ANKETA Što građani misle o skorašnjem naseljavanju izbjeglica u Split?!

U prvim danima izbjegličkog vala cijela Hrvatska je bila
jedno, svi su se ujedinili u humanitarnom radu ne bi li pomogli jadnim ljudima.
No nakon što je Europska Unija odredila da se u Hrvatskoj treba prihvatiti
1.617 izbjeglica do kraja 2017., čini se da su se mišljenja na ovu temu
podijelila.

Ministarstvo unutarnjih poslova uskoro odlazi na teren,a  u prvom preseljenju ima mjesta za 30
izbjeglica iz kampova u Turskoj te po 10 iz Grčke i Italije. Okupljena je radna
skupina za integraciju stranaca koja će ići u potragu za onima koji uopće žele
život u Hrvatskoj.

Izbjeglice koje prihvate naš poziv neće biti smještene u
starim vojarnama i šatorima već će prvo doći u hotel Porin u Zagrebu, a zatim
će im Ministarstvo socijalne politike pronaći smještaj u Zagrebu, Rijeci i Splitu
gdje će im na raspolaganju biti državni stanovi ili stanovi za najam.

O ovoj aktualnoj temi smo odlučili porazgovarati sa
Splićanima koje je ova vijest itekako iznenadila.

Julija Maretić (66)
– Bilo bi bolje da vode računa o našim mladima, da se njih zaposli. Brinu o
drugima, a gdje će sa svojima? Izbjeglicama će dati stan, školu, posao i briga
njih. Što ih nije poslalo na selo i tako im dalo mogućnost za bolji život.
Njima sve uvjete, a naša mladost će posegnuti za alkoholom i drogom od tuge.
Onda se žale što naši idu vani, a što im preostaje? Još kad kažu da se momci i
cure neće da žene, pa što će stvarati djecu sirotinju? Svi mi želimo normalno
živjeti.

Mara Vukasović (80)
– Smeta me što će dobiti stanove u najvećim hrvatskim centrima, što ih nisu poslali
negdje gdje nedostaje stanovništva, negdje gdje se treba baviti poljoprivredom.
Oni će još dobiti stan u centru Splita i živjeti od turizma jer će istog
iznajmljivati preko sezone. I ja bih živjela u centru Splita, a imam 80 godina
i još uvijek kopam za koricu kruha. Žalosno, a istinito.

Ante Radović (48)
– Recite pošteno, naši kopaju po smeću. Izbjeglice ćemo financirati mi svi
skupa. Sirotinja u Hrvatskoj je patila i uvijek će patiti.

Jelena Šakić (27)
– Jesam humana, ali mislim da imamo i mi nezbrinutih i gladnih ljudi. Sve su i
nama skresali. Oni će dobiti stan, dok sam ja sa svojom obitelji još uvijek
podstanar.

Mislav Petrov (20)
–  Ja podržavam njihov dolazak jer ipak u
životu treba razmišljati da jednog dana i mi možemo biti u toj situaciji.

Milena Ivankov (58)
– Ja sam radila, moj pokojni muž je radio, zajedno smo radili 6o godina. Nisam
dobila ni stana ni kredita baš lako. Da sada nemam kredit, ja bih bila
podstanar. Moja obitelj je u Splitu od 1945. godine, nitko nam ništa nije dao.
Ja sam uvijek za pomoć, tko god kaže da je gladan ja mu dam.

Petar Parač (44)
– Treba svakako pomoći ljudima u nevolji. Mi plaćamo cijenu ulaska u Europsku
Uniju, mi plaćamo ono što dobijemo. Plaćat ćemo godinama i mi i naša djeca.