Što slavimo na Kandeloru, blagdan Svijećnice?

Blagdan Prikazanja Gospodinova, Očišćenja Blažene Djevice Marije ili Svijećnice slavimo drugog veljače, 40 dana nakon Božića, porođenja Kristova. Prema starom Židovskom zakonu, nakon što je rodila sina, žena nije smjela dirati ništa posvećeno niti ući u prostore Hrama dok ne prođe 40 dana od rođenja, a tog propisa se držala i Marija. 

Također, zakon je propisivao da nakon četrdeset dana majka prinese žrtvu, jednogodišnje janje ili ako je siromašna dvije grlice ili dva goluba. Prema evanđelju, taj su obred izvršili Josip i Marija, koji su prikazali Isusa u Hramu u Jeruzalemu. U mnogim mjestima se tog dana spaljuju božićna drvca, pepeo se miješa s pepelom “badnjaka” i tako pomiješan posipa po vrtovima i poljima da zemlja urodi boljim rodom.

Jeruzalemski su kršćani počeli slaviti ovaj blagdan od četvrtog stoljeća kao susret Isusa i svetih staraca, a uveli su ga na traženje hodočasnika koji su željeli molitvom i razmišljanjem obilježiti mjesta Isusova života. Kršćani Istoka su uveli na ovaj blagdan i procesiju.

Tijekom 7. stoljeća blagdan je uveden i u Rimu, pape su procesiji dali pokorničko obilježje, a na početku veljače rimski pogani imali su svečani ophod kroz grad uz popratne nemoralne običaje. Kršćani su zapaljenim svijećama željeli izraziti vjeru u Krista kao svjetlo svijeta. 

Obred blagoslova svijeća za navedenu procesiju nastao je u Francuskoj u 10. stoljeću i postupno je prihvaćen u cijeloj crkvenoj zajednici Zapada, a od blagoslova svijeća i procesije nastao je hrvatski naziv blagdana “Svijećnica”.