U prometnoj nesreći ozlijeđen bivši splitski gradski vijećnik, pijan mladić skrivio sudar

Piše:

Dvije osobe su ozlijeđene u nesreći koja se nešto iza 2:30 sati dogodila sinoć u Splitu, na raskrižju Vukovarske ulice i Ulice Slobode. U sudaru je “deblji kraj” izvukao vozač Smarta, a koji je oduzeo prednost prolaska vozaču iz suprotnog smjera, po svemu sudeći, prolaskom kroz crveno svjetlo na semaforu.

Zabio se u Opel Astru kojom je upravljao bivši gradski vijećnik u Splitu Martin Mladen Pauk. Vozaču je izmjereno 1,4 promila alkohola u krvi, a zaradio je lomove rebara te ozljede na glavi. 

Pauku je zabilježeno istegnuće vrata i nagnječenje prsnog koša.
Sa svojim prijateljima Pauk je na društvenim mrežama podijelio ovaj nesretan događaj.
Sedam stotinki. 0.07 djelića jedne sekunde.
Sigurno ste dosad čuli teoriju relativnosti kroz prizmu toga kako su dobrom društvu za stolom i tri sata malo, a kako olimpijskom sprinteru i jedna stotinka znači puno.
Da sam noćas kroz kobno raskrižje prošao samo sedam stotinki ranije, jutros biste vjerojatno pregledavali objave na mrežama o tome kako sam bio krasan i divan prijatelj. 
Tih sedam stotinki napravile su razliku između toga da se drugi vozač, koji je bio mrtav pijan (1.4 promila) i prošao punom brzinom kroz debelo crveno svjetlo na semaforu ne zabije u moja vrata, nego jedan metar naprijed u prednji kraj mog automobila.
Sedam stotinki su vječnost, jer kad te u zadnji tren zaslijepe svjetla automobila koji neminovno juri prema tebi s boka kao da ne postojiš, u tim stotinkama kad shvatiš koliko si blizu svetom Petru, stvarno proleti cijeli život. A tek one stotinke i sekunde nakon samog udarca dok još ne znaš jesi li na nebu ili na zemlji… 

Ljudi, vežite pojas. Promijenite kočnice. Provjerite zračne jastuke. Poljubite sliku svetog Ante, zaštitnika putnika, svaki put kad sjednete u auto.

Nikad ne znate hoće li onih sedam stotinki prevagnuti za vaš spas ili za vašu agoniju.
Nema onog “ma to je samo minutu vožnje”, nema onog “ma u gradu sam, sporo se vozi”. 
Iz prve ruke sam se uvjerio da vam i na najkraćoj mogućoj relaciji u gradu i pri najmanjoj brzini i najurednijoj vožnji put može presjeći mrtav pijan vozač koji kroz crveno prođe brzinom bolida vjerojatno duplo preko ograničenja.
Sedam stotinki noćas mi je možda kupilo 70 godina života. Drugi vozač nije bio moje sreće, ali su ga u bolnici uspjeli zakrpati i valjda bi sve trebalo biti u redu. Nije tako izgledalo kad smo se okupili oko njega, nemam želuca niti opisivati scenu i razmjere ozljeda koje je zadobio. Stravično.
Opraštam mu sve i želim mu svu sreću u oporavku i daljnjem životu.