Čikotić: “CGO Lećevica – nepripremljen, netransparentan i preskup projekt”

Ante Čikotić, gradski vijećnik Mosta u Splitu reagirao je na Vladinu Odluku o davanju suglasnosti na Odluku Upravnog odbora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sklapanje Ugovora o sufinanciranju EU projekta „Centar za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji“ – CGO Lećevica.

Smatra da se radi o potpuno nepripremljenom, netransparentnom i preskupom projektu. 

Njegovu objavu donosimo u cijelosti: 

Na sjednici Vlade RH jučer donesena je Odluka o davanju suglasnosti na Odluku Upravnog odbora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sklapanje Ugovora o sufinanciranju EU projekta „Centar za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji“ – CGO Lećevica.

U funkcionalnim i uređenim sredinama ova bi vijest sigurno zaslužila svaku pohvalu i poticaj za daljnji rad ali…Detaljnijim iščitavanjem teksta “Odluke” može se zaključiti kako se radi, u najmanju ruku, o vrlo čudnoj odluci te o jednom potpuno nepripremljenom, netransparentnom i nadasve preskupom projektu.

Jasno je kako neće Europa plaćati plodove naše lijenosti i loša projektna rješenja, a sve to će u konačnici doći na naplatu poreznim obveznicima RH. Najviše će platiti žitelji općina i gradova koji će svoj otpad, htjeli – ne htjeli, morati odlagati na zamišljenom odlagalištu Lećevica.

Priče poput Lećevice polako postaju dio hrvatskog identiteta. Tako smo od početnih 300-tinjak milijuna kuna ukupne vrijednosti projekta, te nakon nekoliko izmjena odgovornih osoba za provedbu ovoga projekta (od 2005 do danas), došli do iznosa od 611.419.690,00 kuna (bez PDV-a), odnosno 764.274.612,00 kuna sa PDV-om !!! Simbolična razlika. Pola milijarde gore dolje se u Hrvatskoj ne naziva promašenim projektom već statističkim odstupanjem. Od ukupne vrijednosti projekta ocijenjeno je „kao prihvatljivo“ vrijednost u iznosu od 454.129.208,00 kuna (bez PDV-a).

Od tog iznosa EU fondovi plaćaju 322.498.130,92 kuna, odnosno 71 %. Nadalje odobrena su sredstva kapitalne pomoći Fonda u ukupnom iznosu najviše do 86.218.156,28 kuna (bez PDV-a), što čini 19%, a preostalih 10% procijenjenih i prihvatljivih troškova projekta, u ukupnom iznosu od 45.412.920,80 kuna financirati će iz lokalnih sredstava Splitsko-dalmatinska županija.

U tekstu Odluke nije istaknuta najvažnija činjenica provedbe ovoga projekta da će se razlika ukupne vrijednosti projekta koja je trenutno 611.419.690,00 kuna (bez PDV-a) i prihvatljive vrijednosti projekta od 454.129.208,00 kuna (bez PDV-a), odnosno iznos od 157.290.482,00 kuna (bez PDV-a) podmiriti novcima žitelja Splitsko-dalmatinske županije. U ovo vrijeme krize to nipošto nije zanemariv novac. Upitajte poduzetnike, OPG-ovce i male obrtnike što bi sve mogli učiniti s tim novcem. Čudo je preblaga riječ. Ajmo još detaljnije, ukupno opterećenje koje će platiti stanovnici S-D županije je 202.703.402,80 kuna, odnosno 452,74 kune (bez PDV-a) po stanovniku (broj stanovnika Splitsko-dalmatinske županije je 447.723, 2019 godina; Statistički ured Europskih zajednica).

Sam je projekt, a posebno formiranje cijene vrijednosti istoga, posljedica nesposobnosti, megalomanije, korumpiranosti, te ustrajne politike stranačkog uhljebljivanja od strane politike i poslušnih satelita na lokalnoj i županijskoj razini. Valjda vam je postalo jasno da je priča o čuvenoj vertikali obična bajka za djecu s nepostojećim i izmišljenim radnjama koja u slučaju našeg grada i županije ne završava s “i bili su sretni do kraja života”, već s “i bili su dužni do kraja života”. Troškovi rada tog centra za manipulaciju smećem podignuti ce prema projekcijama nekih ozbiljnih stručnjaka i udruga za zastitu potrošača i prirode cijenu računa za građane i do 300%.Konačno rezultati rada državne i županijske intervencije u centre za gospodarenje otpadom pod nazivom Mariščina je 4% odvajanja otpada ili plastično rečeno 100 tona dođe u riječku “Lečevicu” i 4 tone se odvoji, ostalo se opet odloži.

Alternativa postoji i naziva se Ekološko gospodarenje otpadom koje je prisutno u razvijenim europskim metropolama i ne podrazumijeva 55 km vožnje kamiona miješanog otpada do centra i nazad 55 km ili još gore ako smeće ide s otoka. Benzin, gume, amortizacija kamiona, plaća vozača i tako u nedogled, a sve zbog želje da se na jedno mjestu u dalmatinskom kršu desi investicija zastarjele i napuštene tehnologije.

Ovo je samo kratki financijski osvrt. Ekologija i zdravlje ljudi i okoliša zaslužuju roman.