Ogorčeni splitski taksisti: Crno tržište zavladalo gradom

Već neko vrijeme se
poteže priča o problemima splitskih taksista. Prvo je taksi Cammeo najavio svoj
proboj na dalmatinsko tržište i unio pomutnju među taksiste, a u Splitu su
trebali početi s radom u ožujku. Ta priča je za sada stavljena po strani, a
taksisti koji se samozapošljavaju i obavljaju tu djelatnost u sklopu vlastitog
obrta nastavili su u miru obavljati posao za svoju koricu kruha. No novi
problem za 138 obitelji, naime toliko obrta broji taksi služba u Splitu,
učinilo je crno tržište koje je svakodnevno uzima sve veći dio na tržištu.
Samozvani “taksisti” su naprosto zavladali gradom, a s time su se već neko
vrijeme uspijevali nositi regularni taksisti. No kada su na društvenim mrežama
određeni ilegalni taksisti objavili da zapošljavaju radnike za sezonu i da
potencijalni kandidat mora imati do 27 godina i govoriti dobro engleski jezik,
osjećaj da su pretjerali zgrozio je splitske taksiste koji upravo zbog crnog
tržišta jedva preživljavaju od posla kojeg rade pošteno, kao i drugi građani
grada Splita.

– Otac sam troje
malodobne djece i ovo mi je jedini prihod koji donosim u kuću. Kolege i ja se
smatramo nezaštićenima jer državne službe ne rade svoj posao. Spomenuo bih
Ultru gdje ljudi najčešće rade da bi i oni nešto zaradili tih par dana, a onda
im se posao svidi i ostanu raditi preko zime vikendom. Oni imaju svoje stalne
poslove, a nama uzimaju naš noćni dio zarade. Ima tu svakakvih ljudi, čak i
neki policajci honorarno noću voze i predstavljaju se kao taksisti. – iskreno
će Mario Leko koji u taksi službi radi pune 4 godine i koji traži od državnog
inspektorata samo da radi svoj posao.

Tu priči o novim
problemima nije kraj jer je nedavno Grad Solin izdao 17 dozvola za obavljanje
djelatnosti autotaksi prijevoza na svome području, što zvuči kao odličan potez
grada, ali kako reagirati kada ti isti taksisti više posla obavljaju u Splitu
nego u Solinu, kada se te taksiste više viđa ispred splitskih nego solinskih
kafića?! Dobiti dozvolu od grada Solina znači da je startna pozicija taksista u
Solinu, a ne da se ispred splitskih noćnih klubova redovito viđaju taksisti
koji za sebe kažu da su „splitski“. Situacija je ista s taksistima iz Omiša.
Svi koji nisu uspjeli dobiti dozvolu u Splitu su zatražili od Grada Omiša, ali
oni tamo uopće ne djeluju već ih se najčešće viđa na taksi stajalištima u
Splitu.

– Tri godine sam
čekao na dozvolu taksiste u Splitu i otkako sam počeo raditi imam problema s
taksistima koji voze na crno. Čak sam našao i dodatni posao jer moja obitelj ne
bi mogla drukčije preživjeti, nema smisla stajati na ulici i čekati sedam sati
i ne imati odrađenu vožnju. Boli me kada vidim u što nam se posao pretvara,
pitamo se ima li smisla u životu biti pošten i boriti se?! – razočarano će
Milivoj Topić koji pritom objašnjava da licenca za ovaj posao uključuje
napisani bonton, higijenu i brojna druga pravila za ovaj posao u koja vozači
bez licence nisu upućeni. Pritom nam je Topić u kratkom telefonskom razgovoru
rekao kako se nekontrolirano ruši imidž splitskih taksista koji su uglavnom svi
oženjeni ljudi s obitelji i nikad nisu kažnjavani, dok većina ilegalnih ima
dosje u policiji i često kontakte klijenata koriste za privatne pozive. Ovaj
posao treba se obavljati profesionalno kao i svaki drugi.

Ilegalci skuplji od “regularnih”

Istražujući cijelu
priču, pronašli smo razne profile na društvenim mrežama koji promoviraju jeftinu
uslugu prijevoza, neki od njih čak ističu kako imaju nekoliko vozila i da će u
najkraćem roku doći na željenu lokaciju. Kako se bliži sezona, neki su odlučili
svoj “biznis” povećati pa su kupili dodatna vozila za prijevoz turista, bez
dozvole, što bi značilo da osoba koja se vozi s „poduzetnim“ vozačem pritom
nije osigurana i za svoju vožnju ne može dobiti račun. No fascinantno je to što
su skuplji od profesionalnih taksista. Ako se želite u izvan sezonskom
razdoblju prebaciti od Trajektne luke do vrha Sućidra, profesionalni vozač će
vas u osiguranom automobilu prebaciti za svega 30 kuna, dok ilegalni za tu
uslugu traže i po 50 kuna.

– Od prvog dana imam
problema s ilegalnim vozačima. Cijeli život sam sve radio pošteno i sad sam se
našao u raljama s ljudima koji svojim ponašanjem ruše moj posao svjesno i u
tome uživaju. Strašno sam bijesan i tužan, ali ništa ne mogu poduzeti jer sa
svakim svojim krivim postupkom mogu izgubiti dozvolu i kruh koji hrani moju
obitelj. Odlučio sam se povući i vjerujem da će netko uskoro reagirati – tužno
će Marijo Lozina kojeg smo susreli na stajalištu pored bolnice Firule.

Državni službenici
su nerijetki gosti taksistima koje redovito provjeravaju je li imaju
protupožarni aparat što je za njih najbitnije od svega, dok im se pored nosa
gradi jedan novi kriminalni lanac. Ako vam se nudi netko za prijevoz i pritom
na krovu nema svjetleću oznaku s evidencijskim brojem, vrlo je vjerojatno da
ćete se voziti u neregistriranom i neosiguranom vozilu s upitnim vozačkim
iskustvom. Već neko vrijeme je stvorena negativna slika prema taksistima upravo
zbog tih samoprozvanih vozača koji govore cijenu kako ih je volja i ponašaju je
neprofesionalno. I onda se ljudi pitaju zašto u Splitu ne postoji kultura
voženja taksijem?!

“Izaći ćemo u javnost s imenima nelegalnih taksista”

Za komentar na
cijelu situaciju kontaktirali smo predsjednika udruge Radio taksi Lovru
Ćatipovića, koji je već odavno upoznat s ovom situacijom.

– Slažem se s
kolegama jer se radi o činjenici koja je nevjerojatna. Nadamo se da će gradske
službe što skorije reagirati. Kolege koje rade noću se najčešće susreću s
drskošću tih prijevoznika. Vrijeme je da se netko stručan i odgovoran za to
pozabavi našim problemom – komentirao je Ćatipović.

Ako uskoro državne
institucije ne reagiraju, splitski taksisti su spremni izaći u javnost s
registracijskim oznakama i imenima onih koji se predstavljaju taksistima, a
nemaju ni registrirano vozilo, kamo li licencu. Kao što su spremni reći koji ih
državni službenici već mjesecima odbijaju s riječima: „Nas se ne plaća dovoljno
da bismo se time bavili.“ Ogorčeni taksisti smatraju da tjedan dana terena
odgovornima ne bi oštetio državu toliko, a upozorio bi sve one koji rade
pokvareno i protiv države. Otvara se pitanje kako nikome ne smeta što se
hrvatski grb lijepi kada hoće i gdje hoće, kao što se otvaraju mnoga druga
pitanja koja već dugo čekaju svoj odgovor.

– Vjerujem da među
njima ima dobrih ljudi i onih koji su tu vidjeli svoj izvor prihoda. Zar nije
nepošteno da vi oduzimate mom djetetu iz usta da biste dali svome. Mi svi
kolege se poštujemo i međusobno pomažemo. Svi možemo raditi pošteno, samo treba
to željeti. Stanite u red za dozvole kao što smo i mi svi – zaključio je
taksist Goran Martinović.