Ustala iz kolica, osvojila zlato, a sada završava i fakultet :”Ja sam vam živi dokaz da se može”

Životna priča naše paraolimpijke, uspješne stolnotenisačice Sandre Paović, jedna je od najinspirativnijih hrvatskih priča. Dokaz da je sve moguće.

Njezin duh, upornost i neustrašivost vjerojatno nikoga ne ostavljaju ravnodušnima.

S Paraolimpijskih igara u Rio de Janeiru vratila se sa zlatnom medaljom. Posvetila ju je cijeloj Hrvatskoj koja je bila uz nju nakon teške nesreće. Sada piše završni rad na studiju sportskog menadžmenta na Visokoj školi Libertas u Zagrebu.

Tijekom olimpijske, 2016. godine dala je devet ispita. Sve u roku.

– Ja sam vam živi dokaz da se može. Biti profesionalni sportaš i studirati. Doduše, izvanredno, ali se može – govori  Sandra, zadovoljna svime što je postigla.

Njezin stav prema životu na trenutke nas može i posramiti. Naime, iako je prije osam godina stradala u teškoj prometnoj nesreći, ni u jednom trenutku nije pomislila odustati. Čak ni onda kad je u tom prevrnutom kombiju u Francuskoj shvatila da ne može micati nogama. Simpatična Vukovarka već je tada bila jedna od najboljih hrvatskih stolnotenisačica. Prognoze su bile crne, no ona danas stoji na svojim nogama, prenosi Jutarnji list.

Ponosna na rezultate

– Upornost je najvažnija, kako u sportu, tako i u edukaciji. Možda ne bih mogla tako studirati pravo ili medicinu, ali sportski menadžment mogu. Uostalom, netko treba preuzeti naše klubove, reprezentacije… – objašnjava Sandra.

U Turskoj je završila Međunarodni tečaj za obuku djece, educirala se i preko Hrvatskog olimpijskog odbora.

– Ponosna sam na svoje rezultate. Često sportaši nisu toliko odvažni da se uhvate knjige i polaganja ispita. No, nije to lijenost, više strah. Sportaši poput mene srednju školu najčešće završe dopisno pa različito i doživljavaju obveze koje nosi studiranje. Primjerice, tijekom srednje škole više sam bila u Njemačkoj i Švicarskoj nego na nastavi. Važno je samo odabrati ono što vam leži, što vas zanima. Kod mene je to komunikacija, prije nego bilo kakva papirologija. Tako sam odabrala sportski menadžment. Tijekom studija izgradiš i samopouzdanje. Ipak moraš ponekad izlagati pred tridesetak ljudi. Za mene koja sam život provela u dvorani to je izvrsna vježba – napominje sportašica koja je za svoj završni rad odabrala temu “Četverogodišnji ciklus pripreme profesionalnog sportaša za Olimpijske igre”.

Trenutačno je, kaže, kod nje prilično gusto. Sezona je počela. Mora trenirati, odlaziti na terapije, baviti se završnim radom, a nije kampanjka. Kaže da ne bi mogla učiti po osam sati na dan uoči ispita. Radije je redovita pa onda nema panike. U indeksu su uglavnom četvorke i petice.

– Ja sam dobra, ali suprug je odličan. Pravi štreber. Moj ukupan prosjek je 4,4, a njegov 4,9. Mene krivi što ima jednu četvorku jer je htio odbiti ocjenu, a ja sam mu rekla: “Ma daj, pa što ćeš se vraćati ponovno na to” – otkriva za Jutarnji list iskreno Sandra. I smije se.

Cijelu priču pročitajte ovdje.