Pravobraniteljica: “Nehumano je da štićenici domova za starije i nemoćne do daljnjega žive u izolaciji”

Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom iznijela je svoj stav o položaju
korisnika smještaja u domovima za starije i nemoćne u uvjetima pandemije
koronavirusa.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom od početka pandemije
koronavirusa u Republici Hrvatskoj prati položaj osoba s invaliditetom i
redovito na web-stranicama (https://posi.hr/) objavljuje upozorenja, preporuke i druge
informacije za osobe s invaliditetom i širu javnost.

S posebnom pozornošću kontinuirano prati položaj korisnika smještaja u
domovima za starije i nemoćne i u drugim ustanovama socijalne skrbi, koji su od
početka pandemije u ožujku 2020. godine kao ranjiva skupina društva u vrlo
specifičnom režimu zaštite od zaraze virusom COVID-19. Aktualne upute Hrvatskog
zavoda za javno zdravstvo (dalje HZJZ) koje su na snazi od sredine ožujka 2020.
godine do danas (uz kratki 20-dnevni period relaksacije mjera u lipnju 2020. godine)
predviđaju apsolutnu i beziznimnu zabranu napuštanja kruga ustanove za sve
korisnike smještaja, kako stacionarnog tako i stambenog dijela doma.
Pravobraniteljica od svibnja 2020. godine upozorava  nadležna tijela na višestruke povrede
temeljnih ljudskih prava korisnika domskog smještaja i predlaže reguliranje
njihovog položaja u uvjetima pandemije koronavirusa.

Upoznata je i prati u posljednje vrijeme sve učestalije javne istupe
korisnike domova koji se pritužuju da im se ograničenjem slobode kretanja u
posljednja četiri mjeseca uskraćuje temeljno ljudsko pravo, narušava mentalno i
fizičko zdravlje, te da tako strogu izolaciju psihički jako teško podnose. Kao
obrazloženje za provođenje „karantenskih mjera“ prema korisnicima usluge
smještaja u domovima iznosi se potreba zaštite te najosjetljivije skupine
društva koji „ako izlaze iz
doma i tom prigodom idu i posjećuju rizična mjesta, trgovine, javni prijevoz,
tržnice, postoje veliki izgledi da budu izloženi virusu te svojim povratkom u
dom mogu isti unijeti u ustanovu i prenijeti ga na ostale korisnike i
djelatnike“,  kako je izneseno u Uputama HZJZ-a i kako je u
izjavi za Jutarnji list od 23. srpnja 2020. godine dodatno pojasnio Ivan
Škaričić, ravnatelj Doma za starije i nemoćne Split.

Pravobraniteljica smatra da je predmetnim Uputama HZJZ-a (koje na opisani
način opravdava ravnatelj Škaričić), sav teret „sprečavanja“ prijenosa virusa nametnut isključivo korisnicima domova za starije i nemoćne. Naime, ispušta se iz vida činjenica da
zaposlenici tih ustanova svakodnevno
dolaze na posao, a da izvan radnog vremena bez ograničenja i bez ikakve
kontrole odlaze na ta ista potencijalno rizična mjesta (trgovine, tržnice,
javni prijevoz, ali i javna i obiteljska okupljanja, svadbe), te da u odnosu na
njih postoje jednaki izgledi da „budu izloženi
virusu te svojim povratkom u dom isti unesu u ustanovu i prenesu ga na ostale
korisnike i djelatnike“. 

Postavlja se
stoga pitanje zašto se iste  mjere
zaštite koje se provode prema zaposlenicima (svakodnevno mjerenje temperature kod kuće i pri dolasku na posao,
periodično testiranje, održavanje fizičke udaljenosti, te korištenje zaštitnih
maski i navlaka za obuću) ne bi mogle provoditi i prema pojedinim korisnicima
koji to zatraže. Na ovaj način se prejudicira da su svi korisnici domova za
starije i nemoćne nesposobni pridržavati se mjera socijalnog distanciranja, izbjegavanja
korištenja zajedničkih prostorija doma i drugih preporučenih mjera zaštite,
iako se određeni broj njih koristi stambenim (apartmanskim) jedinicama domova
za starije i nemoćne i žive samostalnim i neovisnim životom kao i njihovi
vršnjaci koji žive u svojim stanovima ili kućama.

Jasno je sa
da se epidemiološka situacija neće tako skoro primiriti, te je nehumano
očekivati da svi korisnici domskog smještaja do daljnjeg žive u
izolaciji, dok se „vanjski svijet“ privikava na „suživot“ s virusom. Neophodno
je stoga da u postojećim uvjetima „novog normalnog“ epidemiološka služba pronađe
odgovarajuća rješenja kojima bi se omogućilo korisnicima domova (posebno korisnicima stambenog
dijela smještaja koji su u minimalnom kontaktu sa zaposlenicima i drugim
korisnicima) da uz provođenje  svih
propisanih mjera predviđenih za zaposlenike i po potrebi dodatnih mjera zaštite
od zaraze virusom COVID-19, ostvare slobodu kretanja izvan kruga ustanove, a da
se istovremeno odgovarajućom organizacijom rada domova za starije i nemoćne
osigura zaštita zdravlja svih korisnika i zaposlenika.

Iako svjesni da aktualna epidemiološka situacija predstavlja veliki
izazov i odgovornost za tijela državne vlasti i odgovorne osobe u ustanovama
socijalne skrbi, zaštita temeljnih ljudskih prava i sloboda ne smije se
bezrezervno isključiti bez prethodnog podrobnog preispitivanja drugih manje otegotnih
mogućnosti u svrhu ostvarenja istog cilja.