Sve češće uočavamo da mladi danas imaju drugačije prehrambene navike od starijih generacija. ”Kuga novog doba” kako neki stručnjaci nazivaju pretilost, sve je češća upravo kod djece i mladih. Gotovo svako deseto dijete pri upisu u prvi razred je pretilo. Razlozi su najčešće zbir djelovanja različitih čimbenika; genetskog, načina života i prehrane, a pretilost, nepravilna prehrana, pušenje i tjelesna neaktivnost vodeći su uzroci bolesti srca i moždanog udara. Upravo je usvajanje zdravih životnih navika u djetinjstvu najbolji način prevencije bolesti srca kasnije u životu.
Djeca i adolescenti koji imaju uravnoteženu pravilnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost odrast će u zdrave ljude. Pretila djeca približno su tri puta više ugrožena od visokog tlaka nego djeca koja nisu pretila. S druge pak strane sve veći broj mladih osoba boluje od poremećaja u prehrani, više od 35.000 osoba, većinom mlade žene ili mladi muškarci koji imaju značajnih poteškoća s prihvaćanjem vlastitog tijela što rezultira izgladnjivanjem, nezadovoljstvom i manjkom samopoštovanja.
Povod je to za razgovor s prof. dr. sc. prim. Tomislavom Franićem, dr. med., profesorom na Medicinskom fakultetu i uglednim splitskim dječjim psihijatrom. Razgovarali smo o fenomenu hrane s emocionalnog, psihološkog, psihijatrijskog i sociološkog aspekta, ali i o poremećajima u prehrani.
Uočavajući trendove kada sve više mladih ima posebne prehrambene navike. Što možemo reći – kakva je prehrana bila nekad, a kakva je danas?
– Prehrana nekad i sada se bitno razlikuje ako govorimo o samim namirnicama kao i prehrambenim prerađevinama. Repertoar i količina hrane su bili bitno manji i uži i sve je bilo iz prirodnijeg uzgoja. Napretkom tehnologije napredovala su i agronomija i prehrambena industrija. Proizvodi se više i raznolikije, a postoji i niz potpuno novih prehrambenih derivata. Također globalizacija je dovela i do toga da se u prehrani mogu lako naći proizvodi iz cijelog svijeta koji su nekad bili čista egzotika jer se jednostavno zbog sporosti transporta i nemogućnosti zamrzavanja ili konzerviranja nisu ni mogli dopremiti u jestivom stanju.
Postojanje sve većeg broja prehrambenih derivata može značiti veću mogućnost prisutnosti ”neprirodne”, ”umjetne hrane”. To otvara prostor većem i nekontroliranom unosu nezdravih namirnica u smislu količine i odnosa pojedinih bjelančevina, ugljikohidrata, masti, soli, minerala, zaslađivača, aditiva, konzervansa… To bi naravno u uređenoj, zdravstveno osviještenoj državi i naciji trebalo biti pod strogom kontrolom sustava, ali i u domeni naše odgovornosti – što, koliko i kako ćemo jesti. Napredak je doveo i do ubrzanja života, a time i potrebe i za brzom prehranom. Nisu samo u pitanju fast-food lanci ili polugotovi pripravci za podgrijavanje u mikrovalnoj pećnici. Čak i tradicionalna hrana se rafinira pa je dovoljno spomenuti primjer pure ili palente koja se danas skuha u proključaloj vodi za par minuta, a ona prava mljevena u kamenom mlinu se kuha sat dva. Ubrzanje nas tjera prema brzom jedenju i preskakanju obroka. S druge strane nismo se ubrzali ili pojačali u fizičkoj aktivnosti.
Napredak nam je donio brojna transportna i radna pomagala, a i koncept našeg učenja, življenja i rada je sve više sedentaran ili sjedilački. Dakle imamo kombinaciju za prehrambenu katastrofu: sve više (loše) hrane i prehrambenih derivata i sve manje kretanja uz sve više sjedenja pred ekranima ali ne i za obiteljskim ručkom. Obitelj je ili rastrčana na sve strane ili razorena. Ne znači da taj recept moramo primijeniti, a ipak brojke koje kažu da su nam djeca najdeblja u Europi s 30% pretilih kazuju da nešto radimo opasno krivo.
Možemo čuti o zdravoj i nezdravoj hrani, zašto je maslac loš, a avokado dobar?
– Spreman sam ići do ekstrema i kazati da ne postoji ni jedna vrsta hrane koja je je nužno nezdrava. Skloniji sam reći da postoje nezdrave prehrambene navike i odnos prema hrani. Što je nezdravo u jednom masnom hamburgeru od nekoliko stotina kalorija ako ga pojedemo jednom mjesečno? A postoje i nezdravi obrasci fizičke aktivnosti odnosno neaktivnosti. Naši stari su kao težaci do podne znali popiti litru dvije bevande i narezati ploču pancete, ali bi te kalorije i sagorjeli motikom.
Koja je tajna zdrave prehrane? Ne vrijedi li pravilo, sezonsko, lokalno, domaće u umjerenim količinama?
– Na ovo pitanje se nema što dodati osim još umjereno, raznovrsno, redovito.
Koliki je utjecaj medija, influencera u oblikovanju stava prema poželjnom izgledu? Kako se s time nositi kao mlada osoba?
– Mladima, a osobito adolescentima u njihovoj formativnoj fazi, su potrebni uzori obično su to ili vršnjaci ili neke medijski eksponirane osobe. S roditeljima u tim burnim godinama ratujemo čak ih i sotoniziramo. To nam je potrebno da odrastemo u zrelu osobu. A kako se odvojiti od roditelja, od tate koji je najjači i mame koja je najljepša i najbolje kuha ako ne odlaskom u suprotnost i bijeg od tih boomera koji ih nagovaraju. Dakle uzori se traže u drugima. Kao uzore biramo od onoga što nam se nudi a čini mi se da ponuda baš i nije sjajna. Jako je malo influencera koji nude sadržaj, nudi se samo shape of you – oblik, forma. Nositi se s time nije lako, no mislim da je na nama starijima pa čak i tim samo nešto starijim influencerima da ponudimo sadržaj i kvalitetu. Uvijek se ide iz postavke mladi su krivi, nikad gorih mladih i tako još od Sokrata 400 godina prije Krista. Nisu krivi mladi krivi smo mi. Djeca, a onda i mladi, su naš proizvod.
Koji su uzroci i prvi simptomi poremećaja u prehrani? Gdje tražiti pomoći?
– To ovisi o kojem poluporemećaja prehrane govorimo, ali to nije teško. Pitanje je koliko želimo vidjeti da nam je dijete bolesno, a i koliko to vidi mlada osoba. Ako govorimo o anoreksiji odgovor se krije u samom porijeklu naziva anoreksija koji označava pomanjkanje teka, što je točan prijevod s grčkog jezika, gdje je a=bez, a rexis=želja. Temeljno psihološko obilježje je ekstremno iskrivljeni doživljaj i slika vlastitog tijela. To obično znači da oboljeli vide sebe kao pretile, s prevelikom tjelesnom težinom a često imaju i neke ciljne iskrivljene slike onoga što bi bio njihov ”idealan” izgled ili tjelesna težina, a koji brojevi su često nespojivi sa životom. Prisutan je i intenzivan strah od dobitka na tjelesnoj masi ili debljanja i/ili stalna nastojanja i ponašanja koja ometaju povratak tjelesne mase.
Pretilost je povećana tjelesna masa iznad određenog postotka prema razvojnim tablicama za dob. Anoreksija je primarno medicinski duševni poremećaj i pomoć se traži kod medicinara, liječnika-psihijatra. Naravno po uputi liječnika obiteljske medicine. Dijagnosticiranje anoreksije i pretilosti uključuje ne samo utvrđivanje tih poremećaja nego i isključivanje drugih mogućih tjelesnih stanja koji ih mogu imitirati (hipotireoza, hipertireoza, tumori hipofize, drugi endokrilni poremećaji, šećerna bolest i niz drugih). Pretilost je malo šire područje i psihijatri tu nisu u prvom planu, no i tu je dokazana recipročna povezanost.
Depresivno dijete zbog depresije može postati pretilo i obrnuto pretilo dijete zbog pretilosti može postati depresivno. Dakle i tu je psihijatrija u igri, no ne tako u prvom planu. Naravno nakon dijagnosticiranja nam neizmjerno su nam važni provjereno educirani psihoterapeuti i drugi profili stručnjaka no najvažniji i najproksimalniji lječidbeni faktor bi trebala biti obitelj koju moramo educirati da razumije što se zbiva, educirati da zna kako pružiti podršku i razumijevanje, ali pružiti podršku i razumijevanje i njima samima.
