Birokratska vlast: Zbog “viška” jednog centimetra kvadratnog ne može do željenog POS-ovog stana u Splitu

Na žalost, ne može gospodine. Takva su pravila i procedura – suho je odvratio Jošku Šeriću, 126-tom s liste reda prvenstva, zastupnik
APN-a na ulazu u Veliku dvorani na Gripama gdje se od ponedjeljka odvija odabir
POS-ovih stanova na Kili 3 i Kili 4. Šokiran je ostao Šerić, objašnjavajući
gospodinu kako je u pitanju prekoračenje površine jednog centimetra kvadratnog
i kako je to površina nokta na malom prstu. Ni čut, zastupnik državne Agencije
za pravni promet i posredovanje nekretninama, nije ustkunuo ni milimetra.
Kasnije je, prepričava naš sugovornik, pokušao stupiti u kontak sa središnjicom
APN u Zagrebu, no do šefa se nije uspio probiti pa je u svojoj frustraciji pričao
petnaestak minuta s – tajnicom. “Više je razumijevanja pokazala od ovog u
Splitu, shvatila je svu tragikomediju slučaja.”

No, krenimo od početka. Nije potrebno vraćati se do
polaganja temeljnog kamena na Kili 1 pa ni 2, 3 ili 4. Nije čak potrebno ni
vratiti se do slaganja liste reda prvenstva za odabir stanova. Lista je inače
posložena po bodovima, netko je dobio više bodova za stručnu spremu, netko za
broj ukućana, netko za sudjelovanje u Domovinskom ratu (a u toj
“koloni” Šerić ima maksimalnih 10 bodova, iako kaže nikad ništa nije
tražio od države), do za Šerića konačnih 294,6 bodova.

Na listi je između
ostalih kojima se čovjek ne bi nadao i bivši gradonačelnik Ivan Kuret, pamti naš
sugovornik. Šerić se “plasirao” na 126. mjesto, i sada počinje
“sistematizacija”. Kako članova obiteljskog domaćinstva ima tri, može
za kupnju odabrati stan površine maksimalno 67 metara kvadratnih, dok oni s četvoro
do 76 “kvadrata”, s petero ukućana do 80,… Na tu kvadraturu Joško Šerić
je uračunao dva posto mogućeg odstupanja površine nekretnine pa je u njegovom
slučaju maksimum za kupnju dozvoljene stambene površine u projektu POS-a
zapravo iznosio 68,34 metra kvadratna.

Pošto je kupnja stana velik događaj u životu prosječnog
Hrvata, naš sugovornik je prionuo poslu i stao pregledavati u stvarnosti
odeblju knjigu s popisom, tlocrtima i izračunima kvadratura svih stanova na
Kili 3 i Kili 4. Zajedno s obitelji tri je dana i tri noći pregledavao
potencijalni dom, koji bi odgovarao obveznom kriteriju površine, a da ujedno
zadovoljava i njega rasporedom, orijentacijom, katnošću,…

Naravno, svjestan
je bio Šerić da je odabir stanova išao po redoslijedu ostvarenom zahvaljujući
bodovima, dakle njega je bio red treći dan (svaki dan po 50 kandidata), u
srijedu oko podneva. Svjestan je također bio da će neki stanovi do tada biti
“zauzeti” pa je i sam u “tekicu” složio svoju listu
prioriteta.

– Prvi mi je “pik” bio stan od 69,64
“kvadrata”, ali jasno mi je bilo da je to ipak previše. Pa sam
zapisao sve koji su mi se svidjeli, jedan stan od 68,90 mi je posebno drag. No,
ni taj mi nije mogao ući u odabir pa sam konačno pronašao prizemni stan, broj
S-3B-PR 2s-45. Na žalost, ispostavilo se da je to stan koji je centimetar
kvadratni prevelik od mog “limita”! Da je u pitanju kvadrat pa ajde,
takve sam uostalom i sam “izbacio” iz odabira, ali ovdje je riječ o
centimetru?! Na kraju sam popunio zapisnik o odabiru stana, također u
prizemlju, od 67,30 kvadrata koji mi zapravo ne odgovara, de facto su me
prisilili na taj odabir jer je to jedino šta je preostalo, a to je stan u
zgradi koja će biti gotova pola godine kasnije. – prvo je smireno rezonirao Šerić,
no kako se prisjećao hladne “odbijenice” bešćutnog birokrate na
Gripama, tako se sve više nervirao.

Jasno mu je da bi ga se moglo među širom
populacijom shvatiti krivo, ali naglašava da i on diže kredit, da u stvarnosti
kupuje nekretninu i da mu je ne poklanjaju, iako cijena jest subvencionirana.
Kaže, želi upozoriti na još niz nelogičnosti u projektu POS-a na Kili 3 i Kili
4 koji slute na namještaljku.

– Sve su to napravili namjerno, kako bi što više nas običnih
smrtnika “izvisili”, da ne budemo u mogućnosti kupiti određene
nekretnine koje će onda oni znatno niže na listi pokupiti. Ma zanimljivo, svi
stanovi u istoj zgradi samo poviše ovog “mog” od 68,35 kvadrata su
taman toliko veći da ih nitko s troje članova ne može kupiti. Na prvom katu je
68,95; na drugom 68,63; na trećem 68,38,… – nabraja naš sugovornik. Dodaje i
kako su ti stanovi koji “probijaju” gabarite uglavnom na jugu. Do
njegovog reda, kao 126. na listi, više nije bilo manjih stanova, tek nekoliko
ispod njegovog maksimuma.

Već letimičnim pregledom popisa slobodnih stanova na
Internet stranicama APN-a na dan 4. studenog (dakle nakon dan ili dva
prikupljanja odabira kandidata, jer nije naznačeno u koje vrijeme tog datuma je
popis ažuriran) može se doći do zaključka da ogromna “rupa” zjapi u
ponudi stanova površine ispod 70-ak kvadrata. Jednostavno, u ponudi stanova
manje kvadrature na tom APN-ovom popisu (i za Kilu 3 i za Kilu 4) ima nekoliko
desetaka od ukupno 409, a i taj broj je značajno smanjen jer uz status dijela
njih stoji “zapisnik o odabiru”, što je ekvivalent prodanom stanu.

Šerić
je nakon “obračuna” u srijedu na Kili s dogradonačelnikom Goranom
Kovačevićem odlučio i u četvrtak ići na Gripe i ponovno pitati objašnjenje zašto
mu je u odabiru vjerojatno životne nekretnine presudio centimetar kvadratni.

– Došao je Kovačević, stao je možda minutu gore, slikao se i
otišao. Pitao sam ga, jesam, zašto se ovakve nevjerojatne birokratske situacije
događaju. Samo je odgovorio “a šta ću ja, nemam pojma”, i “oni
valjda znaju”. Pa ću opet otići gore na Gripe kod tih iz APN-a, jer kao da
su projektirali stanove tek nakon što su doznali kriterije za dodjelu, kao da
su namjerno radili velike stanove a tek nešto sitno ovih manjih, kao da znaju
sa sigurnošću da ovaj “moj” stan neće bit, kad se sagradi, manji od
tih 68,35 kvadrata! Davao sam otpor četnicima pa i njima ću, ne dam da me
zaj…. u mozak, iako znam da neću postići ništa, ali iz principa! – na kraju
se opet “užgao” naš sugovornik nepravdom. A sve zbog jednog
centimetra…