Premda je nakon prva dva dana natjecanja vodila 2-1, hrvatska teniska reprezentacija je izgubila od Argentine 2-3 u finalu Davis Cupa igranog u zagrebačkoj Areni.
Argentina je do prvog naslova u povijesti stigla velikim preokretom nakon što je u nedjelju dobila oba singla. Argentina je do sada bila jedina reprezentacija u 116 godina dugoj povijesti ovog natjecanja koja je nastupila u četiri finala i sva četiri izgubila. Dva puta su ih dobili Španjolci (2008, 2011), a po jednom je gubila od SAD (1981) i Rusije (2006). Nažalost, svoj trenutak za povijest dočekali su protiv Hrvatske u Zagrebu.
U odlučujućem, petom susretu Federico Delbonis je neočekivano lako pobijedio Ivu Karlovića 6-3, 6-4, 6-2. Nažalost, sve je bilo gotovo za nešto više od dva sata.
U prvom meču dana Juan Martin Del Potro je pobijedio Marina Čilića nakon pet setova i pet sati igre 6-7 (4), 2-6, 7-5, 6-4, 6-3 izjednačivši na 2-2. Bio je to sjajan meč dostojan velikog finala, a Del Potro je stigao do pobjede nakon što je gubio 0-2 u setovima. Bio je to njihov jedanaesti međusobni susret i deveta pobjeda argentinskog tenisača pri čemu i šesta uzastopna. Čilić je posljednji put pobijedio Del Potra, koji je ove godine dobio nagradu za povratnika godine, prije pet godina.
Karlović je dobro ušao u meč. Imao je 30-0 na Delbonisov servis, ali je Argentinac ipak prvi poveo. U petoj igri hrvatski tenisač je bio još bliži ‘breaku’, no Delbonis se ponovo obranio, te nažalost, u idućoj igri oduzeo Karloviću servis za 4-2. Do kraja seta oba tenisača su držala svoj početni udarac i Delbonis je dobio set 6-3 za argentinsko vodstvo.
U drugom setu Karlović je prvi put ozbiljnije zaprijetio u šestoj igri propustivši ‘break loptu’ za 4-2. U idućem gemu i Karlović se morao vaditi. Spasio je dvije ‘break’ lopte i poveo 4-3, no nažalost kod rezultata 4-4 izgubio je servis. Delbonis to nije propustio i mirno je odservirao za 6-4 i vodstvo 2-0.
Niti treći set nije donio promjenu na terenu. Karlović nikako nije pronalazio pravi ritam i Argentinac je lako kažnjavao njegove pogreške. Delbonis je već u trećoj igri stigao do ‘breaka’ i vodstva 2-1. U idućem gemu Karlović je zaprijetio, imao je 30-15 i čisti forhend za dvije break lopte, no promašio je. Argentinac je poveo 3-1, a u idućem gemu imao dvije break lopte za 4-1. Karlović se izvukao, ali je kod rezultata 2-4 još jednom izgubio servis i priči je bio kraj. Delbonis je dobio idući gem za 6-2, 3-0 u setovima i veliko argentinsko slavlje.
Bio je to njihov peti međusobni susret i druga pobjeda 26-godišnjeg Argentinca, trenutačno 41. tenisača svijeta. Prvu je ostvario ove godine na US Openu kada je Karlović predao zbog ozljede.
Hrvatska je u posljednji dan finala ušla s vodstvom 2-1 i prvi put u svojoj povijest nije to uspjela iskoristiti. Do sada smo 20 puta bili u takvoj situaciji i svaki put smo dobili presudni treći poen. Još jedan ohrabrujući podatak nam je išao u korist. Od 1981. godine, otkako je uspostavljen format sa Svjetskom skupinom, samo su dvije reprezentacije u finalu nadoknadile zaostatak 1-2. Argentina je postala treća.
Hrvatska “noćna mora” dosanjala pobjednički san
Zahvaljujući pobjedi Federica Delbonisa nad Ivom Karlovićem 6-3, 6-4, 6-2 u petom, odlučujućem meču finala Davis Cupa argentinska je reprezentaciju u petom pokušaju stigla do svog prvog trijumfa u ovom natjecanju.
Juan Martin del Potro je velikim preokretom u dvoboju s Marinom Čilićem, u kojem je prebrisao zaostatak od dva seta, omogućio 26-godišnjem Delbonisu da se prometne u junaka argentinskog trijumfa, što je ovaj iskoristio na najbolji mogući način. Inspiriran onime što je vođa njegove momčadi napravio u petosatnom maratonskom obračunu s Čilićem, Delbonis je u meču života odigrao kao da je već više puta bio u takvoj situaciji.
Nažalost, Ivo Karlović još jednom u svom gradu nije uspio odigrati meč na razini onih u kojima je znao svoje suparnike izluđivati svojim servisim, volejima i bekend slajsom. Naišao je na inspiriranog Delbonisa koji je za sve imao spreman odgovor.
Argentinac je do prvog ‘breaka’ u meču stigao u šestom gemu prvog seta i to mu je bilo dovoljno za osvajanje prve dionice. U drugom setu je Karlović propustio priliku za ‘break’ u šestom gemu, spasio dvije prilike Delbonisa u sedmom, ali je ponovno bio pod pritiskom i popustio u devetom. Nakon samo 84 minute igre Argentina je stigla na korak do pehara o kojem su sanjali generacijama.
Kad je napravio ‘break’ za 2-1 u trećem setu, argentinski je san počeo dobivati jasne obrise. Karlović se borio, ali štogod napravio, Delbonis je u transu izvlačio nemoguće. Drugim ‘breakom’, za 5-2 u trećem setu, Delbonis je u trans bacio svoje suigrače, Diega Maradonu i tisuće argentinskih navijača koji nisu uzalud proputovali tisuće kilometara do Zagreba. Nakon dva sata i devet minuta dvoboja, kad je posljednja lopta završila izvan granica igrališta, pao je na leđa i čekao pobjednički zagrljaj suigrača.
Argentinci su se još jednom pokazali noćnom morom za hrvatsku reprezentaciju i Ivu Karlovića, koji je vjerojatno završio reprezentativnu karijeru bez ijedne pobjede protiv argentinskih tenisača. Jedan je set dijelio Marina Čilića od najvećeg trijumfa u karijeri, toliko blizu je i Hrvatska bila, ali i ostala drugom naslovu pobjednika Davis Cupa. Bio je to četvrti dvoboj s Argentincima i četvrti poraz Hrvata. Planirano slavlje na Jelačićevom trgu otkazano je i prije nego li je peti meč počeo, kao da su organizatori naslutili konačan ishod. Nažalost, bili su u pravu.
Finale je veliki uspjeh ove generacije, ali kad borbu za trofej izgubiš kod kuće, onda je bol dvostruko intenzivnija, pogotovo u okolnostima u kojima je poraz doživljen. Nakon 20 trijumfa u mečevima u kojima su u posljednji dan ušli s vodstvom 2-1, hrvatski su tenisači prvi put poraženi, prvi su put izgubili oba nedjeljna dvoboja.
Poraz Marina Čilića od Juana Martina del Potra djelovao je demoralizirajuće na cijelu momčad. Nažalost, ni Ivo Karlović nije bio izuzet od toga. Šteta, jer bio bi to idelan scenarij za oproštaj “diva sa Šalate” od Davis Cupa. San koji je ostao neostvaren. Kao i onaj argentinski, sve do ove nedjelje u zagrebačkoj Areni, kad su se konačno probudili i podigli veliki srebrni trofej.
Put Argentine do naslova
1. kolo
GDANJSK (dvorana, tvrdo): POLJSKA – ARGENTINA 2-3
Michal Przysiezny – Guido Pella 1-6, 4-6, 6-7 (5)
Hubert Hurkacz – Leonardo Mayer 2-6, 6-7 (3), 2-6
Lukasz Kubot/Marcin Matkowski – Carlos Berlocq/Renzo Olivo 6-3, 6-4, 6-4
Michal Przysiezny – Leonardo Mayer 7-6 (4), 6-7 (4), 2-6, 3-6
Hubert Hurkacz – Renzo Olivo 4-6, 7-6 (6), 6-4
Četvrtfinale
PESARO (vani, zemlja): ITALIJA – ARGENTINA 1-3
Andreas Seppi – Federico Delbonis 6-7 (4), 6-3, 3-6, 6-7 (3)
Fabio Fognini – Juan Monaco 6-1, 6-1, 7-5
Fabio Fognini/Paolo Lorenzi – Juan Martin del Potro/Guido Pella 1-6, 6-7 (4), 6-3, 6-3, 4-6
Fabio Fognini – Federico Delbonis 4-6, 5-7, 6-3, 5-7
Polufinale
GLASGOW (dvorana, tvrdo): V. BRITANIJA – ARGENTINA 2-3
Andy Murray – Juan Martin del Potro 4-6, 7-5, 7-6 (5), 3-6, 4-6
Kyle Edmund – Guido Pella 7-6 (5), 4-6, 3-6, 2-6
Andy Murray/Jamie Murray – Juan Martin del Potro/Leonardo Mayer 6-1, 3-6, 6-4, 6-4
Andy Murray – Guido Pella 6-3, 6-2, 6-3
Daniel Evans – Leonardo Mayer 6-4, 3-6, 2-6, 4-6
Finale
ZAGREB (dvorana, tvrdo): HRVATSKA – ARGENTINA 2-3
Ivo Karlović – Federico Delbonis 3,6, 4-6, 2-6
Marin Čilić – Juan Martin del Potro 7-6 (4), 6-2, 5-7, 4-6, 3-6
Marin Čilić/Ivan Dodig – Juan Martin del Potro/Leonardo Mayer 7-6 (2), 7-6 (4), 6-3
Marin Čilić – Federico Delbonis 6-3, 7-5, 3-6, 1-6, 6-2
Ivo Karlović – Juan Martin del Potro 4-6, 7-6 (6), 3-6, 5-7
Svi pobjednici od formiranja Svjetske skupine (1981.)
2016. Zagreb, Hrvatska: ARGENTINA – HRVATSKA 3-2
2015. Gent, Belgija: VELIKA BRITANIJA – BELGIJA 3-1
2014. Lille, Francuska: ŠVICARSKA – FRANCUSKA 3-1
2013. Beograd, Srbija: ČEŠKA – SRBIJA 3-2
2012. Prag, Češka: ČEŠKA – ŠPANJOLSKA 3-2
2011. Sevilla, Španjolska: ŠPANJOLSKA – ARGENTINA 3-1
2010. Beograd, Srbija: SRBIJA – FRANCUSKA 3-2
2009. Barcelona, Španjolska: ŠPANJOLSKA – ČEŠKA 5-0
2008. Mar del Plata, Argentina: ŠPANJOLSKA – ARGENTINA 3-1
2007. Portland, SAD: SAD – RUSIJA 4-1
2006. Moskva, Rusija: RUSIJA – ARGENTINA 3-2
2005. Bratislava, Slovačka: HRVATSKA – SLOVAČKA 3-2
2004. Sevilla, Španjolska: ŠPANJOLSKA – SAD 3-2
2003. Melbourne, Australija: AUSTRALIJA – ŠPANJOLSKA 3-1
2002. Pariz, Francuska: RUSIJA – FRANCUSKA 3-2
2001. Melbourne, Australija: FRANCUSKA – AUSTRALIJA 3-2
2000. Barcelona, Španjolska: ŠPANJOLSKA – AUSTRALIJA 3-1
1999. Nica, Francuska: AUSTRALIJA – FRANCUSKA 3-2
1998. Milano, Italija: ŠVEDSKA – ITALIJA 4-1
1997. Goetheborg, Švedska: ŠVEDSKA – SAD 5-0
1996. Malmo, Švedska: FRANCUSKA – ŠVEDSKA 3-2
1995. Moskva, Rusija: SAD – RUSIJA 3-2
1994. Moskva, Rusija: ŠVEDSKA – RUSIJA 4-1
1993. Duesseldorf, Njemačka: NJEMAČKA – AUSTRALIJA 4-1
1992. Fort Worth, SAD: SAD – ŠVICARSKA 3-1
1991. Lyon, Francuska: FRANCUSKA – SAD 3-1
1990. St. Petersburg, SAD: SAD – AUSTRALIJA 3-2
1989. Stuttgart, Njemačka: SR NJEMAČKA – ŠVEDSKA 3-2
1988. Goetheborg, Švedska: SR NJEMAČKA – ŠVEDSKA 4-1
1987. Goetheborg, Švedska: ŠVEDSKA – INDIJA 5-0
1986. Melbourne, Australija: AUSTRALIJA – ŠVEDSKA 3-2
1985. Muenchen, Njemačka: ŠVEDSKA – SR NJEMAČKA 3-2
1984. Goetheborg, Švedska: ŠVEDSKA – SAD 4-1
1983. Melbourne, Australija: AUSTRALIJA – ŠVEDSKA 3-2
1982. Grenoble, Francuska: SAD – FRANCUSKA 4-1
1981. Cincinnati, SAD: SAD – Argentina 3-1
Davis Cup – Amerikanci na vrhu, Argentinci se upisali na listu pobjednika
POBJEDNICI DAVIS CUPA
SAD – 32 naslova (61 put u finalu)
Australija – 28 naslova (47 puta u finalu)
Velika Brtanija – 10 naslova (18 puta u finalu)
Francuska – 9 naslova (17 puta u finalu)
Švedska – 7 naslova (12 puta u finalu)
Španjolska – 5 naslova (9 puta u finalu)
SRNJ/Njemačka – 3 naslova (5 puta u finalu)
Čehoslovačka/Češka – 3 naslova (5 puta u finalu)
Rusija – 2 naslova (5 puta u finalu)
HRVATSKA – 1 naslov (2 puta u finalu)
Italija – 1 naslov (7 puta u finalu)
Srbija – 1 naslov (2 put u finalu)
JAR – 1 naslov (1 put u finalu)*
Švicarska – 1 naslov (2 put u finalu)
Argentina – 1 naslov (5 puta u finalu)
* Južnoafrička Republika je 1974. godine trofej osvojila bez borbe, jer je reprezentacije Indije odbila putovati u JAR na finalni obračun u znak protesta protiv apartheida.
FINALISTI BEZ NASLOVA
Osim 15 osvajača Davis Cupa, još je osam nacija imalo priliku boriti se za veliki srebrni pehar, ali su ostale praznih ruku.
Indija – 3 put u finalu (1966, 1974. i 1987.)
Rumunjska – 3 put u finalu (1969, 1971. i 1972.)
Belgija – 2 put u finalu (1904. i 2015.)
Japan – 1 put u finalu (1921.)
Meksiko – 1 put u finalu (1962.)
Čile – 1 put u finalu (1976.)
Slovačka – 1 put u finalu (2005.)