Pasija prvi put postavljena na kršu u Brnazama kod Sinja, donosimo bogatu fotogaleriju

Ušao je skrušeno i u šutnji, a s njim nekoliko stotina
znatiželjnika u Veliki tjedan. Uporno su šutjeli, bez izgovorene riječi. Čuli
su se tek jecaji i uzdasi, od težine Isusova križa kojeg je u Brnazama
utjelovio akademski glumac Stipe Gugić.

Prvi prikaz povijesnih trenutaka života Bogočovjeka u
nedjelju navečer dogodio se u tom mjestu kod Sinja, a kao još jedan dokaz što
mali čovjek može učiniti za svoje mjesto. U prvom redu članovi udruge
“Naše Brnaze”, a potom i učesnici iz Sinjskog pučkog kazališta.
Vrsnom je scenariju i glumi dirigent bio prvi čovjek kazališta Željko Viculin.

– Uloga Isusa svakako je nesvakidašnja u životu glumca, tako
da bilo je izazovno, ali i jedna velika čast kada u obzir uzmete kulturološki
kontekst. Iz pozicije glumca zahtjevna uloga, obzirom da Isus nije tipičan
dramski lik, no u svakom slučaju divno iskustvo – nije mogao sreću nakon
izvedbe skriti Gugić.

Vraćaju se scene Posljednje večere, Getsemanskog vrta,
suđenja Pilata. Ljudi obrasli u duge brade, odore iz vremena od prije dva
tisućljeća.

– Kao udruga djelujemo već par godina, volonterski, trudom i
voljom, ali trebalo je vremena da steknemo povjerenje i mještana i gradske
vlasti. Mene je gurala velika ljubav prema mojim Brnazama, a kako smo prošle
godine realizirali žive jaslice, tako smo sami sebi rekli da ne smijemo na tome
stati. Eto, i rodila se ideja o ovom prikazu Isusovih posljednjih dana –
prepričava Maja Kovačević, predsjednica Udruge.

– Ljestvicu smo postavili visoko, ispod toga dalje ne može.
Trudit ćemo se svim srcem da naše Brnaze budu mjesto ugodno za život, a postanu
prepoznate i kulturno i turistički – ogromne planove ima Kovačević.

Jedino što na ruku nije išlo glumcima u Brnazama bila je
velika hladnoća, a najteži je to faktor bio i za Gugića koji je polugol izdržao
na vjetru. Uspio je, priznao nam je, uz složene tehnike disanja kojima se
“zagrijao” prije predstave.

Bilo mu je posebno raditi baš s amaterima jer unijeli su ono
najbitnije – dušu i srce.

Onaj tko nije doživio scene u Brnazama, ima za čim žaliti.