U zadnjim smo metrima pred izbore za koje u ring ulaze dvije žene, u situaciji u kojoj Split u svojoj povijesti ima samo jednu ženu koja je bila na poziciji poteštata. Mjesecima se junačilo, a onda je jedan verbalni ispad bio uzrok da svita podno Marjana mora nanovo zaokruživati, mozgati, birati.
Neupućeni promatrač ostao bi osupnut od doista respektabilnih brojki u obećanjima i pomalo već ritualnim istupanjima u sredstvima javnog priopćavanja, a financijski minimalno pismen čovjek shvatio je već odavno da su te brojke tek plod mašte. Tamara Visković prva je odlučila prekinuti agoniju pa je ostavku na mjesto vijećnice, kad se znalo da cesta samo vodi u jednom smjeru, urudžbirala prva, a onda se odlučila ponuditi Splitu da vodi grad.
Na Obali kneza Branimira, za otprilike mjesec dana, prvi će radni sat provesti novi splitski čelnik. Iako brojni Splićani ne znaju kako je baš Uprava njihovog grada na ovoj adresi, o politici ovdje svi sve znaju. Politika se ovdje uči od malih nogu. Politika je ovdje destruktivna, a javnost prejednostavno lijepi etikete.
Što biste prvo napravili da postanete gradonačelnica Splita?
– Velika je razlika što bih voljela prvo napraviti i što bih morala. Voljela bih se baviti razvojem zelenih pristupa svim gradskim projektima. No morala bih se prvo baviti dovršenjem započetih projekata, jer najgluplji i najskuplji je nedovršen projekt. Također, nema čekanja u vezi odlaganja otpada. Situacija u kojoj smo sada stvara komunalni nered, a za dvije-tri godine više nećemo imati gdje ni sa svojim otpadom. Iako većina toga nije u rukama grada, grad na to mora aktivno utjecati.
Bili ste u poziciji izvršne vlasti, bili ste Članica poglavarstva zadužena za kulturu…
– Istina, stigla sam kao relativno mlada, sa vrlo ambicioznim planom. Tada je u kulturi bio aktualan drugačiji set problema – Split tada nije imao elementarnu infrastrukturu, i tada su, u razdoblju od nepune četiri godine dovršene stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo – Galerija umjetnina, Etnografski muzej, četiri biblioteke, funkcionalan Dom mladih, Kazalište lutaka, Galerija Vidović, kinoteka… Dakle, tu je bilo akutno nekih desetak velikih investicija od različitih faza dovesti do potpune funkcionalnosti. To iskustvo rada na konkretnim gradskim projektima od faze projekta do uspješnog dovršenja i puštanja u rad držim svojom velikom prednošću. Imala sam sreću da sam radila u zadnjoj generaciji gradske uprave u kojoj je postojalo Gradsko poglavarstvo, kada je svaki resor imao osobu s političkom odgovornošću na svome čelu.
Danas?
– Danas imamo koliko toliko sređenu infrastrukturu, ali imamo i sustav koji nije dobar za aktere u kulturi. On bitno drugačije tretira nezavisnu kulturu od one institucionalne, a istovremeno, okoštava svoje institucije. U kulturi treba dokinuti kult podobnosti i menadžerske kriterije u procjeni rada i kadra, i okrenuti se ka kriteriju ostvarivanja javne potrebe. Trebamo poticati sve ustanove i poduzeća da razvijaju upravljačke modele u kojima više participiraju građani, i ostali akteri u vezani uz njihove djelatnosti, i na koncu ujednačeno razvijati institucionalni i nezavisni sektor, poštujući temeljno načelo da infrastruktura i javni sadržaji moraju biti dostupni svima.
Imate li osjećaj da malo ljudi zna za kulturne vrijednosti koje imamo u Splitu i da ne cijenimo svoju baštinu?
Znam da ste pisali jedno vrijeme čak i glazbenu kritiku.
– Bilo je to dugo razdoblje mog života. Počela sam u Slobodnoj Dalmaciji pa se proširilo na cijeli niz medija uključujući radio, televiziju, tjednike… Tu sam epizodu više manje završila s gašenjem “Ferala”. Iskreno kasnije i više nisam imala puno ni volje ni želje da se time bavim.
Onda što Tamara odabire za glazbu koju sluša?
– Slušam sve. S četrnaest sam godina kupila “Lodger” Davida Bowiea i “Horses” Patty Smith i od tada sam izgubljena za uobičajene dalmatinske forme, festivale, klape i estradu. Žanrovski sam otvorena. Mogu slušati i klasiku, jazz i pop muziku.
Volite biciklirati i čitati, tako mi kažu vaši prijatelji…
– Itekako. Često odem biciklom na Marjan, nađem hladovinu i čitam Nisam tip za adrenalinsku zabavu. Sekiram se ja dovoljno ionako. Vrhunac rekreacije je za mene otići biciklom na Marjan, naći bokun hlada i čitati. Plutanje u moru mi je isto super. Žena koja radi i ima djecu obično o slobodnom vremenu samo sanjari, onako kako ljudi s viškom vremena i manjkom pametnijeg posla sanjare o dobitku na lutriji. Kad se u blokiću pojavi popodne u kojem nije upisana nikakva fiksna obaveza, vjerojatnost je da ću ga iskoristiti za kupljenje stvari s poda. Ono što inače volim – filmove, knjige, muziku, uguram u sve “rupe” u toku dana u kojima mogu ostati budna. Na sreću posao mi je takav da gledanje filmova spada, praktički, u obavezu.
Koju knjigu sada čitate?
– Godinu izbjeglica, Sunjeeva Sahote. Čudo jedno od knjige. Slučajno sam je pokupila u knjižnici zato jer sam primijetila da je dobila nagradu Europske unije. Činila mi se, doduše, malo predebela za ovo razdoblje kampanje, ali ide bez obzira na to. Sjajna je.
Kad već mislima putujemo Marjanom, treba li ga dodatno zazeleniti?
Spomenut ću i ne tako daleku prošlost kada ste gotovo ušli u Sabor kao zastupnica. Koliko je ono glasova falilo?
– Jako, jako malo, ali moram reći da je to mene ugodno iznenadilo. Tada je smo prvi puta izašli na parlamentarne izbore u svim izbornim jedinicama. Znali smo da u Splitu i Dubrovniku imamo ljude koji nas prepoznaju, koji su već upućeni u naš rad i u naše političke stavove i u činjenicu da imamo ljude koji su potkovani znanjem, borbenošću i nekom poviješću svoga rada za javno dobro. Isto tako bili smo svjesni da deseta jedinica ima puno mjesta do kojih još nismo uspjeli doći.
Je li istina da Vas je čak bio strah od ulaska u Sabor?
– Nemam ja strah ni od uspjeha ni od neuspjeha. Tko se boji neuspjeha nije zaslužio uspjeh, ali da, mučilo me kako ću uskladiti sve u životu sa potrebom dugog bivanja u drugom gradu, novim, zahtjevnim poslom…
Ljetni ste tip osobe, koja Vam je najomiljenija plaža u Splitu?
– Otkad imam djecu mi smo postali tip za Bačvice i Firule, ali ih izbjegavamo u sedmi i osmi mjesec radi gužve. Ja sam prije toga uvijek bila marjanski tip i to sjeverna strana Marjana. Tamo se još uvije može naći mir i hladovina. Sada radimo kompromise – u 7 sati ujutro smo na Bačvicama i do 10 smo gotovi s kupanjem. Vikendom, pak – Marjan.
Zašto Split u dugoj povijesti nije birao žene za gradonačelnice, bila je samo jedna…
– Da. Gordana Kosanović, žena koju jako poštujem.
Prvi ste protokolirali ostavku na mjesto gradskog vijećnika. Bili ste tako ogorčeni bivšom vlašću?
– To nije stvar ogorčenosti već efikasnosti. Ako se već donijela takva odluka, onda je treba provesti, a ne odugovlačiti, kalkulirati i danima pričati o tome, kao da je predati papire na protokol grada lansiranje međuzvjezdane letjelice. Svaki dan kojeg provodimo bez izvršne vlasti dan je previše, dakle je u interesu grada da se proces maksimalno ubrza, kad smo već tu gdje jesmo.
Pa Tamara je valjda jedini gradonačelnički kandidat koji ima svoju pjesmu, i to od T.B.F.-a? Jeste li ih sredili Tamara?
– Ma to su neka druga vremena… Kad smo kod pjevanja, voljela bih znati dobro pjevati. Ono, za svoju dušu, ne za karijeru. Da dok radim dosadne poslove, ribam lavandin ili sjeckam petrusimul odvalim “Ako te odveduuuu cigani čergariiii” bez da izazovem migraciju malih životinja u drugi kvart.