Prije četiri godine Savez je gotovo bankrotirao, a sad im se svijet divi: “Hrvatskoj smo donijeli sedam svjetskih odličja, to je povijesni uspjeh!”
Od saveza u stečaju do velesile, gotovo od bankrota do svjetskih zlata u samo četiri godine! Lajtmotiv je ovo razgovora sa Splićaninom na čelu jednog nacionalnog saveza koji je tijekom proteklog tjedna sa svjetskog prvenstva održanog u Abu Dhabiju Hrvatskoj donio čak sedam seniorskih odličja, od kojih tri zlata!
– Bilo je to 23. lipnja 2018. godine, tad smo došli… – uključio se u razgovor glavni tajnik Saveza Alan Mijić.
– Zatekli smo oko 600.000 kuna duga prema dobavljačima, oko 50.000 na ime poreza. Savezu je bilo zabranjeno nastupiti 2017. godine, zbog duga prema svjetskoj federaciji nismo bili ni na europskom ni na svjetskom prvenstvu. Dvije godine članarine nisu plaćene ni nacionalnom savezu… – prisjećaju se ne tako davnih svojih početaka na čelu ovog sada već trofejnog saveza predsjednik Franić i tajnik Mijić.
– Ponosan sam jer smo u ove četiri godine ostvarivali ne samo značajne svjetske rezultate, nego i izgradili snažan tim. Doslovno spoj mladosti i iskustva, koji stoji iza svih tih sportaša kojima je ljubav jača od bilo kakvih interesa – naglašava Franić, koji uz tajnika Mijića doista ima respektabilan kadar među suradnicima.
Siniša Andrijašević, najtrofejniji hrvatski borac šef je struke, dopredsjednik i član Upravnog odbora. Dopredsjednik i član Upravnog odbora je i Alen Borbaš, Dario Jurišić je direktor reprezentacije, Ivan Rudan izbornik, jedna od “desnih ruku” mu je i Marko Žaja, formalno član stručno trenerske komisije, ali i puno više od toga, dok je kondicijski trener Arsen Košta Alujević. Tu su snažna potpora i general pukovnik Mate Laušić, zatim stručnjak za terorizam, antiterorizam i nacionalnu sigurnost Tonći Prodan, pa Petar Mijić, iskusni stručnjak i nekadašnji trener Branka Cikatića…
A ponos Hrvatske, kako ih naziva predsjednik Saveza, redom su: Helena Jurišić, seniorka, do 75kg, zlatna medalja; Lucija Bilobrk, seniorka, +75kg, zlatna medalja; Toni Ćatipović, senior, do 91kg, zlatna medalja; Petar Drežnjak, senior, +91kg, brončana medalja; Ivan Bertić, mlađi senior (U23), do 91kg, zlatna medalja; Vito Košar, mlađi senior (U23), do 86kg, srebrna medalja; Vito Stojčić, mlađi senior (U23), do 75kg, brončana medalja te Ljubo Alexandar Dragović, mlađi senior (U23), do 81kg i Anđela Pandža, mlađa seniorka (U23), do 57 kg, koji su ovaj put ostali bez medalje, a na koje smo također ponosni – izdiktirao je pažljivo tajnik Mijić, važan, ne samo kotačić nego ogroman kotač Saveza kojega uspješno vodi Franić, a koji je nedavno uz stopostotnu podršku dobio i novi četverogodišnji mandar.
Tajlandski boks je jedan od najtežih i najkompleksnijih sportova, navode naši sugovornici…
– U njemu nema kalkulacija i ide se uvijek do kraja. Koriste se laktovi, koljena, skoro sve je dozvoljeno. To su posebni ljudi, vrhunski sportaši kojima su ljubav i strast ispred financija. Ali ako baš uvijek nisi 100 posto fizički spreman, sigurno si gotov. Nema ni malo tolerancije i improvizacije u ovom sportu bez obzira na iskustvo i prethodne rezultate – ističe predsjednik Franić dodajući kako je na ovom netom završenom svjetskom prvenstvu imao “ekipu snova”.
– Čak su se interno natjecali tko će prije nokautom završiti borbu. Za naše su borce mislili da su dopingirani, vodili su ih po kontrolama, a mi smo samo uživali u rezultatima svog napornog rada. Tih osam nokauteva nas je i dovelo do sedam medalja. Među 120 zemalja koje su predstavljala 504 borca, Hrvatska je šesta na svijetu i treća u Europi. Mislim da smo time već ispisali povijest – ponosan je Franić, napominjući kako ovime sve ambicije ipak nisu zadovoljene.
– Proslavili smo, slavit ćemo i još, ali i još napornije raditi. Iskusniji smo nakon ovog velikog natjecanja, spoznali pozitivne ali i neke negativne sitnice na kojima ćemo raditi a koje će nam osigurati daljnji napredak. Idući tjedan imamo i sastanak u Hrvatskom olimpijskom odboru, oko financiranja za 2023. godinu. Želimo organizirati i seminare za suce i trenere, plan nam je na europskim i svjetskim prvenstvima imati barem trojicu hrvatskih sudaca. Danas ih nema. Dogodine smo na europskoj olimpijadi u Poljskoj, sportaša je sve više koji se žele posvetiti ovom sportu, a konačni je cilj, a za to postoje i realne osnove, da tajlandski boks bude među sportovima na Olimpijskim igrama 2028. godine.
– Kad nam je bilo najteže, na samom početku, 2018. godine, od velike su nam pomoći bili Kristijan Gelo i Hrvoje Marušić. Pomažu nam i danas, ta suradnja nikada nije prestala, ali bili su uz nas baš u onim trenucima kad nam je to bilo najbitnije i veliko im hvala i ovom prigodom – zaključuje predsjednik Hrvatskog saveza tajlandskog boksa Mario Franić.


