Pukovnik Petko bez dlake na jeziku: Što će nam ministarstvo koje radi protiv nas? Ukinite ga!

Željko Petko, pukovnik u mirovini 4. gardijske brigade i zapovjednik oklopne bojne, u otvorenom je pismu medijima progovorio o zbivanjima na braniteljskoj sceni, o Ministarstvu branitelja, te brojnim drugim stvarima koje ga tište. 

Njegov dopis prenosimo u cijelosti: 

“Na veliku žalost branitelja, stvari će se morati prilično zakomplicirati prije nego što postanu jednostavnije i poštenije (što god to značilo). Ovih dana smo svjedoci starta nove vlasti i mene je jedino zanimao start u Ministarstvu branitelja. Sa velikim zanimanjem sam očekivao imenovanje ministra. I prije imenovanja g. Crnoje bilo mi je nelogično da kandidata nisu imali odmah i da je trebalo toliko vremena da se on predloži. Sebi sam postavljao pitanje od kud sad g. Crnoja, tko je to i zašto ne npr. general Krstičević ili general Glasnović? Po mom skromnom mišljenju to je pravo pitanje a ne živi li g. Crnoja ili ne, na adresi gdje je prijavljen. Iako je točno da svaki dužnosnik mora biti čist „kao suza“ ispred zakona RH i oko toga ne bi smjelo biti dvojbi.

Nadalje, kad su stvari već ispale tako kako jesu, vrlo mi je neobično da nakon g. Crnoje Vlada nema kandidata za to mjesto već sljedeći dan. Znači li to da u startu nisu imali nekoliko kandidata, kao u slučaju drugih ministarstava, oko kojega se koalicija trebala usaglasiti? Izgleda da ne, jer bi u protivnom već imali sljedećeg. Zapravo, postavlja se pitanje tko odlučuje o ministru branitelja. Tko je taj pojedinac, udruga, koordinacija, savjet, institucija ili netko četvrti?

Ne mogu se oteti dojmu da veliku ulogu u svemu imaju naši suborci, prosvjednici na trgu Nevenke Topalušić. Tako bi i trebalo biti, zar ne? Do nedavno i ja bih se slagao s tim, ali više ne. Svoje mišljenje sam, napokon, promijenio nakon nelogičnog druženja kod g.Klemma. Druženje koje upravo oslikava svu tragediju društva u kojemu ni branitelji nisu cijepljeni protiv odvratnih i sitnih (a i krupnih), osobnih interesa. Druženje koje je suprotno svim osjećajima i logici koje branitelji u ovom trenutku imaju. A da je tako možemo vidjeti po komentarima branitelja na ovu temu po raznim portalima.

“Branitelji trpe apsurdan odnos”

Ovdje se niti želim, a niti imam snage upustiti u prozivanje ljudi i događaja iz ove epizode, ali bih se ipak usudio postaviti nekoliko pitanja. Tko je taj koji je ovlašten u ime svih branitelja donositi odluke i odgovarati na pitanja? Tko ga je, kada i na koji način ovlastio za izražavanje mišljenja svih branitelja? Kako se i kojom metodom dolazi do mišljenja zainteresiranih koje su naši predstavnici dužni prenijeti dalje? I što ako se odluke i odgovori na pitanja ne slažu sa mišljenjem većine kao u ovom slučaju?

Branitelji, u našemu društvu apsurda, isto tako trpe apsurdan odnos, kako politike tako i društva u cjelini (čast izuzecima). Nakon završetka rata politika je zdušno nastojala zatomiti taj duh zajedništva, moralnih vrijednosti i značaja branitelja u društvu i moram priznati da je uspjela. Danas, kada spomenete branitelja, svima prvo na pamet padne mirovina i povlastice i svima je normalno misliti da su nezaslužene. Možda. A tko je onda išta zaslužio? Ako ništa drugo, branitelji su odradili svoj posao do kraja i za narod koji je htio samostalnost, zaustavili agresiju, a nakon toga i oslobodili zemlju od onih koji su im to htjeli onemogućiti. A što su za to vrijeme učinili drugi? Što su učinili ekonomisti, pravnici, direktori, menađeri, političari, umjetnici, državni i javni službenici, mediji i svi ostali? Sada vidimo da je svaki segment društva u jadnom stanju. Čime su onda svi ostali zaslužili išta? Znaju li oni uopće što znači dragovoljno ratovati za nešto ispravno i časno? Zapovjedati i ginuti? Izvršavati zapovjedi i ginuti?

Na našu žalost javnost je navikla da u ime branitelja govore i zastupaju ih osobe kojima se štošta može zamjeriti. A ja postavljam pitanje, nije li upravo to i namjera onih koji nešto odlučuju? Mislim da jest. Politika je još iz vremena gđe. Jadranke Kosor, koja je upravo primjer osobe koja je nezasluženo i van svake logike postavljena na mjesto ministrice branitelja i to s namjerom razbijanja „legende o braniteljima“, započela sa donošenjem zakona, izmjena zakona i uredbi a sve s ciljem (što je danas vrlo vidljivo), unošenja nelogičnih i nakaradnih kriterija i omogućavanja kasnijeg, možemo komotno reći, progona istinskih i poštenih branitelja. U to se naročito uklopilo i Ministarstvo na čelu sa g. Matićem. Sve to ne bi bilo moguće bez šutnje i podaničko-uhljebničkog djelovanja mnogih naših predstavnika. Primjer za to je i g. Đakić, saborski zastupnik HDZ-a i predsjednik nepolitičke i neprofitne udruge HVIDRA, kojega izgleda niti tko što pita niti on sam išta pametno za invalide DR-a i branitelje sveukupno nije napravio ili rekao.

Prostora za uhljebljavanje u Ministarstvu branitelja je puno. Prostora za financiranje određenih udruga branitelja isto tako. A problema je puno i potreba za reformom je ogromna, bolnom reformom jer, jebi ga, nema novaca.

Bivši ministar Matić, čovjek koji je izgovorio toliko gadosti na račun branitelja, čovjek koji je instalirao i podržavao “onog malog“ Glavaševića, čovjek koji je ozakonio razdvajanje mirovina na dva dijela, čovjek koji je financirao partizanske udruge velikim novcem za razliku od mnogih braniteljskih udruga, čovjek koji podržava i slijedi i dalje onog „frika“ Milanovića i naposljedku, čovjek koji je isključivi razlog prosvjeda, NE MOŽE sjediti i veselo se družiti s organizatorima tog istog prosvjeda, barem dotle dok se ne razjasne sve nebulozne odluke tog istog Matića. Da ne govorim o g.Vidoviću. G.Klemm se ne može i ne smije s njim razdragano smijuljiti radi nas branitelja. Nas koji smo podržavali prosvjed i bili spremni svašta žrtvovati, a mnogi i jesu, za istinu i pravdu.

“Šutnja nas ubija, šutnja nas proganja, šutnja je kukavičluk”

Ne smije sve dok se ne stekne uvid u sve izmjene Zakona o braniteljima a naročito u dijelu kojim je napravljena namjerna šteta davanjem većih povlastica partizanskim i JNA umirovljenicima i njihovim obiteljima, uvid u poslovanje Fonda hrvatskih branitelja, uvid u dodijeljene kredite za stambeno zbrinjavanje, liste prioriteta, prekoredna zbrinjavanja i sve ostalo.

Isto tako su na tom razdraganom druženju bili većina onih koji su već u sustavu i koji obnašaju visoke dužnosti u institucijama, a vezano za branitelje. Bilo bi znači logično očekivati da su unatoč neformalnoj prirodi druženja razgovarali i o budućnosti kako ministarstva tako i branitelja u cjelini. Bilo bi pristojno od njih kada bi se obratili nama braniteljima i izrekli svoj stav oko problema.

Da ne bude zabune i napada na mene kao nekog ljevičara (što je sada izgleda popularno ako ste neistomišljenik), prilažem ovom tekstu i članak koji je objavljen na portalu Dalmacija news iz vremena kad sam podržavao prosvjed. Neobično je, eto onako usput, da ekipa nije htjela organizirati prosvjede širom Hrvatske a što bi umnogome pripomoglo našoj borbi za pravdu.

Ono što po mom skromnom mišljenju jede naše duše i što nas koči na smislenom putu naprijed je šutnja i dvostruki standardi. Šutnja nas ubija, šutnja nas proganja, šutnja je kukavičluk. A prisutna je svugdje i postaje preglasna. U smislu razbijanja šutnje postavljam pitanje, je li g. Klemm predmetom ikakve istrage? Ako nije, neka je sram sve one koji lažno optužuju čovjeka i ja g. Klemmu savjetujem tužiti takve. A ako jest, što to znači za nas branitelje prije svega? Jer g. Klemm osobno je zapravo nevažan u ovoj priči zato što on zastupa nas, a ne sebe. Znači li to da je podložan manipulaciji radi spašavanja vlastite kože i zara bi neke odluke mogle biti donesene kontra interesu branitelja? Ne bi bilo prvi put da se nešto takvo dogodilo.

Još jedno pitanje, što radi Generalski zbor i gdje je uopće ta skupina u posljednje vrijeme? Hrvatska je, ispada tako, pri vrhu spiska država sa najviše generala po vojniku. Što rade ti ljudi, osim što se druže po vikendicama na malo višoj razini a u njihovom slučaju dvorcu, od društva kod g. Klemma? Imaju li ikakvo priopćenje, analizu, sastanak, dogovor, išta? Osjeća li se itko među njima odgovoran za svoje vojnike i ima li itko u tom društvu koji bi se obratio javnosti i nama sa idejom što dalje?

I to dovodi do ključnog pitanja, koliko zapravo branitelja podržava one koji nas predstavljaju a da mi ni ne znamo tko su i na koji način se uopće može doći do takvog podatka jer ne postoji mehanizam koji to omogućava? I gdje to sve skupa vodi? Ne znam, ali sudeći po odnosima u društvu, ne naprijed.

Nama, kao društvu je nasušnje potrebna moralna katarza. Odnosi u kojima bi bila sramota i kažnjivo imati materijalno nezasluženo i stečeno na osnovi prevare. Gdje bi bilo sramotno vozikati se u terencima dok šaljete glupe poruke preko debilno skupih i nepotrebnih pametnih telefona i kupovati krpice. Gdje bi bilo sramota da utjecajni roditelji „sređuju“ diplome svojoj djeci i uče ih neradu i neodgovornosti. Gdje bi bila teška sramota zapošljavati sinove, kćerke, supruge, ljubavnice i ljubavnike na izmišljena radna mjesta. Gdje bi bila sramota imati plaću veću 20 puta od prosjeka i to za nerad. I na kraju, gdje bi bila sramota nešto „sumnjivo“ znati a šutjeti. A vjerujte mi na riječ da od branitelja svi mogu puno toga naučiti, ali kako to objasniti kada je medijski prostor rezerviran za Dežuloviće, Tomiće, Jergoviće, Babiće, Ivančiće, Frljiće, Pavičiće i ostale i dok istovremeno naši „predstavnici“ služe kao „tampon“ između nas i politike sa svim svojim nakaradnim odlukama.

“Hasanbegovića podržavam, jedini je koji misli i radi”

U tom smislu mislim da je ministar kulture g. Hasanbegović, jedini za sada, koji misli i radi. I ovim putem mu iskazujem ogromnu podršku od svih mojih suboraca i mene osobno. Ovo sve ostalo, ne znam i nisam optimist, ali ako g. Hasanbegović uspije kulturom „uljuditi“ odnose spram branitelja i hrvatskog društva uopće, smatrat ću to uspjehom i za sebe pa makar ostao bez mirovine spavao i ispod mosta, pravog mosta. A kako stvari za sad stoje, mnogim braniteljima (i sugrađanima) će se to i dogoditi, dok istovremeno naši predstavnici jedu, piju i govore nebuloze umjesto da se uhvate ozbiljnog posla.

Vjera da će naša djeca i unuci jednom biti ponosni na naše djelo mi drži glavu iznad vode. Nažalost, izgleda da se to neće desiti za mog života, ali znam zasigurno da će buduće generacije sve više znati cijeniti branitelje i ono što predstavljaju.

I za kraj, u smislu ušteda i žrtve za bolju budućnost svima, pitanje. Čemu imati Ministarstvo koje radi protiv ljudi zbog kojih postoje, puno zaposlenika koji ne zaslužuju biti tamo? Ako se braniteljima sustavno ukidaju prava i smanjuju mirovine, od prve „crvene“, Račanove vlade do sada, a sve pod lažnom krinkom ušteda, što će nam ministarstvo.? Ukinite ga i ušteđenim novcem vratite mirovine i prava na razine iz 2000.g. Uostalom, naše mirovine su podijeljene na dva dijela, dio iz mirovinskog a dio iz proračuna tj. Ministarstva socijale. Ipak je sve u novcu, zar ne?

Albert Einstein je rekao, „Večer u kojoj se svi slažemo je propala večer.“ Vi mi g. Klemm a i svi ostali s tog roštiljanja, ne djelujete kao da se razilazite u mišljenju sa onima koje ste htjeli rastjerati. I stoga, svjestan da ono što ću reći nikome ne znači ništa, jer dolazi od beznačajne osobe kao što sam ja, ipak kažem, moju podršku više nemate!

Svim svojim suborcima, neka vam Bog da snage da proživite u miru, pazite na zdravlje i držite se obitelji”.