Realizira se poučna staza posvećena velikom Tinu Ujeviću

Poznata svestrana imotska umjetnica
Vesna Ujević, uz svekoliki podršku kulturno umjetničke udruge “Ujević“ iz
Krivodola, na pragu je još jednog kapitalnog projekta vezanog uz širi dio
Imotske krajine. Naime, ova vrijedna kulturna djelatnica, uložila je nekoliko
mjeseci svoga rada na ostvarenju značajnog projekta vezanog uz hrvatskog
pjesničkog velikana Tina Ujevića. Radi se o poučnoj stazi “Tinovo hodočašće po
Zagori“, koja prolazi kroz nekoliko općina Imotske krajine (Lovreć, Podbablje,
Lokvičići, Proložac) te kroz grad Imotski. 
Staza je edukativnog karaktera i bazirana je na povijesno provjerenim
činjenicama, koje su ostale dokumentirane u starim fotografijama, spisima i
ostalim dokumentiranim svjedočanstvima.

Na čitavoj dužini staze obilježene su
točke vezane uz događaje iz pjesnikovog života ili spomenike koji su mu
posvećeni. Lokacije će biti predstavljene i prigodnom Tinovom poezijom, koja se
može odlično reflektirati na promatranu lokaciju. Tako se na ruti staze nalaze
i lokacije vezane uz pjesnikovo djetinjstvo, mjesta na koja je volio odlaziti
po inspiraciju, ali neizostavni ugostiteljski objekti, vezani uz mitsku dozu
boemštine po kojoj je Ujević bio također poznat.

Vesna Ujević za naš je portal iznijela
dojmove čitavog projekta:

– Otkako je osnovana udruga “Ujević“ i pokrenute
pjesničke večeri provlači se ideja o pretvaranja Krivodola u  mjesto na poseban način posvećeno Tinu i u
svojevrsnu pjesničku oazu premreženu Tinovim stihovima. Neke aktivnosti su
postepeno vodile k tom cilju. Tu je klica kasnije osmišljenog projekta staze.

Prije dvije godine, ponukana, do tada javnosti
nepoznatim  informacijama, pisala sam rad
za zbornik “Kulturno naslijeđe Ujević“ pod nazivom “Tinove veze s Krivodolom i
Imotskim“ .  Kada  sam sve stavila na papir “isplivao“ mi  je pred oči pravi „imocki“ Tin. Bilo je jasno
iz opisanih događaja i svjedočanstava, nakon usporedbi i stavljanja u kontekst
širih zbivanja da ne pripadaju famoznom razdoblju 25./26. godine, nego kasnijim
godinama, tridesetim, četrdesetim, pedesetim. Taj Tinov imotski život dugo je
bio zamagljivan, nijekan. Kako je došlo do toga i zašto, mogu samo nagađati.
U svakom slučaju, za mene je to bilo neka vrsta velikog otkrića koje sam željela
podijeliti s drugima. Rad je objavio i “Imotski svitnjak“,  pa iako je bio među najčitanijim objavama, to
mi se činilo nedostatno.  Ideja o
tematskoj stazi došla je nakon najave snimanja serijala o Tinu i saznanja da je
Imotski u toj ekraniziranoj biografiji prilično marginaliziran. 

Ni protestno
pismo upućeno redatelju i HTV-u nije pomoglo, pa mi je ideja o tematskoj stazi
sinula iz bunta.  Tinu kao da je
desetljećima suđeno biti “uhapšen u magli“. Treba ga napokon izvući iz magle.
To je posebna priča, iskrivljene interpretacije. 

Na natječaj županije prijavila sam projekt “Čovjek i riječ“, a dio projekta je
bila i tematska staza  “Tinovo  hodočašće po Zagori“. Odobrena sredstva bila
su prilično mršava pa smo privremeno odgodili realizaciju staze.  Kratki opis projekta objavila sam na stranici
udruge “Ujević“, nadajući se da će netko prepoznati njegovu vrijednosti i bar
malo financijski pomoći ne bi li barem započeli s realizacijom, pa korak po
korak išli naprijed.  To se pokazalo
dobrim potezom, ali ne u financijskom smislu. Kako je uskoro započinjao mjesec
knjige, tema jedne zagrebačke srednje škole za mjesec knjige bio je Tin. 

Knjižničarku škole je zaintrigirao tekst iz već spomenutog Zbornika. Tragajući
za Udrugom “Ujević“ po internetu naišla je na opis staze na stranici Udruge.
Zamolila me da joj pošaljem prezentaciju staze. 
Zanimala se za mogućnost posjeta stazi s učenicima, uglavnom, njeno
zanimanje djelovalo je poput adrenalinske injekcije. Sjela sam, opisala stazu
od točke do točke, zapravo, posložila tekstove i fotografije za svaku od
petnaestak točaka, iscrtala kartu staze… u studenom idem u Zagreb prezentirati
stazu u toj i još jednoj školi. Taj isti materijal objavila sam na stranicama
udruge, izazvao je pozornost mnogih. Tako je porasla motivacija (ne samo moja)
za realizaciju staze.  Staza se proteže
kroz nekoliko općina Imotske krajine, a tekst na panoima promovira ne samo Tina
nego i neke druge, više ili manje znamenite osobe,  prirodne ljepote, povijest kraja, duh
prošlosti…  

Projekt za županiju pomogla mi je pisati Marija Lozo iz tvrtke Ars Illyrica,
njeno oduševljenje tematskom stazom bilo je ključno za moje tvrdoglavo
ustrajanje u traženju puta za realizaciju. Postoje naznake da će se i pitanje
financija pokrenuti s mrtve točke… Krajem studenog organizirati ćemo javnu
prezentaciju na kojoj će svi zainteresirani imati priliku iznijeti dopune,
popravke, sugestije u svrhu što kvalitetnije prezentacije Tina i Imotske
krajine – istaknula je Ujević.

Poučna staza prvotno je bila zamišljena
kroz petnaest baznih točaka, ali s novim informacijama i novim saznanjima, ta
se staza proširuje i dodatno obogaćuje. Spomenimo neke od tih lokacija: Lovreć,
Sumbulova gradina na Berinovcu, Krivodol, Šumet, Perinuša, Grubine, Podbablje,
Imotski… Najnovije informacije govore kako će se ta poučna staza protegnuti i
na Studence, kamo je pjesnik odlazio u posjete rodbini, ali i posjete,
razgovore i druženja sa fra Ćirom Ujevićem. Gotovo svakodnevno javljaju se novi
izvori informacija, pojavi se poneka fotografija, poneki zapis ili novo
svjedočanstvo, tako da poučna staza “Tinovo hodočašće po Zagori“ još uvijek
nema svoj konačan, finalan oblik. U planu je i izgradnja prigodnih ploča
edukacijskog karaktera, postavljanje određenog broja klupica za odmor i sličnih
sadržaja, koji bi bili korisni svima koji budu pohađali ovu stazu.

Koliku je znatiželju već sada izazvao
ovaj projekt, svjedoči i interes određenih škola koje bi na ovoj stazi
organizirale učeničke izlete. Također, Vesna Ujević pozvana je u Zagreb kako bi
putem organiziranih predstavljanja, svojevrsnih seminara,  školskom sektoru približila detalje čitavog
projekta. Počeci su to koji ukazuju na opravdanost projekta. Sve to ukazuje
kako je turistički sektor u Imotskoj krajini, pored tolikih prirodnih ljepota,
dobio i novu perjanicu edukativnog karaktera koju čeka svijetla budućnost.