Grčki scenarij u Hrvatskoj

Nedavno se ugledni Financial Times, na svojim stranicama, oglasio sa crnim predviđanjima za
svekoliku hrvatsku gospodarsku budućnost. Financial Times je značajan javni
medijski servis koji se bavi pitanjima kapitala, svijeta financija,
dioničarskih krugova, bankarskog sustava te svega onoga što možemo svesti pod
pojmove globalnog, krupnog svijeta kapitala. Naravno da su s njegovim analizama
usko povezana ukupna gospodarska kretanja na čitavim kontinentalnim makro
sistemima svijeta kapitala, ali isto tako i pojedine mikro jedinice kakve su,
primjerice, same države promatrane zasebno.

Baš zbog toga njihovu procjenu o
smjeru kretanja hrvatske gospodarske budućnosti itekako treba razmatrati kao
realnu mogućnost, tim više što su njihove takve i slične procjene, ostvarene
blizu onoga što označavamo sto postotnom ostvarenošću predviđanja.

A Financial Times nam predviđa
skori grčki scenarij zbivanja. Ne zaboravimo što se sve događalo u Grčkoj prije
izvjesnog vremena: slom financijskog sektora, slom javne uprave, drastičan pad
potrošnje, upitnost održivosti mirovinskog sustava, opasno ugrožen sustav
osnovne socijalne skrbi, smanjivanje plaća, ukidanje beneficija, paljevine,
prosvjedi, neredi, kaos…

Većina tih zbivanja nastala je kao rezultat
dugogodišnjeg zanemarivanja stvarnih problema u javnom sektoru, odnosno zbog
činjenice da nijedna vlast nije uspjela dovesti u red javni sektor, čiji mnogi
djelatnici na radnim mjestima rade bez konkretnog učinka i stvarne potrebe za
njihovim angažmanom. Toliko je sličnosti sa zbivanjima u Hrvatskoj i postojećem
poretku stvari.

Kao osobito težak problem kod nas, koji se bez ikakvog
opravdanog razloga odgađa Financial Times navodi nezainteresiranost Vlade u
provođenju reformi. Naravno, pritom se misli na prave, oštre, radikalne
reforme; a ne na reforme kozmetičkog tipa; na osnovi kojih bi se ponovo
izgradio urušeni privatni sektor, a financijski zauzdao i ograničio javni
sektor.

Kako je uvijek zahvalno
govoriti na konkretnim primjerima, sjetio sam se slučaja s grčke javne
radiotelevizije, kada se raspravljalo o otpuštanju radnika zbog prevelikog
broja zaposlenika. Naime, i tu su se tražile nužne uštede. Grčka, kao zemlja s
više od deset milijuna stanovnika; dakle koja ima i više nego dvostruko stanovnika
od broja stanovnika Hrvatske; te 2013. godine imala je na javnoj televiziji
zaposleno oko 2700 ljudi.

Te iste godine, u tom trenutku, Hrvatska
radiotelevizija imala je u radnom odnosu oko 3400 ljudi, dakle znatno više od
kolega u Grčkoj. No, kao da to nije dovoljno, uz njih su imali angažirano i oko
3700 vanjskih suradnika. Brojevi su to dovoljno jasni i upozoravajući te
dovoljno govore sami za sebe. Situacija u ostalim područjima stvarnog javnog
sektora, ne da nije ništa bolja ili drugačija, nego je u većini slučajeva još
teža i poraznija. Sve to dokazuje o kakvom opsegu reformi trebaju razmišljati
neke nove Vlade, koje se neće bojati izazova i strahovati od dnevnih političkih
posljedica.

Zanimljivo je promotriti
kako je na novinarske upite o predviđanjima Financial Timesa reagirao Branko
Grčić koji je smireno izjavio: “Drugi su padali više od Hrvatske, zato se sada
brže oporavljaju, dok smo mi padali manje i zato je naš oporavak dulji”. (?!)
Izjava je to koju valja pročitati još jednom. Budući sam se u svom
srednjoškolskom obrazovanju susreo s nastavnim predmetom koji se zove logika,
pokušao sam saznanja iz tog područja primijeniti na ovu Grčićevu izjavu.

Međutim,
ni uz najbolje pokušaje elementarne logike, jednostavno se nije mogao
ustanoviti logički red u ovoj izjavi. Ili neka druga vrsta smislenosti koja bi
Grčiću dala za pravo. Izgleda da u aktualnom sazivu hrvatske Vlade, posebno u
onom dijelu koji je vezan uz gospodarski sektor, nastavljaju, u najmanju ruku,
s čudnim izjavama.

Možda je najbolji
primjer takve izjave ono što ju je, prošle godine, izrekao ministar
gospodarstva Ivan Vrdoljak. On se otvoreno začudio, pred tolikim brojem
medijskih predstavnika, onima koji žele ulagati u Hrvatsku, kada je izjavio: “Zamislite čovjeka koji želi investirati u Hrvatsku. Pa kako može? Što mu je?”.
Za one manje upućene valja naglasiti da dotični gospodin i danas obnaša
funkciju ministra gospodarstva. Oni skloniji cinizmu zasigurno će primijetiti
da nam je stanje u državi proporcionalnu stanju duha i optimizma članova Vlade.

U međuvremenu, državi
prijeti čista socijalna katastrofa. Nezaposlenost se kreće konstantno iznad
17%, a među mladima stopa nezaposlenosti iznosu skoro 50%, što nas stavlja
gotovo na sami vrh tragičnih ekonomskih pokazatelja u čitavoj Europskoj uniji.
No, ono što se malo zna i o čemu se rijetko govori je i stopa iseljavanja iz
Hrvatske, a ona je tako visoka da je odavno postala alarmantna.

Čini se da još
nemamo Vladu koju će ta stopa iseljavanja iz države, zabrinjavati više od
nabavke, recimo, nekakvog luksuznog voznog parka, za potrebe dužnosnika. Baš
zbog toga ponekad se stječe dojam da se samo čekaju prve zapaljene automobilske
gume na ulicama da se ostvare crna predviđanja Financial Timesa. A ne
zaboravimo, ona se označavaju – grčkim scenarijem.