U Ateni se dijete moglo nekažnjeno ubiti do sedmog dana života

Ciklus
predavanja Moozgavci u Info zoni otvorila je u ponedjeljak u 19 sati
mlada sociologinja Marija Lozo iz udruge ANTROPOP, predavanjem na
temu odnosa društva prema osobama s teškoćama u razvoju. Marija je
tijekom sat vremena publici prezentirala ovu delikatnu temu na
sistematičan i jezgrovit način: u prvom je dijelu obradila
povijesni pregled tretmana djece s teškoćama u razvoju, dok je u
drugom dijelu predstavila rezultate istraživanja kojeg još uvijek
provodi u svom rodnom Imotskom, a kroz koje je intervjuirala
roditelje djece s različitim oblicima razvojnih poteškoća.

Povijest
tretmana osoba s invaliditetom, rekla je, može se podijeliti u tri
faze – fazu „liječenja“ zasnovanu na „medicinskom“ modelu,
fazu „deficita“ s fokusom na dokazivanju stručnjacima i
recentnu, „socijalnu“ fazu u kojoj se radi na integraciji i
isticanju pripadnosti osoba s invaliditetom društvenoj zajednici.

U
Ateni se dijete do sedmog dana života moglo nekažnjeno ubiti

U
prvoj fazi, koja je trajala od 7000 god. pr. n.e. do 16. st. n.e.,
odnos društva prema osobama s invaliditetom temeljio se ukratko na
nemilosrdnom ubijanju i mučenju koje su opravdavali „znanstvenim“
argumentima.

Stari
su Grci, ispričala je Marija, bili izrazito nemilosrdni prema
osobama sa invaliditetom – u Ateni se djete do sedmog dana života
moglo nekažnjeno ubiti jer u tom razdoblju još nije imalo status
djeteta, a za takav su se potupak prema djeci rođenoj sa
invaliditetom zalagali i veliki mislioci Platon i Aristotel.

Kreativnosti
naših predaka svjedoči esej „Razlozi pojave čudovišta“ iz
1573. u kojem autor Ambroise Pare navodi razloge invaliditeta –
između ostalog su to volja Božja, uroci, premala ili prevelika
količina sperme, promiskuitet majke, pogrešan način sjedenja u
trudnoći i slično. U Europi se od 1500. do 1900., rekla je Marija,
osobe s invaliditetom doslovno trpa u bolnice u nehumanim uvjetima, a
nerijetko dijele prostor s najtežim kriminalcima.

Kakve-takve
pomake naprijed donijelo je tek 20. stoljeće. Kao primjer začetaka
integrativne politike Marija je navela politiku zapošljavanja koju
je provodio američki predsjednik Truman od 1945. godine, dok se
posljednjih dvadesetak godina, istaknula je, raznim akcijama i
zakonskim regulativama nastoji integrirati osobe s invaliditetom kao
punopravne članove u društvo.

Afirmativni
odgovor došli su samo od roditelja djece s govornim manama

Kako
ta socijalna faza izgleda danas u Imotskom, Marija je odlučila
istražiti podijelivši upitnik roditeljima djece s teškoćama u
razvoju. Na upitnik se odazvalo devet roditelja čija djeca imaju
teškoće u razvoju, govorne poteškoće, cerebralnu paralizu te
organska odstupanja. Kao zanimljivost je istaknula da su na pitanje o
razumijevanju okoline po rođenju djeteta afirmativni odgovor došli
samo od roditelja djece s govornim manama, a i oni su se, dodala je,
kasnije susretali s neprimjerenim komentarima.

Ipak,
u društvu se primjećuju pozitivne promjene. Donedavno je, kaže,
bila rijetkost vidjeti na ulici djecu s teškoćama u razvoju, dok se
danas više ljudi odvaži izaći sa djecom vani, no problema ne
nedostaje – sve da institucije i profunkcioniraju (a ne pokazuju
namjeru), ostaje neprilagođenost infrastrukture.

Zapeli
smo na modelu „milosrđa“ – osobe sa invaliditetom pokušavamo
prilagoditi sebi

Prema
tablici kojom je Marija zaključila prezentaciju, jasno je da naše
društvo nažalost još nije učinilo potrebni korak naprijed u model
„ljudskih prava“ koji osobe sa invaliditetom tretira kao
punopravne članove društva i fokusira se na njihove mogućnosti,
već smo zapeli na modelu „milosrđa“ gdje osobe sa invaliditetom
još pokušavamo prilagoditi sebi umjesto da okolinu prilagodimo
njima.

U
kratkoj raspravi koja je uslijedila nakon predavanja Marija je
iznijela zanimljiv podatak da je u zadnjih nekoliko godina sve veći
prilijev djece s teškoćama u razvoju u vrtiće i škole, osobito
djece s jezično-govornim teškoćama; ne zna se, istaknula je, da li
je to zbog toga što je pojava teškoća u porastu ili je to
posljedica sve veće socijalne inkluzije osoba s invaliditetom.

Predavačica
je na kraju kao veliki problem istaknula da se udruge za osobe sa
invaliditetom često iscrpljuju administaciju i rješavanjem problema
kojima bi se trebale baviti institucije. Udruge bi se, smatra ona,
trebale ujedinjeniti i umrežiti, i to ne samo na deklarativnoj
razini, da bi se potrebni pritisci potrebni za pokretanje promjena
mogli izvršiti.

Moozgavci:
Još pet dana predavanja mladih predavača

Moozgavci
će se u Info zoni izmjenjivati do subote te će mladi znanstvenici,
istraživači i zanesenjaci predstavljati svoja područja interesa i
istraživanja. U utorak ćete imati priliku saznati koji su morski
organizmi najcjenjeniji, u srijedu sudjelovati u raspravi o očuvanju
kulturne baštine, u četvrtak čuti nove spoznaje o Crvenom jezeru,
u petak se informirati o virđinama, ženama koje žive kao muškarci,
a u subotu saznati čemu služi računarska fizika. Sva predavanja
počinju u 20 sati, osim subotnjeg koje počinje u 19 sati.