Masna zarada u novogodišnjoj noći: Uberove cijene “skočile” u nebo

Pitanje taksi prijevoza kao da je jedno od ključnih u državi! Oko situacije sa skupim i neljubaznim legalnim taksistima, korisnicima aplikacije i vozačima na fatureti ili stanovite firme s flotom vozila i financijskim dubiozama mjesecima, godinama, lome se poslovična koplja na najvišem nivou.

Evo nama friških zanimljivosti, može krenuti nova runda rasprava na tu temu: korisnicima “taksi” prijevoza uber je u novogodišnjoj noći rute naplaćivao četiri do pet puta skuplje od uobičajenih cijena!
Primjerice, od Splita do Trogira danas dođe 250 kuna, dok je 31. prosinca i u prvim satima 2017. godine ista udaljenost koštala 1,225 kuna. Unutar grada su razlike u postotku bile slične – prijevoz uberom od Vanille do Firula zapadao je 122 kuna, što je inače 30 kuna, a od Trajektne luke do KBC Firule umjesto standardnih 22 kune uzimalo se 99 kuna.

Reklo bi se, zakon ponude i potražnje, previše je bilo alkoholiziranih svečara koji nisu htjeli plaćati kazne policiji pa su taksisti imali pune ruke posla. No to nas dovodi do “legalnih” taksista, čije se usluge u ostalom dijelu godine smatraju posebnu skupe – oni su svoje vožnje na prijelazu godina naplaćivali po uobičajenom cjeniku, 30 kuna start (u kojem su uključena tri kilometra) te svaki idući kilometar dodatnih osam kilometara.
Dakle, cijene nisu mijenjali, sigurno ne zato što to ne bi htjeli, nego zato jer to zakonski nisu mogli. I bili su znatno jeftiniji od opjevanih konkurenata, barem eto jednu noć.
A upravo u zakonskom okviru leži glavni problem. Jer i sami taksisti (oni s dozvolama grada) s kojima smo razgovarali pristaju na konkurenciju. Sporni su im međutim dvostruki kriteriji, jer uvjeti koje oni moraju zadovoljavati nisu identični njihovim “konkurentima”.

– Što se tiče cijene, mi dva puta godišnje mijenjamo tarife, imamo ljetni i zimski cjenik koji vrijedi od datuma do datuma. Ta dva puta moramo ovjeriti taksimetar, i to po izmjeni košta gotovo 600 kuna, dakle skoro 1,200 kuna godišnje. Mi moramo svako tri mjeseca obavljati preventivni tehnički pregled, koji nije preskup, stotinjak kuna, ali skupi se tih banalnosti, tipa uredno servisirani vatrogasni aparat… Također, naše osiguranje je skuplje nego za obično putničko vozilo, jer osiguravajuće kuće znaju da u našem slučaju postoji veći rizik zbog brojnosti putnika, koji moraju biti “pokriveni” adekvatnom policom. U prometnoj automobila moramo imati upisano da je riječ o taksi vozilu, a za sve ovo nabrojeno nas prometna policija ili cestovni inspektori mogu u svakom trenutku zaustaviti, čak i kad prevozimo putnike pa provjeriti da li je uključen taksimetar, i naplatiti kazne u tisućama kuna ako nešto nije u redu. Vozače ubera će zaustaviti jedino ako naprave prekršaj u prometu… – samo je dio primjedbi koje imaju taksisti, koji se slažu s izjednačavanjem uvjeta.

Neka svi ostali u taksi prijevozu, dakle svi konkurenti, zadovolje zakonski standard i propise koje oni moraju (recimo i rad u zimskim mjesecima kada nema klijenata) ili neka se i njih “oslobodi” otvaranja obrta i plaćanja pustih dozvola, parafiskalnih nameta i legitimnih poreza. Koje uberovi vozači recimo nemaju, a sva zarada osim plaćice vozača ide van države, u Nizozemsku.

– Ta tema i način na koji većina sagledava problematiku nas normalne vozače taksija smeta, koji plaćamo sve obaveze i nikome nismo ništa dužni. Ne kažem da i među taksistima s dozvolama nema ovakvih i onakvih, ali ako je netko lopov, prevario putnika, za to se zna i treba odgovarati točno taj pojedinac, koji ima svoj broj vozila. Ljuti nas i kad govore o nekakvim zaradama, odnosno koliko bi mi trebali imati primanja – kao da mi kažemo da posao gradskih vijećnika ne vrijedi više od tisuću kuna mjesečno i sve preko toga je prevara i pljačka!