Pere Eranović došao je do glumačkog Olimpa, u svojoj tridesetoj godini i pjeva i slika, a 2020. godina bila mu je godina prekretnica…

Ljubav, trud, preciznost i sati rada dobitna su kombinacija do zvijezda. Nerijetko žuljevitih ruku, s mnogo muka i problema, ali i s ostvarenim ciljem koji ruši sve barijere. 

Njegovi snovi bili su posebniji od drugih jer kako jednostavno opisati maštanje da u budućnosti postaneš papa, čovjek u kul odijelu i s neobičnim štapom kojega svi ljudi vole. Dječački naum ostvario je vrlo brzo jer dolaskom na ‘daske koje život znače‘ svaki san postaje stvarnost, gotovo svaku zamisao lako je ostvariti.

U njegovoj obitelji nitko se prije nije bavio glumom, ali majka je napravila presudan trenutak da Pere Eranović dosegne glumački Olimp. No, priča koja je povezala nered, majčinu ljutnju i monolog Pometa Trpeze, koji je bio tema njegovog prijemnog ispita, bila bi dovoljna za cijeli jedan samostalan tekst. 

Kreativnost je najveća strast u životu ovog mladića i baš sve se vrti oko nje. Bilo na glumačkoj sceni, pred mikrofonom ili s kistom u ruci, Pere u potpunosti živi umjetnost. Trogiranin sa splitskom adresom, očevim korijenima vezan za Livno, kroz svoju nagrađivanu monodramu ‘Priče iz Vukovara‘ spojio je Split i grad heroj, pjesmom je razvedrio sve tmurne oblake patnje i žrtve. 

– S Vukovarom imam ljudsku povezanost. Priča o kalvariji iz Vukovara me motivira. Iskra i žar s kojima pristupam takvim temama, pristupam i svemu ostalom u životu. Osobno mi je Vukovar intrigantan s više aspekata, ali poseban je taj spartanski element jer je branitelja bilo 40 puta manje od neprijateljske sile – priča nam Eranović koji nas je ugostio u ‘službenim odajama’ splitskog HNK u kojemu stvara već gotovo jedno desetljeće.

Otac mu je u ratu poginuo kao dragovoljac pa je i taj tužni trenutak njegova života bio dodatan motiv da Vukovaru, sa svojim bendom Croatica, posveti i pjesmu ‘Groblje tenkova‘.

– Projekt Croatica pokrenut je prije pola godine. Imao sam vremena pa sam ostvario svoje stare snove, na lageru misli s gitarom i olovkom sam napravio sedam pjesama. Prva od njih, ona udarna, je ‘Groblje tenkova’ koja je omaž svim braniteljima. Sve ranije napisane pjesme o Vukovaru su pomalo elegične, s dozom romantike, sjete i poštovanja, a ova je posebna. ‘Groblje tenkova’ je borbena pjesma ekipe s juga, branitelji su zaslužili imati ovakvu budnicu – tvrdi naš sugovornik. Pjesma je već došla do srca svih Vukovaraca.

Jedan od životnih ciljeva mu je i uveseljavati sve oko sebe, pa je tako u vrijeme ‘lock-down’ imao dnevna objavljivanja viceva. Veli, želio je nasmijati još barem dvoje ljudi koji bi pogledali njegove videozapise. Oštro je reagirao i na kršenje epidemioloških mjera.

– Hrvati imaju ‘sindrom Cvjetnice’. Osobe se dočekuju s palminim granama, glorificiraju se i onda se nakon nekoliko dana traži njihovo raspeće. Isto se dogodilo i Nacionalnom stožeru. Ja i dalje smatram da svi mi moramo podnijeti neku vrstu žrtve, za više dobro. Kao pojedinci moramo dati maksimalno od sebe. Prebolio sam koronavirus, stradala mi je kralježnica, ali ne podcjenjujem je. Štoviše, znam da je moj vršnjak, sportaš, bio pozitivan i da se gotovo dva tjedna borio za kisik, život mu je visio o koncu. Nemamo pravo na uskogrudnost, sve ima širu dimenziju – kaže nam Pere.

– Nisam siguran u sve ove donesene epidemiološke mjere, nadam se da će se financijski pogođene skupine što brže oporaviti – dodaje Eranović.

Ipak, 2020. godina za njegovu obitelj bila je i više nego plodonosna jer rodio se mali Stipe nakon kojeg je, priznaje nam, sve počeo gledati nekim novim naočalama.

Ako Eranovića pitate za budućnost onda je jasno kako je planova mnogo. 

– Van kazališta radim s Ivanom Baranovićem projekt ‘Ženici’ autora pokojnog Ivana Zovke. Planiramo s tim izaći u veljači dogodine. Zanimljiv je to komad o sudbini dvojice poznanika iz istog sela koji na putu otkriju kako se iznimno povezani – otkriva naš sugovornik. I glazbena bi odiseja trebala dobiti nastavak u pjesmi ‘Kardinal’ posvećenoj Alojziju Stepincu.

U svojoj tridesetoj godini uspjeh na više polja dovoljan je razlog za sreću i zadovoljstvo. Što očekivati, hoćemo ga vidjeti u još kojoj ulozi – posljednje pitanje koje nam je Pere odgovorio u jednom dahu.