Baldasar: Spaladium arenu kupujemo od banaka za jednu kunu!

Godinu i pol dana nakon pokretanja arbitražnog postupka pri
Hrvatskoj gospodarskoj komori, u slučaju Spaladium arene, donesen je pravorijek
arbitara: u Banovini su u četvrtak ujutro komentirali odluku, koju su nakon
nekoliko poziva prema HGK dobili u elektronskom obliku. A u pitanju je tužba
Erste group i i UniCredit, austrijskih banaka, koje su financirale izgradnju
Spaladium arene za Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. godine. Dale su novac
firmi “Sportski grad TPN”, koju je osnovao konzorcij izvođača
(Konstruktor, Dalekovod i IGH), prethodno je “Sportski grad TPN”
potpisao ugovor s Gradom Splitom o javno-privatnom partnerstvu. No, građevinske
tvrtke nisu dovršile cijeli projekt (pored dvorane, trebao je niknuti i
poslovni toranj, garaže i ostali sadržaji) pa je grad (ali i Vlada RH) prestao
plaćati najam, iz kojeg se de facto plaćao kredit bankama. Smatrala je vlast u
doba Željka Keruma da plaćaju projekt koji nije dovršen. Kako je potom
“Sportski grad TPN” završio u stečaju, tako su banke krenule u
potragu za novcima, i to 53 milijuna eura plus kamate, a prva meta je bio
upravo Grad Split.

Izvrsno nam je pravno kompliciran predmet, točnije
pravorijek u arbitraži, komentirao gradonačelnik Ivo Baldasar.

–  U suštini
pravorijeka je poruka: sjednite i dogovorite se ili se parničite, sudite se do
kraja svijeta! Njima je odbijane ključna stvar, trenutna isplata, dakle grad
ima blagu prednost. Ali ne želim sukob s bankama, zato nisam prekinuo
komunikaciju s njima, mi nikad nismo prestali razgovarati s bankama. – rekao
nam je splitski poteštat nedugo nakon što je završila konferencija za
predstavnike medija na kojoj je detaljnije elaborirao stav gradske uprave.

– Kad smo sve skupa pregledali, mi smo na novom početku,
rezultat ovoga je ipak 0:0.

Pravorijek je tako napravljeno da u jednom dijelu daju za
pravo bankama temeljem tužbe, a s druge strane “odbacuje se zahtjev za
naplatu”. Odvjetnik koji je jučer govorio da je grad izgubio, to je potpuna
besmislica i zlonamjerno tumačenje. Jer je potpuno jasno napisano
“odbacuje se”, nema govora o direktnoj naplati svojih potraživanja.
Sve ostalo je stvar daljnjega pravnog postupka, daljnje pravne bitke. Nismo ni
očekivali da će to biti jednostavno riješeno, u ovakvim slučajevima je nemoguće
jednostavno rješenje. Ovo je početak jedne potpuno nove situacije jer su ovim
pravorijekom izmijenjeni odnosi, stvoreni su kompletno novi odnosi. Mi sa svoje
strane nismo zadovoljni jednim dijelom i idemo s tužbenim zahtjevom prema
Trgovačkom sudu da se odbaci ovaj pravorijek jer smo od samog početka smatrali
da arbitražni postupak nije zakonit, odnosno nije nadležan. Ni banke ne mogu
biti zadovoljne, jasno i jednostavno im se kaže “odbacuje se zahtjev za
naplatu”. Ali im se daje pravo da se obveze prenose na Grad Split, s time
se mi ne slažemo. Daljnji ishod je potpuno neizvjestan, ne znamo što će se
događati u mogućim, a sigurno dugotrajnim, tužbama. – pohvalio je ujedno
gradonačelnik Odvjetnički ured Primorac i partneri, preciznije odvjetnika Krunu
Peronju “koji je učinio sve da nas spasi”.

– Ne slažem se sa stavom kolege koji zastupa banke, jer
njima je odbačen zahtjev za naplatom. Od početka smo imali dva osnovna,
elementarna prigovora, prvi na samu nadležnost arbitražnog sudišta. Banke su
sva svoja prava vukle iz ugovora o kreditu i njihova je osnovna namjera bila
naplatiti potraživanja od grada. Na žalost po njih to nisu uspjeli, to je u
ovom slučaju pobjeda Grada Splita. Što se tiče raskida ugovora, to su zapravo
osnove prava. Banke nisu bile stranke ugovornog odnosa o javno-privatnom
partnerstvu između TPN-a i Grada Splita pa tako nisu bile aktivno legitimirane
da traže raskid ugovora. Međutim, ovo arbitražno sudište nije tako odlučilo. No
u ovom dijelu smo vrlo optimistični da ako podnesemo tužbu za poništaj ovog
pravorijeka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu da imamo realne šanse uspjeti u tom
postupku. – komentirao je odvjetnik Peronja.

Komentirajući “političku odluku” o gradnji dvorane
Baldasar je dodao i kako je “zaista razočaran u odnos vlade Zorana
Milanovića prema ovom problemu jer se tada, uz pomoć države, možda ovo moglo
riješiti, a sad je kasno.” Zanimljiv je bio odgovor na posljednje pitanje,
jer kontakt s bankama nikad nije izgubio, koja cijena bi ga zadovoljila,
odnosno po kojoj cijeni bi Grad Split pristao “kupiti” dvoranu i
platiti bankama (dio) isklične cijene…

– Inače se dobro cjenkam, ja sam školovan za cjenkanje. U
bivšem poslu, kad se trebalo ozbiljno cjenkati, s najboljim pregovaračima u
branši, slali bi mene. Dakle moja cijena je: jedna kuna! – obješenjački se
nasmiješio gradonačelnik, dodajući “naravno, neće to ići tako, ali stvar
je pregovora”…