Sirija u ratu, Asad na izborima

Kako bi predsjednički izbori 3. lipnja ipak dobili demokratski
privid Bašaru al-Asadu se suprotstavljaju dvojica protukandidata: neovisni
zastupnik Maher al-Hadžar te poslovni čovjek Hasan al-Nuri, iz oporbe
koju režim tolerira.

Izborni propisi skrojeni su tako da su odbačene sve kandidature
predstavnika stvarne oporbe. Sirijcima u egzilu političko natjecanje je
onemogućeno, a oni u zemlji morali su dobiti potporu 36 zastupnika u
parlamentu koji je pod kontrolom režima.

U takvim uvjetima odvijat će se prvi predsjednički izbori u
Siriji u više od pola stoljeća jer su i Bašar i njegov otac Hafez
al-Asad, koji je čvrstom rukom vladao od 1970. do 2000. godini, na
dužnost potvrđeni referendumom.

Izbori na samo 40 posto teritorija

Pravo glasa imaju svi punoljetni Sirijci, uključujući 6,5
do 7 milijuna Sirijaca zbog rata raseljenih unutar zemlje. No stručnjaci
ocjenjuju da će se glasati na samo 40 posto teritorija na kojem živi 60
posto stanovništva.

Birališta će se otvoriti u svim gradovima, osim Rake, koji je
pod nazdorom ultraradikalnih džihadista, ali ih neće biti na selima.
Neće ih biti ni u gradskim četvrtima koje su u rukama pobunjenika, kakav
je slučaj u Alepu ili Deir Ezoru.

Zbog ratnog sukoba u inozemstvu je gotovo tri milijuna Sirijaca,
no od tog je broja samo 200.000 upisano na biračke popise i moći će
glasati u 39 sirijskih veleposlanstava u inozemstvu, objavio je dnevni
list Al Watan. Primjerice, samo 40.000 Sirijaca upisano je na biračke
popise u Libanonu koji je primio više od milijun izbjeglica.

Za Asada se izbori održavaju u povoljnom trenutku jer vladine
snage, potpomognute borcima libanonskog šijitskog pokreta Hezbolaha
imaju uspjeha na bojištu. Režimu ide na ruku i unutarnji krvavi rat u
nekim područjima između oporbenih, ali suprostavljenih islamističkih
skupina.

Oporba i njezini zapadni saveznici izbore su proglasili farsom. Podržavaju ih Iran i Rusija, stari saveznici sirijskog režima.

Analitičari predviđaju da izbori neće donijeti većih promjena.
Volker Perthes, direktor Njemačkog instituta za vanjsku politiku i
sigurnost predviđa da će Iran, koji podržava Asadov režim, te Saudijska
Arabija koja podupire pobunjenjenike, razgovarati o podjeli vlasti u
zemlji uništenoj ratom.

Brojke katastrofe

Mirni prosvjedi protiv nedemokratskog režima u proljeće
2011., koji je režim krvavo gušio, prerasli su u rat koji je dosad odnio
162.000 života, prema podacima Ujedinjenih naroda.

Najmanje je pola milijuna ljudi ranjeno, prema procjeni Crvenog križa.

Deset tisuća ljudi zatvoreno je i izloženo torturi. Mnogi su
smaknuti po kratkom postupku, prema Sirijskom opservatoriju za ljudska
prava.

Oko 5,5 milijuna djece pogođeno je ratom, prema UNICEF-u.

Brojne su žene u zatvorima silovane ili korištene kao živi štit,
otimane su radi pritiska i ponižavanja njihovih obitelji, navodi
Euromediteranska mreža za ljudska prava.

Oko tri milijuna izbjeglih Sirijaca ne prima dovoljnu
humanitarnu pomoć, upozorava UN i kritizira međunarodnu zajednicu jer
tim zemljama nije pomogla zbrinuti tolike izbjeglice. Nakon Libanona,
najviše ih je Turskoj (770.000), Jordanu (600.000), Iraku (220.000) te
Egiptu (137.000).

Uništeno je 40 posto bolnica, a drugih 20 posto ne funkcionira.

BDP je pao 45 posto, a sirijska nacionalna valuta izgubila je 80 posto svoje vrijednosti.

Manje od 10 posto od 242.000 Sirijaca u opkoljenim zonama primilo je pomoć u travnju.

UN-ova komisija za ljudska prava osudila je taktiku opkoljavanja
gradova i izlaganja stanovništva gladi, što je metoda rata kojoj
pribjegava Asadov režim.

Materijalna šteta nanesena ratom procjenjuje se na 31 milijardu dolara.

Proizvodnja nafte pala je za 96 posto, jer je zemlja pod
međunarodnim sankcijama, a većinu naftnih izvora kontroliraju
pobunjenici.

Drugi najvažniji izvor prihoda, turizam, uništen je zbog rata.

Inflacija je u tri godine dosegnula 173 posto, a nezaposlenost 50 posto, navodi vlada.

Polovica od 23 milijuna Sirijaca živi ispod praga siromaštva, od čega 4,4 milijuna preživljava u krajnjem siromaštvu.