Nesuđeni svećenik i nogometaš iz Geta čelni je čovjek Pule: “Prozivali su me jer sam Splićanin! Strašili su ljude s tim…”

Piše:

Kada je iz splitskog Geta prije gotovo 21 godinu krenuo do strica Ivana u Puli, kako bi ondje studirao,  nitko nije ni slutio kako će nesuđeni svećenik i nogometaš postati čelnik grada koji je desetljećima živio u bojama IDS-a. Dalmatinac Filip Zoričić na čelu urbanistički devastirane Pule koja dijeli probleme njegovog rodnog Splita, Splita koji se kroz godine prometnuo u turističku destinaciju, a njegov Get od skrovišta mračnog podzemlja i kantuna za djecu postao gotovo beživotan prostor. 
Čovjek koji je u 27 kvadrata obiteljskog stana u Getu odrastao s roditeljima i sestrom sanjao je kako će postati i profesionalni nogometaš. Filipove životne želje ipak su imale tek kratke epizode. Okušao se, ali nije to bila dobitna kombinacija. Igrao je u mlađim kategorijama Hajduka, tri sezone u Istri, a od zvanja svećenika dijelilo ga je svega nekoliko mjeseci. Iz splitskog Sjemeništa izašao nakon završene naobrazbe.
Njegov životni put krenuo je u smjeru većem od tek običnog zanimanja. Kao profesor i ravnatelj stavio se na službu mladim ljudima i njihovom oblikovanju tijekom odrastanja jer njegov život oblikovao je skroman život u radničkoj obitelji i konzervativna ustanova kakva je baš Sjemenište. 

– Kad sam bio dijete onda je Split bio pun djece, imali smo sve sportove, ali je bilo i puno narkomana, droge, problema… S jedne strane je bilo lijepo jer ste bili dijete, a danas u Getu nema nikoga. Ne znam što je gore… Moje djetinjstvo je bilo prekrasno, imao sam lude susjede, nezaboravne, ali danas je važnije da je grad uredan i čist – zadovoljno će Zoričić koji je promijenio paradigmu da se u Istri bez iskaznice IDS-a ništa ne može. S tek 36 postao je ravnatelj tamošnje gimnazije, a s nepunih 40 zasjeo je u fotelju grada koji se može ‘busati’ slavnom poviješću o kojoj najbolje zna ovaj profesor povijesti.

“Put do raja popločan je trnjem”

– U početku kampanje su me prozivali preko društvenih mreža baš po toj osnovi Splićanin, Dalmatinac… Strašili su ljude s tim – govori Zoričić. Ali…
– Pula nije velik grad, a ljudi su me znali kao profesora i ravnatelja, znali su kako ja razmišljam. Bilo je teško, ali nosio sam se s time – sretan je ovaj Getanin koji i kada priča o težim stvarima okreće u svjetlom tonu. 
– Put do raja popločan je trnjem – smije se.
Jedino timska igra, otvoren pristup i otvoren ured gradonačelnika je ključ, objašnjava Zoričić ‘modus operandi‘.

– Politika treba služiti ljudima. Mladi mogu posebno mijenjati stvari jer su kritičniji i dinamičniji i ja ih uvijek pozivam i izazivam da budu takvi. Svima nam fali samokritičnosti i samokontrole – veli i dodaje kako svi ljudi imaju mane i poneku vrline.

Gradonačelnik je komunalni redar

– Gradonačelnik je komunalni redar, ukratko rečeno – govori nam Puležan, friško izabrani gradonačelnik koji se želi boriti protiv klijentelizma i interesnih skupina. 
– Želimo revitalizirati gradsku jezgru i Pulu okrenuti moru – jasno će govoreći kako njega i Ivicu Puljka čeka puno posla. Istočna obala je tek jedna u nizu detalja za koje bi Filip volio da se u Splitu riješe. 
– Treba uvesti transparentnost, a gradonačelnik treba biti dostupan svojim sugrađanima. Realno, centar Splita dobro izgleda, ali puno je problema sa strane koji su se taložili godinama – dodaje.
Kroz udrugu ‘Institut Mediterran’, kojoj je predsjednik, čuva baštinu Mediterana, a kultura življenja od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća ovaj svestrani 40-godišnjak spojio je u Muzeju dobrih uspomena, kojeg je osnovao. I sve to uz doktorat i suprugu Petru s kojom ima dvoje djece pa ne kažu uzalud da je uspješan i ispunjen samo obiteljski čovjek jer… Obitelj je mjesto gdje sve počinje i ne završava nikada.