Komentar Marija Tomasovića: Robovi u vlastitoj zemlji

Eventualne daljnje poteze švicarske središnje banke nije moguće predvidjeti,
no nije isključeno da bi ona zbog zaštite konkurentnosti švicarskih
gospodarstvenika mogla razmotriti uvođenje dodatnih mjera, uz već donesenu odluku
o daljnjem snižavanju kamatnih stopa”, priopćili su, između ostalog,  iz Hrvatske narodne banke nakon neočekivanog
poteza švicarske središnje banke koja je u četvrtak ukinula mjeru ograničenja
tečaja franka prema euru na minimalnih 1,20 franaka za euro.

Umjesto da sazove žurnu sjednicu Savjeta naše središnje banke te zajedno
s Vladom  proglasi rat stranim
financijskim okupacijskim institucijama, guverner se bezbrižno uputio na
skijanje u Austriju, pa mu ovakva servilna priopćenja u njegovoj blaženoj
odsutnosti potpisuje valjda zamjenik ili jedan od viceguvernera.

Ma zamislite, oni kažu da “nije isključeno da bi ona (SNB, op.a.) zbog
zaštite konkurentnosti švicarskih gospodarstvenika mogla razmotriti uvođenje
dodatnih mjera”, pri tom skinuvši i posljednju krpicu srama u svojoj bijednoj
i jadnoj, zapravo izdajničkoj monetarnoj politici, koja je izravno uperena
protiv hrvatske države i hrvatskog naroda.

Je li HNB možda odvjetnička kuća švicarskim bankarskim predatorima? Kakvo je
ovo priopćenje? Je li njena zadaća da vodi računa o tuđim gospodarstvenicima
ili da podupire gospodarsku politiku Republike Hrvatske, što joj je jedan od
glavnih ciljeva i zadaća?

Ne treba se sada izvlačiti na Nikicu Valentića i njegov promašeni
Stabilizacijski program od prije dvadeset godina, koji je bio i još uvijek je u
funkciji stranog kapitala i uvozničkog lobija, a koji su uništili sve što je
vrijedilo u nekada snažnoj hrvatskoj ekonomiji.

Naravno, iza takve politike stajali su kadrovi uzgojeni pod udbaškim šinjelom
Partije, mahom prebačeni u HDZ, a svi,  što je vrlo signifikantno, povezani s naftnim
biznisom prije i poslije osamostaljenja Hrvatske. Ništa nije slučajno.

Tko je smetao jučer Sanaderu, a danas Milanoviću da dokinu ovakvu po državu
i narod opasnu politiku? Je li beskrajna servilnost jučer i danas jača od
nacionalnih interesa i dostojanstva jednog naroda?

Šezdeset tisuća dužnika – očajnika smrtno prikliješteni golemim teretom švicarske valute traži spas. Nekima je rata uvećana na nepodnošljiv
iznos koji više ni uz sivu, crnu ni šarenu ekonomiju nisu u stanju podmirivati.

Može li Zoran Milanović barem pokušati ono što je napravio njegov mađarski
kolega Viktor Orban, kojega su donedavno i u vlastitoj zemlji nazivali
kontroverznim likom i proglašavali desničarom, a danas ga cijela nacija slavi
kao spasitelja i preporoditelja.

Naime, on je, za razliku i od Sanadera i Milanovića (njih navodimo kao
predstavnike iste politike različitih stranaka) hrabro stao u obranu
nacionalnih interesa, mađarskih građana i vlastite države i nije se dao
zaplašiti nekakvim sankcijama euro birokrata, čime se i danas uspješno prijeti
– i prolazi – ovdje u Hrvatskoj. Gospodin Orban je svojom državničkom
dosljednošću prisilio tamošnje banke da potpišu sporazum o konverziji 3,3
bilijuna forinti ili 12 milijarda američkih dolara kredita denominiranih u
stranoj valuti u domaću valutu – forintu. Najveće zaduženje je, dakako,  bilo u švicarskim francima.

Referirajući se na ovu temu mađarski je premijer naglasio da su krediti u
stranim valutama pitanje suvereniteta.

Možemo li očekivati ovakvu izjavu od hrvatskih političara, kako onih što se
tuku u domoljubna prsa, tako i onih što se hvale poštenjem i novom pravednošću?
Nažalost, oni nisu do koljena Orbanu; to su plašljivci i beskičmenjaci  koji se boje svoje sjene. Oni, da je reda i
kriterija, ne bi smjeli biti predstavnici stanara u vlastitom portunu, a kamoli
voditi jednu zemlju, članicu EU. No kako je, tako je.

Prije nego ulica proključa, bilo bi pametno da Vlada zajedno s HNB-om donese
radikalne mjere koje će u konačnici rezultirati vraćanjem i uspostavom
monetarnog i financijskog suvereniteta, otetog prije dvadeset godina. To znači ukinuti
valutnu klauzulu, konvertirati sve kredite u kunske s tečajem na dan uzimanja
kredita, a preplaćeni novac vratiti građanima. Iza cijele operacije treba
stajati država sa svojim međunarodnim legitimitetom i subjektivitetom, štiteći
svoje građane od ove drske bankarske agresije.

Onda će građani, kao u mađarskom slučaju, to znati cijeniti i honorirati ne
samo na izborima.

Dakako, ovo za napraviti uz domoljublje treba i nešto hrabrosti. Ako želimo
biti slobodni, moramo biti i hrabri. – Tajna slobode počiva u
hrabrosti – rekao bi glasoviti Atenjanin Periklo