moguće. "Ravnatelji su i dosad pokazali vrhunsku kooperativnost i kreativnost u reakciji i organizaciji nastave na svim razinama. Veliko priznanje im je dao i premijer kada smo imali online konzultacije sa svim ravnateljima u Hrvatskoj, bilo ih je više od tisuću", kazao je Fuchs. 

"To je jedinstveni primjer da se predsjednik jedne Vlade izravno obratio ravnateljima", kazao je Fuchs i složio je da je bolje provoditi ispite u direktnoj komunikaciji nego preko interneta.

Državna matura

Odgovorio je i na pitanje razmišlja li se o pomicanju državne mature. "Mi imamo različite varijante jer se od nas to očekuje da unaprijed idemo sa lošom, izrazito lošom i dobrom varijantom. U ovom trenutku ne vidimo razlog za pomicanje roka ili smanjivanje gradiva", kazao je.  

Na pitanje o vježbama evakuacije koje bi se sutra trebale održati u svim školama, Fuchs je kazao da su sve obavijestili da tako trebaju započeti. "I da učenici moraju proći vježbe koje im, konačno, propisuje i Stožer civilne zaštite", zaključio je ministar u RTL-u Danas.

hr Sun Jan 17 2021 20:25:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/5ff2c58e6f52dfda908b4615/80
Foto: Petar Delaš

Pleter zaboravio na Strašnik? Danas su mještanima hranu donijeli navijači...

Ivan Bolun, volonter iz Strašnika, požalio se kako mještani nisu dobili topli obrok iako im je rečeno kako podjelu preuzima Pleter.
Strašnik je mjesto epicentra najvećih potresa koji su u zadnja dva tjedna zatresli Banovinu, a ujedno dom za 160-ak ljudi. Većina njih izgubili su kuće u potresu, uključujući one izgrađene u poslijeratnoj obnovi. U nedjelju nisu dobili ono što je na Baniji nakon potresa postao luksuz - topli obrok, pišu 24sata.

- Svih ovih dana dobivali smo donacije toplih obroka. Jučer nam je rečeno kako toga više neće biti već da podjelu preuzima Pleter. Međutim, Pleter nam danas nije dostavio hranu. Zvao sam u druga sela i rekli su kako su dobili ručak oko jedan, pola dva, a kod nas? Ništa! - kaže novinarima 24sata Ivan Bolun, jedan od volontera u društvenom domu u centru mjesta koji već danima pomaže mještanima.

Kaže i kako je netko u međuvremenu zvao u Petrinju, a igrom slučaja su Bad Blue Boysi čuli razgovor te su se odmah odazvali i donijeli obrok mještanima Strašnika.

- Navijači su nam dostavili topli obrok. Dodaje i kako u selu nitko nije gladan jer i dalje imaju donacija konzervi, ali ne zna "gdje je zapelo."

- Nitko nam nije rekao trebamo li možda ići negdje po hranu ili pak čekamo dostavu. Vidjet ćemo kako će to izgledati sljedećih dana - kaže Bolun. 

hr Sun Jan 17 2021 20:04:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .