TRAGOVI: Štrajk u OŠ Mertojak: ‘Djeci ćemo pokazati ‘Školu za život’ i kako se boriti za svoja prava!’
Osnovna škola Mertojak. Splitska škola s titulom ‘najnapučenije’ u ‘gradu pod Marjanom’. U tri smjene ovu školu pohađa ukupno 659 učenika.
Baš me je s takvom porukom, rukom izrađen, dočekao transparent u zbornici ove splitske škole. Dočekalo me ondje i veselo, nasmijano društvo – većinom učiteljice i nastavnice uz tek ponekog ‘djelitelja znanja’ muškoga roda. Po ulasku u razdraganu sredinu zapravo i ne slutite kako je ta sredina duboko ogorčena i kako ta sredina duboko u sebi krije osjećaje omolovažanja i ne razumijevanja od vladajućih.
Svoje ‘štrajkaške dane’ provede u pjesmi i zabavi, kažu, ali i uz brojne poruke roditelja djece koji iz dana u dan podršku pokazuju i šalju raznim elektronskim načinima komunikacije.
‘Govorimo o nadoknadama, a ne znamo koliko će štrajk trajati. To je suludo!’
– Štrajkamo zbog potrebe da nam se izjednači koeficijent. On je bitan ne samo zbog plaće nego i zbog mirovine koja je prosvjetarima jako mala – jer se množi osnovica i koeficijent. Tako primjerice mirovina jednog umirovljenog profesora nakon četrdesetak godina radnog staža bude od dvije i pol do tri tisuće kuna – motive štrajka još jednom nam je ponovila Dragana Plosnić, županijska povjerenica u sindikatu ‘Preporod’ te nastavnica hrvatskog jezika u školi Mertojak.
Učitelji su svojim učenicima poslali čak i znakovitu poruku – Ovim štrajkom pokazujemo vam što je ‘Škola za život’ – jer, kako tvrde, osjetili su potrebu poslati takvu poruku roditeljima i djeci koja ih u potpunosti razumiju i podržavaju u njihovim zahtjevima.
– Ne planiramo stati dok nam se ne ponudi nešto što je prihvatljivo. Prije svega, nećemo stati ni dok se ne sjedne za isti stol jer je nedopustivo da se mjesec dana štrajka, a da se s nama ne razgovara. Mi govorimo o koeficijentima, vladajući govore o osnovici što su dvije potpuno suprotne stvari i dva različita načina pregovaranja – govori Plosnić te još jednom naglašava da je nevjerojatna situacija kako se iz vladajuće većine igraju ‘gluhog telefona’ pa uporno u medijskim istupima govore o povećanju osnovice.
– Prosvjeta štrajka mjesec dana, premijer Plenković je u razmišljanjima oko Europske pučke stranke i ovo se nigdje ne događa u civiliziranim zemljama. On se pravi da nas nema – zaključuje Dragana Plosnić na čije se riječi nadovezuje Snježana Skočajić, školska povjerenica sindikata hrvatskih učitelja te učiteljica razredne nastave u ovoj ‘najnapučenijoj’ školi u Splitu.
– Naš rad nije samo tri sata u školi i stol svakog od nas poslije ručka je pun knjiga. Učitelju se nastava završava do kasno u noć. Mi nemamo tri mjeseca ljeti slobodna. Kada završi nastava mi radimo administraciju, a mnogi imaju i dodatne sate s djecom koja nisu dobro usvojila gradivo – odgovara Skočajić na poneka predbacivanja javnosti oko radnih dana prosvjetara.
Radni dani djece zato su smanjeni. Logičan je zaključak kako njih nema tko učiti.
– Mi smo počeli govoriti o nadoknadama dok traje štrajk. O njima se ne može govoriti sada jer mi nemamo predodžbu kad će štrajk završiti i hoće se uopće moći nadoknaditi cijelo vrijeme štrajka – objasnila je Dragana Plosnić napominjući kako u školi Mertojak vlada izvrsna suradnja dva sindikata – onog ‘Preporod’ i sindikata hrvatskih učitelja.
– U našoj školi smo svi k’o jedan i želimo da ovo jedinstvo još potraje. Pokazali smo to i u Zagrebu i u Splitu – ponosno se nadovezala Skočajić.
Poruke podrške stižu nam čak i na e-mail…
Razgovor s ‘glavnim akterima’ štrajka u ovoj školi pretvorio se u vrlo živu diskusiju na razini cijele prostorije. Svatko je htio nešto dodati i zapravo istaknuti cijeli obujam prosvjetarskih problema.
Pitao sam prisutnu grupicu učitelja kako gledaju na to da neke škole u Splitu ipak rade, a u konstataciji me prekinula Jadranka Ivanušić, nastavnica matematike i informatike u OŠ Mertojak koja je pak kazala kako su drugi mediji zapravo javnosti predstavili netočne informacije.
– Svaka škola ima svoju web stranicu. Svaki dan na stranice škola se stavljaju rasporedi sati za idući dan. U medijima je osvanula vijest kako u splitskom MIOC-u i Zdravstvenoj školi svi rade. To naprosto nije istina! Pogledajte malo njihov raspored pa ćete vidjeti kako ondje ne rade svi – kazala je Ivanušić.
– Moji roditelji, kao i roditelji mojih kolega svakodnevno šalju poruke podrške – javila se Ines Dužević, učiteljica razredne nastave na Mertojaku i predložila da pročita jednu od nekolicine poruka koje je dobila.
– Poštujemo pravo na štrajk i podržavamo borbu na dostojanstvo struke. Sve dok obrazovanje nije prioritet, zemlja ne može napredovati. Poštujemo i pravo na obrazovanje i odgoj pa ćemo štrajk iskoristiti kako bi djecu podučili kako se boriti za prava i kako su se neki izborili za ona prava koji oni sad imaju – pisalo je u poruci, a Ines dodaje i kako je svih dvadeset roditelja njenog razrednog odjeljenja uputilo samo podršku u nakanama prosvjetara.
– Škola je to za život – dodaje Dužević govoreći o reformi školstva za koju su se svi prisutni u velikoj zbornici složili kako je nepripremljena.
– Godinu dana eksperimenta je vrlo malo. Edukacije učitelja bile su vrlo brze pa smo, doslovce, u jednom kratkom periodu morali imati 150 sati edukacije što na internetu, na seminarima ili na osobnoj razini. O digitalnoj tehnologiji je zalud i pričati jer od tih pametnih ploča, tableta i ostalih uređaja nema niti polovice – tvrdi Ines čije riječi potvrđuju i prisutne kolege.
Program za edukaciju učitelja pod sustavom Carneta naziva se Loomen. Stvar je zapravo konceptom vrlo jednostavno napravljena, ali u stvarnosti mnogo toga ne funkcionira po zacrtanim planovima. Svaki učitelj ima svog mentora, mentor provjerava uspješnost učitelja na testovima, ali, nažalost, ne kontrolira se koliko se edukacija odradilo i kako su se iste odradile.
– To nije normalno jer ako provodiš neku reformu onda je valjda i bitno da si odradio predviđene edukacije – ‘suludu’ činjenicu komentira Zorana Kristić, nastavnica engleskog jezika u ovoj školi.
Reforma školstva, kažu, napravljena je općenito. Sve ono što im se stavilo kao nešto obavezno za odraditi oni ne mogu uspjeti jer za to nemaju vremena.
– Kako radimo tri smjene, mi nemamo vremena unijeti ocjene ili zapisati bilješku o učeniku nego to jednostavno radite u svoje slobodno vrijeme. Da ne govorimo o ispitima znanja. Takav projekt jedino mogu uspješno raditi škole s jednom smjenom, a mi ih imamo tri – uključila se ponovno Snježana Škočajić.
Nisam mogao odoljeti pa sam pitao uzroke tako brzog stavljanja reforme školstva ‘na stol’. Od svega samo ‘zamazivanje očiju’ javnosti?
– Priča je jasna od početka. HNS ne bi dao glas koaliciji s HDZ-om da im nije bilo uvjetovano da provode reformu školstva. Zato sad imamo i ovakvu situaciju s ministricom Divjak koja je ‘na međi’. Malo je s nama, malo nije. Ipak, svi je kritiziraju jer ona predstavlja Vladu. Ona nije učiteljica nego ministrica – vrlo jasno je cijelu političku situaciju objasnila Silvana Munivrana, učiteljica razredne nastave na Mertojaku.
Reformom školstva, ustvrdili su, dobili su samo dodatne brige i manje slobodnog vremena.
– Reforma niti je cjelovita, ona se stihijski provodi, dugoročnog plana nema nego je stavljena ‘od danas, do sutra’ – dodala je Munivrana i par riječi oko reforme.
– To je opisano u tri riječi – nizak pedagoški standard – oštro je reformu kritizirala Ines Dužević
– Ja bih bila najsretnija žena na svijetu kada snop knjiga ne bih nosila kući i kada ne bih radila kući ovo što radim. Bila bih najsretnija da, kad bi zatvorila svoje materijale u školi, kod kuće imam slobodno vrijeme za svoju obitelj. To nije tako. Velika većina škola radi u dvije smjene. Mertojak uz još 8,9 škola radi u tri smjene, a jedino u jednoj smjeni rade u ruralnim krajevima. Reforma je, zato, vrlo teško izvediva. Reforma je ‘na leđima’ učitelja, a ti učitelji nisu poštovani – zaključila je županijska povjerenica sindikata Dragana Plosnić i epilog cijele ‘štrajkaške’ priče svela na nekoliko rečenica.
Dok se mnogo toga ne promijeni, u prvom redu ne poveća koeficijent plaće prosvjetara, i dalje ćemo diljem Lijepe naše gledati ovakve scene. Lijepe naše kojom su se političari hvalili kao ‘zemljom visokostandardnog obrazovanja’. Učitelji taj standard dižu, svojim radom i beskompromisnim zalaganjem podižu i prevaljuju ljestvice, a za isti taj rad nemaju povratno zadovoljstvo. Hrvatska Vlado, srami se!


